Ovih dana imam neke loše snove, pretpostavke, čudna raspoloženja. Onaj osjećaj kad imaš potrebu da razmišjaš o svemu što si možda mogao da uradiš na neki drugi način.
Đe sam kiksao? Kome ne uradih dovoljno? Koga preskočih? Kome ne upalih svijeću? Koliko sam volio, molio, znoja prolio? Ostavljam tako neke foldere koje bi meni važne osobe trebalo da pročitaju kad…,a nekako me sramota da sve to spremljeno i pošaljem. Što, ako ipak ne odem? Blam.
Udri ovđemila - bolje tuđemila. Đe si bila, što si snila, kako završila. Udri duše neduše, bolje zloduše
Gomile pjesama, neke i nezavršene. Raspoređujem ih po folderima nazvanim po imenima onih koji će znati što sa njima treba da urade. Dramu za ovoga, dramu za onoga, roman tamo, scenario onamo, ženi - ovo i ono, svi zadaci što da uradi, đeci gomile suza za ono što nisam moga, a htio sam.
Pismo za sve… krenuo da redam, ali primih injekciju. Naspavah se ka’ čovjek. Recycle bin. Bez blama. Pušti. Bolje još malo. Ionako tek shvatih što sve još nijesam završio. A i što veli familija, ko će kredit vraćat'?
Odlasci? Ko ih voli? Niko! Opraštanja ili bez njih. Priča se par dana i kao da te nikad nije ni bilo. Jebi ga! Život i ono što slijedi poslije njega. Prije i poslije Hrista. Prije i poslije ovoga i onoga. Prije i poslije korone. Prije i poslije ove Vlade!
Da li su i članovi Vlade imali grdnih snova u zadnje vrijeme? Jesu li se i na koji način oni opraštali sa kabinetom? Jesu li upalili svijeću da sve bude s anđelima – da se mogu pojaviti konačno doma i reći da su dali sve od sebe? Jesu li tek shvatili da ipak ne može biti harošo sa votkom, rakijom ili viskijem?
Elisa se zaustavila, a vitlaće će još godinama. Helikopteri će voziti kroz oblake dima i suzavca na neka druga mjesta. A nama 'oće li padanje donijeti neke nove, bolje misli? Oćemo li trčati za suncem kako je otac nacije predvidio, mada je snijeg noćas počeo da pada. Dobro je. Pobijelićemo nemire.
Odlasci budu tuga-tužna, a znam da ćemo ovog puta makar jedan dan svi uz kafu imati osmjeh koji će nam sakrivati zabludu - kako dalje! Oni će tugovati, a mi veseliti zbog nekontrolisanog nepoznavanja jednostavnosti.
Tuđemila je daleka zemlja i neće te tamo ako ne znaš voljeti ovđemilu. A ovđe je vazda bolje no u tuđe. Ko si im ti tamo? Kuglaju s tobom i dižu ruke kad obore sve kegle. Zato sad i kuglaši ovđe padaju. Jedino što ovi padoše od svojih učinkovitosti. A je li ih bilo? Ugasiše par firmi, napraviše nove, nove u velike dugove, oni sjajni, vrhunski, ali padoše. A što za Boga miloga?
A mi? Naučismo li da padanje ne očekuje da se po podu razvlačimo od pijanstva sreće. Dizat' se treba. Šokirano uz ruka-ruci idemo dalje. Ali sad naučeni da je stav - kuća, a ne komšiluk. Napravimo trotoar ispred kuće.
Elisa se zaustavila, a vitlaće će još godinama. Helikopteri će voziti kroz oblake dima i suzavca na neka druga mjesta
Śedim. U bunilu neke poštapalice n'am mi padaju:
Udri ovđemila - bolje tuđemila. Đe si bila, što si snila, kako završila. Udri duše neduše, bolje zloduše, đe si izdušila, kako završila. Pomen došla, pomen pošla sad se vidi đe si došla. Tresle gore, pregorele, zagorele, sad se i pomele, tamo izgorele. Do guše, preko guše, sad se ruše, koji vjetar sada puše. Popiškio Bog - izrastao rog. Malo nošena i to loše neiznošena. Ko se skide i raskide. Ko će s kime – nije dobro s time. Oli pipun, oli lubenicu, ol' u brdo il' ravnicu. Cipele se razgazile – pogrešno su nagazile. Ajmo doma iz Kinšase. Ko ćekome, ko će prije, obrisati da ga nije. Pod barjake opet stare. Sad gitare mjesto dugmetare. Koje kolo će da igra. Obrnuće isto ko umije. Đe ste bili što činjeli opet se ne viđeli.
Poče snijeg a ispod nogu još šušti lišće. Metlaju ih ljudi iz čistoće. Dobri ljudi mogu sve što hoće. Recycle bin.
Vladavina vlade vlada ako ne pada, a sad pada, pričaće se što ono bi tada i kako nam je sada. Ajmo džada, mada džada ima gada ne može se tud od smrada. Je l’ ve sramota da vas ne kunem. Treba li glasat'? Stručnjaci…hmmm. Naučite brzalicu.
