Kada se u julu vazduh iznad maslinjaka i kamenjara zatalasa od žege, iz krošnji počinje gotovo neprekidan, prodoran zvuk. Taj zvučni pečat ljeta stvaraju cvrčci – insekti iz porodice Cicadidae, koji pripadaju redu Hemiptera.
Iako ih često miješamo sa zrikavcima, riječ je o sasvim različitim insektima: zrikavci zvuk proizvode trljanjem djelova krila, dok cvrčci koriste poseban, mnogo snažniji „muzički aparat“ smješten na trbuhu. Primorce nikada nećete čuti da ih nazivaju cvrčima, već klijecerima ili ćirikavcima.
Na svijetu je opisano nekoliko hiljada vrsta cvrčaka, uglavnom u toplim i umjereno toplim predjelima. Mediteran je jedno od područja u kojima su oni posebno uočljiv dio ljetnjeg pejzaža.
Vrsta Cicada orni, poznata kao sivi ili jasenov cvrčak, rasprostranjena je širom južne, centralne i istočne Evrope, zapadne Azije i Bliskog istoka, a u priobalnim staništima često se čuje u borovim šumama, makiji i maslinjacima. Istraživanja mediteranskih staništa pokazala su da brojnost pjevajućih mužjaka i jačina njihovog zbora mogu biti najveći u borovim sastojinama, nešto niži u maslinjacima, a manji u otvorenoj mediteranskoj vegetaciji.
Najpoznatija osobina cvrčaka jeste njihova pjesma. Međutim, oni ne „pjevaju“ glasnim žicama, niti trljanjem krila. Mužjaci na bočnim stranama prvog trbušnog segmenta imaju par hitinskih, rebrastih membrana koje se nazivaju timbali. Brzi mišići povlače membranu ka unutra, pri čemu njena rebra naglo popuštaju i proizvode niz kratkih klikova.
Kada se mišić opusti, elastična membrana vraća se u prvobitni položaj i stvara novi zvučni impuls. Mnoštvo takvih impulsa stapa se u ono što ljudsko uho doživljava kao jednolično zujanje, pulsiranje ili ritmično cvrčanje. Trbušna šupljina i vazdušne kese djeluju kao rezonatori, dok položaj krila dodatno utiče na pojačavanje i usmjeravanje zvuka.
Ovaj mehanizam čini cvrčke jednim od najglasnijih insekata na svijetu. U mjerenjima različitih vrsta zabilježene su prosječne vrijednosti pozivnog zvuka od približno 80 do više od 100 decibela, zavisno od vrste, udaljenosti i načina mjerenja. To ne znači da svaki cvrčak u prirodi proizvodi jaku buku, ali objašnjava zašto jedan mužjak može nadjačati mnoge druge zvukove, a hor desetina ili stotina jedinki ispuniti čitav predio. Njihova pjesma nije slučajna buka: ona je prvenstveno poziv ženkama, ali istovremeno pomaže u prepoznavanju pripadnika iste vrste i u prostornom razdvajanju mužjaka.
Svaka vrsta ima prepoznatljiv akustički potpis – ritam, trajanje pulsa, visinu zvuka i raspored pauza. Bioakustika je zbog toga postala važan alat u proučavanju cvrčaka. Dvije vrste mogu izgledati gotovo jednako, a da se pouzdano razlikuju po pjesmi. Dobar mediteranski primjer predstavljaju Cicada orni i Cicada barbara: prva ima jasno isprekidan obrazac oglašavanja, dok je kod druge zvuk znatno kontinuiraniji. Naučnici zato cvrčke često prvo registruju mikrofonima, a tek zatim pokušavaju da pronađu dobro kamufliranog pjevača u krošnji.
Zašto su najglasniji baš kada je najtoplije? Cvrčci su ektotermni organizmi, pa temperatura okoline neposredno utiče na rad njihovih mišića, let i komunikaciju. Kada se tijelo zagrije do odgovarajućeg opsega, timbalni mišići mogu brže da se kontrahuju, a mužjaci postaju aktivniji.
