Sudbina Frica Gerliha, njemačkog međuratnog novinara i istoričara mnogima je poznata. Ukratko, Gerlih je mrzio naciste. Zato je i umoren u logoru Dahau. Razlog pretpostavljate – vrlo kritički tekstovi o Hitleru i prije no što je ovaj došao na vlast. Gerlih, koji je uspostavom Vajmarske republike bio oduševljen rađanjem demokratije na njemačkome prostoru ubrzo je shvatio da se demokratski mehanizmi tope pred usijanim i pomahnitalim masovnim pokretom. Pošto svoj krtički nazor nakon januara 1933. godine nije želio podrediti novoj stvarnosti u kojoj su svi morali misliti i pisati onako kako nalažu partija i tajna policija, Gerlih je otet, pritvoren, „mučen satima“, a onda ekspedovan u koncentracioni logor. Iza njega su ostale naočare koje su agenti Gestapo-a uredno predali njegovoj ženi. I pepeo.
Jučerašnja prijetnja glavnome uredniku portala Antena M da će biti kidnapovan i „mučen satima“ automatski je asocijativni niz povezala s Fricom Gerlihom. Mada nije ovo prvi put da jurišnici nove crnogorske vlasti agresivno krenu na novinare, intelektualce i aktiviste, kritički nastrojene prema vjerskoj i nacionalnoj unifikaciji Crne Gore, ipak je posljednjih dana u Crnoj Gori zavladao redenik straha. Prvo je jedna vladajuća partija tajno snimala privatni razgovor ugledne novinarke i njenog gosta, zatim sve to nezakonito lansirala u javnost a potom istu i tužila. Takav presedan jedino bi mogla dočarati legendarna replika iz Balkanskog špijuna: „Đura će ti oprostiti što te je tukao“. Između ova dva slučaja, valjda kao logična zagrijavajuća sadistička uvertira kratkog postupka, stigla je i prijetnja „metkom u glavu“ bosansko-hercegovačkom novinaru, veoma kritičnom prema novim crnogorskim vlastima.
Pošto je nadimak „Eliot Nes“ popularan ovih dana u novonastalim disidentskim krugovima Crne Gore u detektivskome duhu nameće se pitanje – što motivski povezuje pomenuta tri napada? Svo troje novinara cjelokupnu svoju karijeru posvetili su kritici pandržavnog projekta na Balkanu osmišljenog u Beogradu. Svo troje su aktivni kritičari nove crnogorske Vlade koja za nepunih pola godine svog upravljanja državom pretvara ovo društvo u nedemokratsku i nacionalističku, ekonomski razorenu Vučićevu provinciju na moru. Svo troje su zastupnici evropskog puta Crne Gore i njenog građanskog ustrojstva. Povezuje ih još nešto – sramotno ćutanje premijera Zdravka Krivokapića i njegovih saradnika koji svojim aktivnostima i kvalifikacijama na račun oponenata pospješuju atmosferu napada na neistomišljenike. A kako od njih očekivati reakciju kad je njihov koalicioni partner tužio jedno od ovo troje novinara?
Njihov doživljaj demokratije maoistički je jasan – neka cvjeta hiljade tikava, mi ćemo obezbijediti đubrivo.
Na kraju postavljamo fundamentalno pitanje o prirodi oslobođenja koje nam je udijelila nova vlast: ko će stati u odbranu novinarske profesije ako se niko od vas ne usuđuje da osudi napade? Kako mislite razvijati društvo slobodnih a ne podobnih, ako baš vi svakog kritičara demonizujete i kvalifikujete kao apologetu bivšeg, kako kažete „mafijaškog režima“, pritom najavljujući protivzakonitu smjenu hiljadu direktora osnovnih i srednjih škola? Zbog vaše indolencije, neznanja a bogomi i bezočnosti, mnogi će biti prisiljeni na samoorganizovanu odbranu. Pa ko što ponese. Dostini je sada jasno da je svaka kritika na vaš račun opravdana, da ste robovi tuđe politike iz tuđe države, marionetska uprava koja od Crne Gore treba da stvori jednoumnu i jednovjersku sredinu.
Uz Frica Gerliha stajala je 1933. godine samo njegova supruga. Uz vaše kritičare stoji pola društva. Pa vi viđite što vam je činjeti. Jer što veli Električni orgazam: „Krokodili dolaze“.
