Kad je Njegoš bio u posjeti Italiji, tražeći lijeka za, u ono vrijeme, tešku bolest, obišao je i glavni grad te moćne evropske države - Rim, ka kojem svi putevi vode. Obilazeći tako njegove znamenitosti uputio se ka jednom od njegovih brežuljaka, onom đe sveti apostol Petar bješe razapet naopako od strane Rimljana - zato što je širio vjeru i riječ Hristovu.
Na tom brdu, poznatom po njegovom stradanju, sagrađena je bazilika svetog Petra, najpoznatija znamenitost Vatikana i jedno od najsvetijih mjesta za hrišćane, pogotovo one rimokatoličkog obreda. Njegovim stradanjem udaren je temelj hrišćanske vjere na zapadu.
Nažalost, oni koji gospodare ne znaju što znači država. Niti domete države u kulturi jednog društva.
U toj bazilici čuvaju se i lanci kojima je sveti Petar bio vezan dok je u hladnoj tamnici čekao mučeničku smrt. Ti se lanci, kao svaka hrišćanska relikvija - cjelivaju, kako bi se barem simbolično ispoštovale muke prvog oca zapadne crkve.
Njegoš uze te teške lance, razvuče ih da vidi koliki su i konstatova da su ga bili ''dobro vezali''. Na iznenađenje tamošnjeg monaha, na pitanje oće li ih cjelivati, Njegoš odsječno reče: ''Crnogorci ne ljube lance''!
Ne ljube, pa ni kad su svetošću posvećene.
Ne poljubi ih jedan pravoslavni vladika, a još bitnije, gospodar jedne države.
Današnji vlastodršci, pak, ljube svašta, podove, ruke, noge, ambalaže voćnih fermentacija...
Ne bi to bio problem - da nijesu vlastodršci. Problem je što predstavljaju državu, a samim tim i mene lično. Lako bi mi kad bi se njihova uloga i reprezentacija svela na njih same i na ono malo pristalica što im je ostalo, ako ih je uopšte ostalo. Sirak tužni bez iđe ikoga.
Problem je što misle da predstavljaju sebe, a njihovu zarađenu bruku dijelimo svi, jednako.
A, nagomilalo je se toliko da se nećemo moći oprati dugo nakon njihovog sunovrata u politički ambis i ispisivanja još jedne kulturno-politički, a i ekonomski, tragične stranice crnogorske istorije.
Crna Gora je imala svakakvih vladara, srećom, imala je malo onih koji su je brukali, ali evo dođe i to vrijeme. No, preživjelo se i gore...
Država.
Vrhunac ljudske kreacije i umrežavanja započet je još u pećinama afričkog kontinenta. Čovječanstvo je prošlo mnogo do formiranja prvih država. A još više krvi se prolilo u narednih tri hiljade i kusur godina, dok se koncept države nije iskristalisao do današnjih oblika.
Država ima manje nego naroda, a ti narodi bi dali sve da imaju svoju državu. Crnogorci su dali sve za državu, gubili je pa vraćali, i sad treba neko da je bruka. I razara do temelja.
Jer, državu čine ljudi i moralna načela. Njihovi odnosi i povezivanja, od najmanje porodice, preko bratstva, plemena i nahije do države. Nezavisne države. Država je i tradicija, kulturni spomenici, sve što sagradiše naši preci kako bi simbolizovalo jedno doba, običaje, kulturu.
Oni grobovi, koji su dokaz da je tu živio jedan narod, da to nije bila pusta zemlja, bez naroda, bez duše, već civilizacija i država, i mnogo prije nego je ''došao'' nekakav ''kosovski zbjeg''.
Civilizacijske tekovine će pokušati da unište temeljnim ugovorom. Temeljni se zove jer ruši do temelja, do grobova, do korijenja, do iskona, do one Njegoševe klice. Stogodišnje ispiranje crnogorskih mozgova je odradilo ogroman posao, odradilo, jer Crnogorce nije zanimalo da se brane, da uče, da stvaraju, da se odupru. Danas ih ima. I više nego dovoljno, ne samo da brane temelj, n'o da dignu bedem! Da brane državu!
Nažalost, oni koji gospodare ne znaju što znači država. Niti domete države u kulturi jednog društva. Država je dokaz da je to društvo došlo do državotvornog stadijuma. Mnoga to nijesu uspjela, mnoga jesu i imala su jake države, koje danas ne postoje, a o njima saznajemo uz pomoć arheološke nauke i divimo se njihovim dometima.
Crnogorci su dali sve za državu, gubili je pa vraćali, i sad treba neko da je bruka. I razara do temelja.
Da ne bi završili kao te velike civilizacije, a generalno u današnjem svijetu nijesmo na nivoima moći i razvoja kao što su to bile te države u svom vremenu, ova vlast treba da se mijenja. Da se mijenja zbog svoje nesposobnosti, ali prije svega iz moralnih razloga. Jer bruka državu.
Ne mora samo glavar da bruka državu, može i opozicija. Onda kad ide na konsultacije u druge države, kad radi za njihov račun, za račun njenih lidera ili službi. Ili kad u pola noći na prepad odeš da polažeš račune nekim umišljenim voždovima i popovima.
Čast i bruka žive dovijeka, reče Njegoš. Na našu žalost, ta bruka će nas dugo pratiti.
