Svakome je jasno koliko je teško zavrijediti da u nečemu budemo među prvima u svijetu, a posebno je tužno i žalosno da smo to uspjeli kada je u pitanju širenje ovog opasnog virusa i to isključivo vođenjem loše politike u njegovom suzbijanju.
Ministarstva zdravlja ozbiljnih država su svojim mjerama uspješno suzbijale rast broja zaraženih tako da je ta krivulja imala svoje skokove i padove, a kod nas je nažalost ta transmisija predugo na najvišem nivou, bez tendencije pada.
Ništa ubjedljivije od ovakvih podataka ne govori da je naša zdravstvena politika poražavajuće loša i da ne daje rezultate. Da čudo bude veće, oni koji o tome odlučuju popuštaju sa mjerama zaštite u vrijeme kada ih sav normalan svijet pojačava, što nas i ne treba čuditi jer naše zdravstvo vode ljudi koji su do juče marginalizovali značaj i težinu ovog virusa.
Naša zdravstvena politika je najblaže rečeno zbunjujuća, nedorečena i populistička, kakva je uopšte i politika nove vlade. To je učinilo da sama ministarka iz dana u dan demantuje i pojašnjava sopstvene izjave, a najveći broj građana i ne zna koje mjere zaštite su na snazi.
Ovakva zdravstvena politika je dovela do toga da smo postali ravnodušni kao građani na dnevne izvještaje o broju zaraženih i umrlih i sasvim indiferentni i bez saosjećanja sa pogubnim posljedicama koje virus ostavlja za sobom.
Indiferentnost naših novih vladalaca se posebno ogleda u činjenici da su ovu zemlju za samo dva radna dana zadužili skoro milijardu eura, a vakcine za suzbijanje virusa nema ni na vidiku, osim ako ne uzimamo za ozbiljno svakodnevna lupetanja naše svetosavske ministarke.
Ako je do danas u Crnoj Gori oboljelo od virusa zvanično oko 10% stanovnika, a nezvanično taj broj je oko 20-30%, jasno je da nam je potrebno samo 30-40 odsto vakcina u odnosu na ukupan broj stanovnika što je manje od 250.000. Kada je to tako ne postoji opravdan razlog da se ta količina (ne radi se o milionima doza) mogla već odavno pronaći na svjetskom tržištu, ozbiljnim i predanim angažovanjem. Činjenica da vakcine do danas nemamo i neznamo kada ćemo je imati je odraz nevjerovatne nesposobnosti i nebrige ove više teatralne, nego ozbiljne družine.
Njihovo zlo politikanstvo najubjedljivije se vidi u odbijanju ponuđene donacije od 50.000 vakcina uz nesuvislo objašnjenje, kao da je danas problem lako i brzo provjeriti autentičnost i kvalitet donacije.
Samo na ovom primjeru suočavamo se sa neznanjem, nesposobnošću, primitivnim populizmom, demagogijom i zlom politikom.
Ako zdravlje ljudi nema cijenu i državni tužilac ove nesrećne zemlje trebao bi da ima mišljenje o svemu ovome.
Ljudi, čuvajte se jer ova država vas ne štiti!
