Danas je 25. maj, Dan mladosti. U bivšoj Jugoslaviji, u kojoj smo stasavali kao ljudi, on je imao posebnu težinu i važnost. Slavio se Titov rođendan. Štafeta mladosti je kružila diljem naše dadašnje domovine, spajajući ljude svih nacija i vjera. Njihova poruka Titu je bila iskrena a njihove želje izraz nadanja nacije da će nam Tito živjeti dugo, dugo, i da nikada neće umrijeti.
A kako je ta priča izgledala nama koji smo joj bili savremenici.
U 20 sati prenos sleta, a pored malih, crno-bijelih ekrana u dnevnom boravku porodica i komšije.
Da li će omladinka, ili omladinac zadrhtati, zastati od uzbuđenja i treme dok Titu predaje štafetu sa pozdravima i željama za njegovo zdravlje i mir u našoj državi od šest buktinja simbola bratstva i jedinstva na grbu.
Na velikom stadionu mladost u slikama i simbolima ljubavi, mira, sloge, rada, pravde, jednakosti, praćena muzikom uzvišenih nota od kojih se podiže plima osjećanja.
Josip Broz Tito u bijeloj maršalskoj uniformi u loži, dostojanstvom i s ponosom aplaudira raskošnoj mladosti iz svih krajeva Jugoslavije i njegova poruka: “Narodi koji ovakvu mladost imaju, za svoju budućnost ne treba da brinu“.
Onda trenutak najvećeg uzbuđenja, skalama koje kao da nemaju kraja trči omladinac, omladinka sa podignutom štafetom da mu je preda i da u zagrljaju sa Titom stane čitav jedan narod.
U zagrljaju ljubav za državu i njenog vođu koji je proslavio u svijetu.
Kulminacija, vatromet emocija i boja koje paraju nebo nad glavnim gradom Jugoslavije.
Sve se u trenutku do neba podiglo.
“Tito, partija, omladina akcija”.
“Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana, svijetlim suncem obasjana ponosita sred Balkana Jugoslavijo!”
“Računajte na nas u ime svih nas iz pedeset i neke”.
A onda neki novi klinci.
Neki novi TV aparati iz crno-bijelih slika prerasli u plazme preko čitavog zida.
Neki novi programi umjesto prenosa Dana mladosti i muzičkih festivala poput Sarajevskog šlagera sezone, Beogradskog proljećam, Zagrebačkog ili Splitskog, koje smo mi iz pedeset i neke subotom čekali za pravi provod.
Nove note šlagerske su se slušale preko radija i TV i postale hitovi za sva vremena.
U ova današnja nevremena sa plazme nam u domove ulaze junaci ovog doba.
Rijaliti igrači kojima je “vrh“ i “top“ golotinja pred javnošću u bazenima nekih vila u kojima za pare sužnji stanuju po više mjeseci u godini.
Napumpani, išarani, izbušeni, ispirsingovani, poručuju kako se ne mora u školu niti na rabotu.
Ne mora se ni u pozorište, ni na koncert, na trening, na plivanje niti na bicikl.
Ni jedna knjiga se ne mora pročitati, ali se pupak mora izbušiti i tijelo istetovirati, moraju se grudi povećati, usne naduvati, obrve nacrtati, trepavice nalijepiti, nokti povećati.
Sa TV plazme politički rijaliti programi, a u njima glavni protagonisti političari i nihov vokabular najčešćih riječi: lopovi, izdajnici, lažovi, kriminalci, ubice, četnici, partizani, ustaše.
Sa plazme izbori i njihovi simboli, poruke, cifre , prognoze,pobijeđeni, poraženi , pokradeni, prije nego što su se prebrojali.
Sa plazmi i novi spotovi u kojima štafetu mladosti nekakav Emir nosi, a nema kome da je preda.
U ime svih nas iz 50 i neke čestitam 25. maj datum za sjećanje, nostalgiju i opomenu.
