Radni dan počinju oblačeći zaštitno odijelo preko medicinske uniforme, stavljaju maske, vizire, rukavice, kaljače (dio obuće, preko klompi). Nekada satima ne skinu zaštitnu opremu, vruće im je, nekada su žedni, umorni...Ne žale se, kažu, srećni su kada sa odjeljenja isprate još jednog oporavljenog pacijenta od koronavirusa. Najteže im je kada, i pred maksimalnog truda, izgube pacijenta. U pripravnosti su 24 časa dnevno, nekada spavaju samo po par sati. Oni ne liječe samo virus, pomažu i kad pacijent osjeća strah, ohrabruju, bodre… Oni su doktori Opšte bolnice u Baru, glavni anesteziolog na kovid odjeljenju dr Svetlana Vučetić i internista Miodrag Stanković.
Kovid centar opšte bolnice u Baru je stacionarna ustanova za liječenje pacijenata sa dijagnozom covid 19 za primorje. To je poseban entitet u bolnici Bar, kako prostorno, tako i tehničko-tehnološki. Multidisciplinarni tim, kojeg čine: internista, infektolog, epidemiolog i anesteziolog nosi teret ne samo posla, već i odluka koje ova problematika zahtijeva.
,,Nama inkliniraju bolesnici iz svih primorskih gradova, kao i gosti koji su se razboljeli tokom svogboravka na primorju. Naše mlade kolege, specijalizanti, odlično rade dijagnostiku i trijažu u prijemnoj ambulanti i prva su linija susreta sa pacijentima. Vizite su najmanje dva puta dnevno, s tim da se komunikacija putem telefona i pripravnost nastavlja 24h /7 dana u nedelji”, objašnjava anesteziolog Svetlana Vučetić, kako funkcioniše kovid bolnica.
Jedan dan u "kovid bolnici": Radni dan počinju jutarnjim radnim sastankom, na kojem analiziraju stanje svih pacijenata. Posebna pažnja se posvećuje najtežim bolesnicima. Nakon toga kreću u jutarnju vizitu.
“Svakom bolesniku se revidira, mijenja, dodaje ili isključuje terapija i donose odluke o daljem liječenju, naravno, konzilijarno. Treba napomenuti da u kovid centru rade još četiri ljekara na specijalizaciji, koji su takođe uključeni u rad, treba pomenuti i svo ostalo medicinsko osoblje bez kojeg ovaj posao ne bi imao smisla”, ističe Stanković.
Ne liječe samo virus, već i strah: Sa koronavirusom prvi put se susrijeću doktori širom svijeta. Strah od nepoznatog prisutan je kod pacijenata. Medicinsko osoblje, osim terapije, pacijente orhabruje, razgovara sa njima, uliva im nadu.
Posjete su zabranjene, pa zdravstveni radnci nadomjeste i razgovor sa porodicom i prijateljima.
“Sem uobičajenih laboratirijskih nalaza i radiološke dijagnostike, jako važan je taj razgovor koji ostvarujemo, kako kroz vizite, tako i sestre koje dijele terapiju i pomažu u svakodnevnim aktivnostima imaju isti zadatak. Već sljedeći dan bolesnik se nekako familijarizuje i sa prostorom i sa osobljem i sa drugim bolesnikom sa kojim je u sobi. Nažalost, posjete su zabranjene, pa komunikaciju sa porodicom obavljaju telefonom”, priča Svetlana Vučetić.
Zaborave na umor kada pacijent ozdravi: Doktori ne kriju da ih umor često sustigne. Posao je stresan i svaki dan je nova borba, ipak, srećni su kada pacijenta, koji se oporavio, ispraćaju kući.
“San najbolje okrijepi mozak i tijelo, iako je to vrijeme kratko, jer ga posao nekada diktira. Ali kad odradite dobro, kad dođe vrijeme da nekoga sa boničkog liječenja otpuštite kući, kada timski radite, onda nahranite dušu i mozak. Mi smo svi profesionalci u svom domenu, sa višedecenijskim stažom”, priča Vučetić.
Stres je sastavni dio posla svakog doktora, a epidemije su neizvjesne situacije, koje iziskuju dodatni rad.
“Stres i umor su situacije s kojima se doktori svakodnevno susrijeću, a pogotovo u ovakvim situacijama, tako da je odmor neophodan”, objašnjava doktor Stanković.
