Novi predśednik Crne Gore Jakov Milatović odmah nakon izbora veli da se nada da će na narednim parlamentarnim izborima tridesetoavgustovci zajedno s Evropom sad imati dvije trećine.
Nekad najveća nada opozicije a sad dosta oronuli časni prirepak vlasti, predśednik Demokrata Aleksa Bečić takođe je nakon Milatovićeve pobjede istakao da se nada u dvije trećine.
I najposlije, živi fosil crnogorske politike koji još pamti Titove sletove i pionirske zakletve maršalu a sad jedan od glavnih stratega proruskog i klerikalnog Demokratskoga fronta Predrag Bulatović izrazio je nade da će se doći do dvije trećine.
Vjerovatno se pitate što su zapeli ovi ljudi ovoliko da kao na recitalu bajaju "dvije trećine"?
To vam je, gospodo, u najkraćem vlažni san svakog crnogorskog unioniste. I četnika. I pripadnika "građanskog" bloka koji hoće da miri žrtve genocida i dželate.
Dvije trećine vam znači sticanje svih predispozicija za izmjenu Ustava Crne Gore.
A to vam opet znači totalnu redefiniciju onoga što je Crna Gora izlila u svoje temelje kad se obnovila nezavisnost.
Dvije trećine ne daju vam samo mogućnost da birate sudije Ustavnoga suda, Vrhovnoga državnoga tužioca i ko zna što još.
Dvije trećine vam daju ono za što se srpske partije, organizacije i crkva bore već više od deceniju - ukidanje građanskoga koncepta i uvođenje države naroda.
Daju vam i pravo da ukinete crnogorski kao zvanični jezik.
Daju vam i mogućnost da donosite zakone kakve zamislite. E to je finalni čin meke okupacije. Neće Crna Gora nestati ali će nestati sve ono što Crnu Goru čini nezavisnom državom i državom građana.
Eto, to su vam dvije trećine.
Ne bilo nas ako na to pristanemo! Ili što bi Đedo rekao: dabogda se iskopali tri puta i tri hiljade puta!
Otpor!
