U danima slavlja i obilježavanja velikih datuma, poruke o istorijskim prekretnicama i prelomnim događajima, brzo devalviraju. Bilansi posljednjih 14 godina savremene crnogorske istorije, mnogima bi dali za pravo da u navedenu kategoriju uključe i 21. maj 2006. godine, međutim to nikako ne bi bilo tačno. Ne zbog veličanstvenih rezultata sprovedenih u posljednjih 14 godine, već zbog početne pozicije u kojoj smo bili svi koji smo se 21. maja našli iznad parčeta papira na kome je pisalo: Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?
SUŠTINA IZBORA
Bilansi politike koja je na referendumu 2006. godine dobila podršku 55,5% građana Crne Gore veoma su važni, ali ne manje važna je i suština izbora koji je tada napravljen. Bilo bi pogrešno, odluku iz 2006. godine svoditi isključivo na izbor o državno-pravnom statusu jedne zemlje, jer je ta odluka značila mnogo više. Za razliku od većine država bivše Jugoslavije, koji su na sličnim referedumima odlučivali o ispunjenju „viševjekovnog sna“, u Crnoj Gori odlučivalo se ne samo o statusu, već i o karakteru buduće države.
Zbog toga u Crnoj Gori to nije bila samo romantičarska odluka, kao u slučaju bivših jugoslovenskih republika. Ideja koju su crnogorski građani podržali prije 14 godina bila je emancipatorska i prosvjetiteljska. Bila je to ideja o društvu koje će samostalno odlučivati o svojoj sudbini, ali istovremeno i ideja o stvaranju države koja će biti u prilici da prevaziđe sve podjele i razlike iz prošlosti, i na modelu moderne zajednice ravnopravnih građana obezbjedi uslove u kojima će se svi osjećati komotno.
Četrnaest godina kasnije, potrebno je odgovoriti na pitanje, koliko je od obećanog ostvareno, ali isto tako ne treba zaboraviti da je izbor koji je tada napravljen, odredio i karakter savremenog crnogorskog društva.
OBEĆANJA I REALNOST
Pokušaj objektivne analize učinjenog u proteklih 14 godina, zbog toga se mora posmatrati isključivo kroz prizmu političkih ideja koje su dobile podršku tog 21. maja 2006. godine. Samostalna država nije bila konačni cilj sam po sebi, predstavljala je samo okvir za realizaciju strateških ideja savremenog crnogorskog društva. Bila je to ideja o nezavisnoj Crnoj Gori koja će biti: demokratska, građanska, antifašistička, države socijalne pravde i jednakosti. Nezavisnost je ostvarena, članstvo u NATO alijasi takođe, a u završnoj fazi je i proces pristupanja Evropskoj uniji.
Ipak, ova dostignuća neće biti potpuna ukoliko se ne realizuje i drugi dio političke platforme, dio koji podsjeća da sve do sada ostvareno neće biti dovoljno ukoliko savremena Crna Gora - ne bude i demokratsko, pluralističko i slobodno društvo.
Od ostvarenja svih elemenata platforme na kojoj je izglasana crnogorska nezavisnost, zavisiće i uspješnost cijelog koncepta. Najznačajniji politički akteri svjesni su ovoga problema, ali je dinamika u njegovom rješavanju i dalje zabrinjavajuće spora. Na to upozoravaju i sve češće primjedbe različitih međunarodnih institucija koje ukazuju na stagniranje indeksa razvoja demokratije i drugih sloboda, koje jedno savremeno društvo konstantno mora unaprjeđivati.
Paradoksalno, na probleme o stepenu razvoja demokratije u Crnoj Gori, najglasnije ukazuju oni koji su bili protiv crnogorske nezavisnosti. Problem je što njihovo ukazivanje nema funkciju popravljanja stanja u toj oblasti, već je usmjereno na opravdavanje njihovog izbora iz 2006. godine.