Mediteranske vrste pokazuju izražene prilagodbe visokim temperaturama, ali ni one nijesu neograničeno otporne: svaka vrsta ima sopstveni termalni raspon, a aktivnost zavisi i od osunčanosti, vjetra, vlažnosti, doba dana i položaja u vegetaciji. Zato se poslije naglog zahlađenja ili ljetnjeg pljuska hor može utišati, a zatim ponovo početi čim se krošnje zagriju.
Veći dio života cvrčka odvija se daleko od očiju čovjeka. Ženka legalicom pravi sitne rezove u mladim grančicama i u njih polaže jaja. Nakon izlijeganja, mlade nimfe padaju na tlo, ukopavaju se i pomoću snažnih prednjih nogu prave podzemne hodnike. Hrane se razrijeđenim sokom iz ksilema korijena, zbog čega je njihov rast spor. Pod zemljom prolaze kroz više razvojnih stadijuma, a kada sazru, izlaze na površinu, penju se uz stablo ili drugu čvrstu podlogu i posljednji put se presvlače. Na kori ostaje prazna, svijetlosmeđa košuljica – egzuvija – dok se odraslom insektu krila postepeno šire i očvršćavaju.
Čuveni životni ciklusi od 13 i 17 godina odnose se prvenstveno na sjevernoameričke periodične cvrčke roda Magicicada. Oni izlaze sinhronizovano u ogromnom broju, ali takav obrazac ne treba automatski pripisivati evropskim i mediteranskim vrstama. I njihova podzemna faza može trajati više godina, ali je najčešće manje pravilno usklađena, pa se odrasli cvrčci pojavljuju svakog ljeta jer u isto vrijeme sazrijevaju različite generacije.
Cvrčci su važan dio ekosistema. Njihove nimfe učestvuju u podzemnim procesima, a odrasle jedinke predstavljaju obilnu sezonsku hranu za ptice, gmizavce, pauke i druge životinje. Istraživanja su pokazala da se cvrčcima hrane brojne ptičje vrste, od pčelarica i djetlića do svraka, sjenica i drozdova. U pojedinim područjima mogu predstavljati veoma važan sezonski izvor hrane. Njihovo prisustvo zato nije samo zvučna zanimljivost već dio složene mreže ishrane mediteranskih staništa.
U voćnjacima cvrčke uglavnom treba posmatrati kao prirodne stanovnike, a ne automatski kao štetočine. Ipak, pri velikoj brojnosti pojedine vrste mogu izazvati lokalnu štetu. Najvažnije povrede ne nastaju sisanjem sokova odraslih jedinki, već kada ženke zasijecaju tanke grančice radi polaganja jaja. Oštećeni vrhovi mogu se sušiti ili lomiti, naročito na mladim stablima i u rasadnicima.
Novija istraživanja u španskim maslinjacima ukazuju da su takve štete uglavnom prostorno ograničene i povremene, ali da njihova učestalost može zavisiti od načina upravljanja zemljištem i biljnim pokrivačem. Zbog toga je važnije pratiti stvarne simptome i brojnost nego cvrčke neselektivno suzbijati samo zato što su glasni.
Klijecer je, na kraju, mnogo više od „buke“ vrelog dana. Njegova pjesma je precizan biološki signal, nastao djelovanjem jednog od najsavršenijih zvučnih mehanizama u svijetu insekata. Ispod kratkog ljetnjeg života odrasle jedinke kriju se godine provedene pod zemljom, složena prilagođavanja temperaturi i važna uloga u lancima ishrane.
Kada se iz krošnje oglasi snažan ljetnji hor, čujemo istovremeno poziv za razmnožavanje, znak zagrijanog mediteranskog pejzaža i jedan od najstarijih zvukova koji prate čovjeka tokom ljeta.