I djeca pacijenti u "kovid bolnici": U toku ove epidemije bilo je i djece od dvije do dvanaest godina, koja su bila hospitalizovana, sa lakom kliničkom slikom, bez pogoršanja i svi su otpušteni s bolničkog liječenja u dobrom opštem stanju.
“Uglavnom, dominantno su bolesnici stariji od pedijatrijske populacije”, objašnjava doktorica Vučetić.
Smrt - najteži trenutak: Bore se za svakog pacijenta, ulažu i posljednji atom snage da sačuvaju još jedan život. Ne odustaju ni kada organizam kod bolesnika posustaje, i zato, najteže im je kad izgube pacijenta.
“Oko 14 odsto pacijenata ima težu kliničku sliku, zahtijeva suportivne mjere liječenja u vidu neinvazivne kiseoničke terapije, ali kod5 – 6 odsto bolest progredira od teže kliničke slike u kritični oblik koji zahtijeva mehaničku ventilaciju, kao i potporu drugim vitalnim organima zbog insuficijencije, kao i liječenje super-infekcije koja pacijenta uvodi u stanje sepse i šoka.
Nažalost, kod pacijenata sa komorbiditetom, koji su gojazni, imaju smetnje u cirkulaciji, dijabetes, visok pritisak, astmu, ranije povrede pluća i slično, susrijećemo ovaj težak oblik bolesti - ,,citokinsku oluju”, kod koje je smrtnost, i pored svih mjera intenzivnog liječenja, znatno visoka. To je najteži dio posla, kada i pored svega, gubite pacijenta”, objašnjava Vučetić.
Ističe da, prema njihovim iskustvima, od prvih simptoma do pojave teže kliničke slike prođe i nekoliko dana, a da se pojedinih bolesnika klinička slika mijenja iz sata u sat i ,,da su ponekad i minuti predugi”.
Mjere NKT se djelimično sprovode i poštuju u ovom primorskom gradu. Virus je nevidljiv, ali su njegove posljedice jasne i vidljive, upozoravaju doktori.
“Od nas samih kao i od sprovođenja i poštovanja mjera NKT-a zavisi kakva će nam biti situacija u narednim mjesecima”,naponje dr Stanković.
Volonteri - ljudi velikog srca: Od početka pandemije u rad Crvenog krsta bilo je uključeno preko 70 volontera sa cijele teritorije barske opštine, koji su različite životne dobi, socijalnog statusa, obrazovanja, sa zajedničkim ciljem da svojim radom pomognu onima kojima je to potrebno.
,,Svaki naš volonter posjeduje najljepše ljudske osobine kao što su plemenitost, posvećenost, saosjećajnost, hrabrost, odgovornost i spremnost da prihvati svaki zadatak bez obzira na izazove sa kojima se susreću. Volonteri svakodnevno obavljaju svoj rad sa velikim zadovoljstvom i željom da pomoć stigne tamo gdje treba, ne mjereći vrijeme koje provedu na terenu”, ističesekretarka OO Crvenog krsta Bar, Zorica Crnčević.
Epidemija je promijenila način života svima, mnogima je zatrebala pomoć ovih humanih ljudi. Neki su ostali bez posla, neki su bili u lošoj situaciji i prije epidemije, zbog virusa pojedini stanovnici ne mogu do prodavnice, nekima je potrebna samo podrška i razgovor, za sve njih, volonteri su tu, da pomognu koliko je to moguće.
,,Zahvaljujući domaćim i međunarodnim donatorima, Crveni krst Bar je od početka epidemije pružio pomoć za 3.053 porodice. Podijeli smo 5.690 paketa hrane i higijene i i preko 20.000 komada rasute hrane i higijene.Imali smo veliku podršku od opštine Bar, javnih preduzeća, ministarstva čije službe se nalaze u našoj opštini i privrednika našeg grada, koji su svoje ljudske i materijalne kapacitete stavili na raspolaganje Crvenom krstu kako bismo što bolje odgovorili na potrebe ljudi kojima je pomoć neophodna”, objašnjava Crnčević.
Ovaj period je još jednom pokazao veliku solidarnost i humanost na djelu. S obzirom na to da su se pojavile nove korisničke grupe kojima je potrebna pomoć od Crvenog krsta, i na težak period koji slijedi, neophodne su i nove donacije. Jer, ova će borba protiv nevidljivog neprijatelja biti duga, pred svima je još mnogo iskušenja.
* * * * *
Tekst je nastao u okviru projekta pomoći Journalism Emergency Relief Fund - Google News Initiative
