Postalo nam je prirodno da prebrojavamo zaražene i poput sportske prognoze pokušamo pogoditi koliko će nas biti danas u odnosu na juče, a koliko śutra. Koliko je preminulih, istovremeno se tješeći da su svi oni od neke bolesti hronične bolovali, pa kao da je prirodno što su morali ranije da napuste ovaj svijet.
Počeli smo da živimo sa virusom kao da nam je koalicioni partner, loš komšija ili nova vlast.
A vlast kao vlast, istinski za narod brine. Apostolska ministrica zdravlja nije željela da prihvati donatorske vakcine koje je crnogorskim građanima namijenio grčki biznismen Statis. Taman posla da ih prihvati od prijatelja predsjednika Đukanovića, pa da se poslije priča kako je on a ne apostolska vlada, donijela Crnoj Gori spasonosni lijek. Ne, ne, kategorična je popovska miljenica. Takve vakcine neće u našu zemlju dok je ona vlast. A zavrijedila je zbog toga što je kršila mjere „zloglasnog“ NKT-a dovodeći u opasnot građane i bolesnike Kliničkog centra, omogućavajući promenadu hodnicima pulmologije đe je bila načelnica postavljena od zloglasne vlasti, od koje su nas oslobodili spasioci velečasni.
Donator se, objašnjavala je Borovinić-Bojović, nije nikada bavio trgovinom i nabavkom vakcine pa je zato neophodno da se sve to provjeri po više puta. Bez obzira što je deklaracija renomiranog proizvođača a vakcina uredno nabavljena i plaćena, o čemu svjedoči prateća dokumentacija.
Ona je, poput Ilije Čvorovića, spasila zemlju od zla svakojega. Uspjela je svojom radnjom da nas zaštiti od vakcine koju jedini na Balkanu još ne primamo, a kad ćemo, to niko živi ne zna. Za svoje (ne)djelo ne traži nikakvu zahvalnost niti priznanje. A nje, kad sve ovo prođe, ako se śete, śete!
Neće se u Crnu Goru niko vakcinisati vakcinama Milovog prijatelja! On nema sertifikat da je proizvođač a ni distributer. Odakle mu samo pravo da takav proizvod nudi Crnoj Gori? To je neviđena drskost i zavjera koja dolazi iz samog vrha DPS-a, pomislili su mnogi. Protiv toga se mora boriti svim svetosavskim sredstvima.
Epilog je da je Statisova vakcina trebala da posluži za nikšićke predizborne marifetluke, ali je odlučnom akcijom Ministarstva zdravlja, rukoljuba osobno i lezoljuba posebno, u zadnji čast zaustavljeno pogubno vakcinisanje naroda.
Ministarka koja je to postala jer je liječila Amfilohija, bez obzira na krajnji rezultat, kazala je NE Statisovoj vakcini. Kad gospodin Milov prijatelj bude obezbijedio sertifikat da on to može da radi, a može jer je to dokazao i pokazao, onda će već tada Crna Gora imati vakcinu koju će joj omogućiti Vučić preko Brnabićeve i Lončara. Srbijanski predśednik će zamoliti lične prijatelje Si Đija, Vlada Putina i bivšeg Trampa da dodaju malo u kontingent koji mu šalju, za braću u Crnoj Gori. Naše će biti samo da odemo do Žagubice ili Babušnice najdalje i u šatorskim centarima za nas pripremljenim, sačekamo da nam tu vakcinu ukrkaju u junačko rame. Zaista ne može bolje. To će nam omogućiti da preteknemo, ako nas ove dane dok čekamo da kineska stigne, ne ufati ovaj novi redefinisani za koji ne znamo je li ušao ili je na vratima?
Po svoj prilici, kakvi smo, a nikakvi smo, bila bi nam potrebna vakcina protiv nas samih. Da valjamo boba, kako za one što nijesu ni voda ni vino narod kaže, ustali bi jasno i glasno da ministarki objasnimo da ona nije vlasnica naših života i da nam neće određivati ko za nas smije donirati vakcine?
Da valjamo, tražili bi odgovornost ministarke što se svaki dan umire i na žalost umiraće se više, jer vakcine još nemamo, a mogli smo makar deset hiljada ljudi da zaštitimo.
Da valjamo, ne bi ćutali. Prozborili bi riječ makar ne mireći se sa sudbinom koju nam je apostolka namijenila, svjesna da smo upravo ovakvi kakvi jesmo.
Zbog svega ovoga nam se dešava ovo zlo udrobljeno.
