Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koji je Vlada utvrdila 15. maja, dostavljen je Skupštini krajem prošlog mjeseca. Za predstavnice Vlade u skupštinskoj proceduri određene su ministarka kulture i medija Tamara Vujović i generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović.
Direktiva
Suština predloženih izmjena je usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa Direktivom 2014/60/EU Evropskog parlamenta i Savjeta, koja se odnosi na vraćanje kulturnih predmeta nezakonito iznesenih sa teritorije države članice. U obrazloženju se navodi da su izmjene planirane Programom rada Vlade za 2026. godinu, a da se njima postiže potpuno usaglašavanje sa pravom Evropske unije u ovoj oblasti. Prijedlogom se uvodi više novih pojmova, među kojima su država članica koja je zatražila povraćaj kulturnog predmeta, država članica od koje se traži povraćaj, samostalni i nesamostalni držalac kulturnog predmeta, javna zbirka kulturnih predmeta, kao i nezakonito iznesen kulturni predmet sa teritorije države članice Evropske unije. Nezakonito iznesenim kulturnim predmetom smatraće se predmet koji je iznesen sa teritorije države članice kršenjem njenih propisa o zaštiti nacionalnog blaga, kao i predmet koji nije vraćen nakon isteka roka zakonitog privremenog iznošenja ili je zadržan protivno uslovima pod kojima je privremeno iznesen.
Izmjenama se precizira i sudski postupak. Postupak za povraćaj kulturnog predmeta pokretaće se tužbom države članice pred nadležnim sudom u Crnoj Gori, i to protiv samostalnog držaoca predmeta, odnosno, ako to nije moguće, protiv nesamostalnog držaoca. Posebno se uređuje pitanje predmeta iz javnih zbirki, kao i predmeta koji su dio inventara crkvenih ili drugih vjerskih institucija. Za takve predmete postupak povraćaja moći će da se pokrene u roku od 75 godina od dana kada su odneseni sa teritorije države članice, ako u toj državi postupak ne zastarijeva.
Prijedlogom je propisano i da sud, prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi držaocu kulturnog predmeta, posebno cijeni okolnosti njegovog sticanja. To podrazumijeva dokumentaciju o porijeklu predmeta, dozvolu za iznošenje, svojstvo stranke, plaćenu cijenu, ali i pitanje da li je držalac provjerio dostupne registre ukradenih predmeta i preduzeo druge korake koje bi savjestan držalac preduzeo u datim okolnostima.
Uloga ministarstva
Značajan dio izmjena odnosi se na ulogu Ministarstva kulture i medija, koje će koordinirati saradnju sa nadležnim organima država članica u vezi sa vraćanjem protivpravno odnesenih kulturnih predmeta. Ministarstvo će, na zahtjev države članice, u saradnji sa drugim državnim organima i institucijama, preduzimati radnje radi pronalaženja kulturnog predmeta i utvrđivanja identiteta njegovog držaoca. Ministarstvo će imati obavezu i da obavijesti državu članicu ukoliko se na teritoriji Crne Gore pronađe kulturni predmet za koji postoji osnovani razlog za vjerovanje da je protivpravno odnesen. Nadležnom organu te države moraće da bude omogućeno da, u roku od šest mjeseci od obavještenja, provjeri da li je riječ o traženom predmetu.
Predviđeno je i da Ministarstvo, u saradnji sa državom članicom, preduzima mjere za fizičko očuvanje predmeta i sprečavanje radnji kojima bi se mogao izbjeći ili otežati njegov povraćaj. Saradnja će se odvijati i preko Informacionog sistema za unutrašnje tržište, poznatog kao IMI sistem.
U dokumentaciji se navodi da javna rasprava o ovom aktu nije organizovana, jer se izmjene odnose na usklađivanje sa direktivom Evropske unije i komentarima Evropske komisije. Ministarstvo je navelo i da primjena zakona neće zahtijevati dodatna finansijska sredstva iz budžeta. Prijedlogom je predviđeno da Ministarstvo svakih pet godina podnosi Evropskoj komisiji izvještaj o primjeni Direktive 2014/60/EU, ali će se ta obaveza primjenjivati od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
