Društvo

Krsto Todorov (Zrnov) Popović, vojni vođa božićnog ustanka i lider ustaničkog i komitskog otpora (1919-1921)

Crnogorsko hrabro i viteško srce u odbrani države CG od velikospskog osvajača i okupatora

U istoriografskom tekstu, koji slijedi, upoznaćemo se sa važnim, arhivskim dokumenatom, primarnim istorijskom izvorom, koji, evidentno, svjedoči o borbi autentičnih crnogorskih suverenista, zelenaša, učesnika Božićnog ustanka (1919) i komitskog oslobodilačkog pokreta, protiv srpske invazije, okupacije i nasilne aneksije Crne Gore (od 1918.), te crnogorske vojno-političke suverenističke i državotvorne emigracije tokom 1919. godine.

Crnogorsko hrabro i viteško srce u odbrani države CG od velikospskog osvajača i okupatora Foto: Foto: PA/Arhiva
Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka
Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih naukaAutor
Portal AnalitikaIzvor

Ta borba crnogorskih ustanika, komita, zelanaša, počivala je na htjenju i akcijama da se Crna Gora sačuva, ali nakon okupacije i agresije izvršene 1918. godine, i da obnovi svoju državnu suverenost i nezavisnost. U nastavku teksta slijedi citat autentičnog istorijskog dokumenta o tome.

NAREDBA BRAĆO CRNOGORCI, KOMANDA CRNOGORSKIH TRUPA, GAETA, 17. APRILA 1919.

Krsto Zrnov Popović je, tada u rangu komandira, a u svojstvu Šefa Štaba Crnogorskih trupa u Italiji, u zajednici sa drugim crnogorskim oficirima u izganstvu koji su pripadali “Komandi crnogorskih trupa“ u Italiji, jedan od autora, tvoraca i potpisnika, i on je to prvopotpisani, vojno-poliitčkog dokumenta imenovanog kao “Naredba”. 

Naime, u aktu pozantom kao “Naredba” donijetog u Gaeti (Italija) 17. aprila 1919. godine, a čiji je jedan od autora i prvopotpisani na istoj komandir Krsto Zrnov Popović, stoji sljedeće: 

“Braćo Crnogorci,

Po nalogu naše Vlade sakupljamo se evo na obali Sredozemnog mora a na teritoriji prijateljske nam i moćne Ital. monarhije.

Sakupljamo se ovđe da se organizujemo i spremimo se kao takvi da pođemo onamo đe nas narod sa nestrpljenjem očekuje.

Restauracija naše otadžbine zagarantovana je. Čas se približuje, kad ćemo sa našim starim, dugonapaćenim i omiljenim, mudrim i ponositim Vladarom otići u našu milu i slavnu otadžbinu Crnu Goru. – Čiju slavu doranili su nam naši pretci stečenu u šest vjekovnoj u istoriji bezprimjernoj borbi, za oslobođenje naše nacije i ostvarenje zajedničkih ideala. Povjesnica ne pamti da je iko ikada kao i ovoga rata dao više nepristrasnijih i nesebičnih žrtava za istorijska svoja prava od nas Crnogoraca. Čitavi svijet priznava nam je to, te se crnogorskom herojstvu i patriotizmu sa poštovanjem klanjaju kako veliki tako i mali narodi.

Protivu takvog ugleda Crne Gore pripremat je ne od juče nego po odavno atentat i baš su našli zgodan momenat kad je narod crnogorski ostao bio bez odjeće, obuće, bez hrane i oružja i svega što je potrebno za život; tako im je bio stvoren povoljan teren za ostvarenje svojih sramnih namjera. To su oni od koga smo se imali najmanje bojati, to nije herojski narod Srbije, već zvanična Srbija, koji su na stid i sram cijelog našeg plemena našli dosta izroda u Crnoj Gori plaćenih novcem da potpišu sramnu smrtnu presudu našoj vjekovima napaćenoj domovini.

Mi kao pravi dostojni potomci svojih predaka pokazali smo čitavom svijetu kako Crnogorac zna čuvati čast i suverenitet svoje zemlje. Vi ste svojom krvlju u borbi protiv izroda postavili kamen temeljac budućoj Crnoj Gori koja će biti mnogo veća i u svakom pogledu naprednija nego što je bila. Vaše muke i trud Vladar i domovina neće zaboraviti.

Sa našom nebraćom iz Srbije od kojih smo gonjeni nepravdom, koji se od svega stide i ljuto kaju bratski nam narod u Srbiji on se sa njima dosvršiti, kao sa izdajnicima i rušiocima srpske ili bolje reći jugoslovesnke ljubavi i solidarnosti.

Oni pak naši crnogorski izdajnici i preletujući aganeti danas politički iščezavaju, a i u stvari će nestati, jer kao prodavaoci mora prolivene crnogorske krvi u skoro šest vjekova neće naći igđe utočište i svak će ih goniti i na njih pljuvati.

Braćo, 

Pozivate se i apeluje se na svu tj. oficire, činovnike i niže činove, da sa najvećom voljom i ljubavi prijenemo na naš zajednički posao. Mi ovđe reprezentujemo Crnu Gorui i našu vojsku zato se mora strogo paziti u svakoj prilici na svoj ponos i opšti ugled.

Ponašanje i činopoštovanje mora biti onakvo kako to naša pravila propisuju ne samo prema našem starešinstvu nego i prema Italijanskom.

Obhođenje sa italijanskim vojnicima i stanovništvom mora biti najljubaznije jer su nas svuda sa osobitim gostoprimstvom primili što će u našim osjećajima duboko ostati urezano.

Svi Crnogorci koji su stigli i koji će stići ovdje smjestiće se u dva mjesta: Gaetu i Formiju.

Trupe u Gaeti sačinjavati će: I batalion pješadije i ... (nečitko- N. A.), a onaj u Formiju II-gi bat.pješadije i artiljerije.

Batalioni imaju biti razdijeljeni po u 4 čete sa ravnopravnom podjelom svih nižih činova po četama.

Batalionske i druge kancelarije imaju biti u odnosnim Kasarnama. Formacije art. i ... (nečitko- N. A.) odrediće se naknadnom naredbom.

Razmještaj oficira i činovnika po jedinicama ima se odmah izvršiti prema ovdje izkloženoj Stalnoj naredbi”. 

(Komanda Crnogorskih trupa u Italiji br. 22, Gaeta 17. aprila 1919. Naredba Braćo Crnogorci – Državni Arhiv Crne Gore, FEV, Komanda Crnogorskih Trupa 1).

Potom se u tome vojno-političkom dokumentu navodi “Stalna naredba” i sastav Štaba crnogorskih trupa.

U ovoj Naredbi, saopštenoj u ime Komande Crnogorskih trupa iz Gaete, tada, (aprila 1919.), komandir Krsto Zrnov Popović jasno govori o borbi i otporu za Pravo, Čast i Slobodu države, suverene i nezavisne Crne Gore, a protiv velikosrpskog okupatora, osvajača i nasilnog anektora.

Portal Analitika