Za razliku od njih, mnogo više razloga za brigu trebalo bi da imaju oni koji su 21. maja pozitivno odgovorili na referendumsko pitanje. Razlog je potpuno jednostavan: ne postoji način da Crna Gora bude moderna, emancipatorska, antifašistička, građanska, država socijalne pravde, ukoliko nije slobodna, pluralistička i demokratska država u punom kapacitetu.
Zbog toga je ključno pitanje za sve političke elite koje baštine vrijednosti na kojima 2006. godine potvrđena crnogorska nezavisnost: kako obezbjediti uslove da Crna Gora u punom kapacitetu i značenju bude demokratska država, otvoreno društvo koje pruža adekvatan okvir za sve njene različitosti?
U IME NOVIH GENERACIJA
Dodatna obaveza za sve donosioce odluka je činjenica da će za samo nekoliko godina, politička prava dobiti i generacija koja je rođena u samostalnoj Crnoj Gori. Nema sumnje da njih neće previše interesovati ideali njihovih roditelja. Zbog toga, svi izazovi o karakteru savremene crnogorske države, čiji su temelji postavljeni referendumskom odlukom 2006. godine, do tada moraju biti rješeni.
Te generacije ne mogu i neće razumjeti suštinu izbora koji su imali njihovi roditelji. Stav o savremenoj crnogorskoj državi oni ne mogu formirati na osnovu ponude iz 2006. godine, već isključivo na osnovu onoga što im je država omogućila. Te generacije jednostavno neće biti u mogućnosti da razumiju suštinu izbora njihovih roditelja. To nije bio njihov izbor, već izbor njihovih roditelja, pa će oni svoj odnos prema državi formirati na osnovu toga da li im je savremena Crna Gora omogućila da se obrazuju, zapošljavaju, i žive u skladu sa standardima modernih demokratskih zajednica.
Od odgovora na pitanje o daljoj demokratizaciji Crne Gore, zavisiće i rješavanje svih izazova sa kojima se Crna Gora suočava u posljednjih 14. godina. Tada ćemo biti u prilici da kao malo društvo, mnogo brže rješavamo sve ekonomske probleme i lakše obezbjedimo poštovanje ustavne norme o državi socijalne pravde.
GRAĐENJE GRAĐANSKOG DRUŠTVA
Samo na taj način bićemo u prilici da suštinski razumijemo i prihvatimo vrijednosti koje simbolički personifikuju ideju: Savremene Crne Gore. Konačno, funkcionalni demokratski mehanizmi značajno će smanjiti prostor za manipulacije jednog djela političkih i klerikalnih elita, koji u kontinuitetu pokušavaju osporiti državnost i posebnost savremene crnogorske države.
Naravno, cijela slika nije isključivo crna ili bijela, ali bez obzira na sve nijanse između ta dva spektra, svaki dalji napredak u rješavanju političkih, ekonomskih, identitetskih i kulturnih izazova pred kojima se nalazi savremeno crnogorsko društvo, zavisi isključivo od spremnosti političkih elita da unaprjeđuju demokratske procese u zemlji.
Sva ograničenja i nedostatnosti sa kojima se suočilo crnogorsko postreferendumsko društvo, ne mogu poništiti činjenicu da ideje na kojima je izglasana nezavisnost 2006. godine, nisu izgubile na aktuelnosti. Naprotiv, čini se da nikada nisu bile aktuelnije, što je još jedna potvrda ispravnog izbora od prije 14 godina.
Savremenost i univerzalnost ideja o građanskom društvu koje baštini vrijednosti multikonfesionalizma, ideje antifašizma i jednakosti, predstavljaju veliki kapital crnogorskog društva u 21. vijeku. Toga moraju biti svjesni svi, posebno oni koji pokušavaju da na platformi klero-fašizma i šovinizma mijenjaju savremeno crnogorsko društvo. Upravo u tom činu, nepovratne orjentacije crnogorskog društva prema vrijednostima savremene Evrope, modernog, sekularnog društva 21. vijeka, leži i najveća vrijednost 21. maja.
