Nažalost, njeno putovanje završilo je tragično 1. februara 2003. godine, kad je uništena prilikom povratka u Zemljinu atmosferu tokom misije STS-107. Taj je događaj završio smrću svih sedam članova posade i zauvijek promijenio NASA-u i svemirske programe širom svijeta.
Na posljednje putovanje Kolumbija krenula 16. januara
Misija STS-107 započela je 16. januara 2003. lansiranjem Kolumbije iz Kenedijevog svemirskog centra na Floridi. Tokom lansiranja izolacijska pjena otpala je s vanjskog rezervoara goriva i udarila u lijevo krilo šatla. Taj udar prouzrokovao je rupu u termalnim zaštitnim pločicama, koje su štitile šatl od ekstremne toplote prilikom ponovnog ulaska u atmosferu.
Iako su inženjeri NASA-e primijetili oštećenje ubrzo nakon lansiranja, uprava je zaključila da ne postoji ozbiljna opasnost za šatl. Zatraženi su dodatni pregledi pomoću satelita ili teleskopa, ali ti zahtjevi nijesu odobreni. Odluka je donešena na temelju prethodnih incidenata s otpadanjem pjene koji nijesu imali ozbiljne posljedice.
Posadi samo 16 minuta nedostajalo do povratka na Zemlju
Prilikom povratka u atmosferu 1. februara 2003. visoke temperature i pritisci ušli su kroz rupu u lijevom krilu šatla. Oštećenje je dovelo do gubitka aerodinamične stabilnosti, što je rezultiralo raspadom letilice na visini od 63 kilometra iznad Teksasa pri brzini od oko 20.000 kilometara na sat. Ostaci šatla raspršeni su na području dugom nekoliko stotina kilometara.
Posadi je samo 16 minuta nedostajalo do povratka na Zemlju. Padajuću goreću letilicu ljudi širom svijeta u nevjerici su pratili u televizijskom prenosu.
Svi članovi posade poginuli su u nesreći. Posadu su činili: Rick D. Husband (zapovjednik), William C. McCool (pilot), Michael P. Anderson (zapovjednik za teret), Ilan Ramon (prvi izraelski astronaut), Kalpana Chawla (specijalista za misiju), David M. Brown (specijalista za misiju), Laurel B. Clark (specijalista za misiju).
Columbia Accident Investigation Board (CAIB) sproveo je detaljnu istragu, koja je otkrila kombinaciju tehničkih i organizacionih problema. Glavni uzrok bila je oštećena termalna zaštita, ali istraga je takođe ukazala na kulturu unutar NASA-e koja je ignorisala sigurnosne zabrinutosti i nije odgovarajuće reagovala na upozorenja inženjera.
Nakon nesreće NASA je uvela strože procedure za inspekciju letilica i sigurnosne protokole. Razvijene su tehnologije za bolju detekciju oštećenja tokom misija i unaprijeđeni sistemi za hitne slučajeve.
Nesreće Kolumbije i prethodna nesreća Čalendžera (1986.) označile su krajnje granice sigurnosnih rizika povezanih s programom šatla. NASA je 2011. godine povukla cijelu flotu šatla prelazeći na sigurnije metode lansiranja.
0
