Šesta je godina kako građanska i procrnogorska javnost vodi raspravu o tome kako zaustaviti eroziju crnogorske države započetu klerikalnom kontrarevolucijom iz 2020. godine. Međutim, jedno pitanje uporno ostaje po strani – kako objasniti ponašanje dijela međunarodne zajednice prema procesima koji se odvijaju u Crnoj Gori.
Slučaj ambasadora Johanna Sattlera nije usamljen niti predstavlja izolovan incident. On je samo posljednji primjer višegodišnjeg pristupa u kojem se suštinski politički i vrijednosni sukob u Crnoj Gori svodi na tehnički spor između vlasti i opozicije. Od relativizacije klerikalne kontrarevolucije, preko formiranja apostolske, a zatim i manjinske vlade, pa do najnovijih pokušaja posredovanja, dio međunarodnih predstavnika uporno zanemaruje prirodu problema sa kojim se Crna Gora suočava.
Predstojeća borba nije samo borba za vlast niti za još jedan izborni rezultat. To je prije svega borba za ideju Crne Gore – građanske, demokratske i evropske države
Posebno zabrinjava činjenica da se dio zapadnih diplomata u Crnoj Gori redovno sastaje, održava bliske profesionalne, a nerijetko i prijateljske odnose sa ključnim nosiocima velikosrpske i proruske politike, dok njihove vlade istovremeno ulažu ogromne političke i bezbjednosne resurse u suzbijanje ruskog uticaja širom Evrope. Taj raskorak između politike evropskih prijestonica i ponašanja pojedinih diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori danas predstavlja jedan od ključnih problema.
Istovremeno, ni odgovor opozicije nije bio dovoljno dobro postavljen. Politička pozicija može se uspješno komunicirati samo onda kada postoji jasno definisana politika. Međutim, ni to nije dovoljno. Često se zaboravlja da su diplomate u Podgorici samo jedan dio mnogo šireg sistema odlučivanja. Većina ljudi koji oblikuju politiku svojih država prema Zapadnom Balkanu informacije dobija posredno, kroz medije, akademsku zajednicu, istraživačke centre i organizacije civilnog društva.
Upravo zato nova strategija opozicije, civilnog društva i akademske zajednice mora biti usmjerena mnogo šire od komunikacije sa međunarodnim predstavnicima u Podgorici. Svoje političke pozicije i argumente potrebno je prije svega objašnjavati onima koji oblikuju javno mnjenje i utiču na donošenje odluka u državama članicama Evropske unije – novinarima, univerzitetskim profesorima, istraživačima, analitičarima, organizacijama civilnog društva i istraživačkim centrima.
U političkom smislu, često je korisnije uvjeriti jednog uticajnog novinara ili istraživača u Berlinu, Parizu ili Briselu nego održati desetine sastanaka sa birokratama u međunarodnim kancelarijama u Podgorici. Upravo su se takvim pristupom koristile brojne države srednje i istočne Evrope u periodu pristupanja Evropskoj uniji, sistematski gradeći mreže podrške u medijima, akademskoj zajednici i političkim krugovima država članica. Isto iskustvo danas mora postati sastavni dio i crnogorske proevropske strategije.
Iskustvo pokazuje da takav pristup daje rezultate. Javne kritike upućene direktno francuskoj vladi dovele su do promjene nekadašnjeg francuskog ambasadora koji se na neprimjeren način miješao u političke procese u Crnoj Gori.
Slično je bilo i u drugim slučajevima kada je komunikacija bila usmjerena prema centrima odlučivanja, a ne samo prema njihovim predstavnicima u Podgorici. To potvrđuje da se promjene postižu onda kada se utiče na vlade i javno mnjenje država iz kojih te diplomate dolaze.
Nova strategija opozicije, civilnog društva i akademske zajednice mora biti usmjerena mnogo šire od komunikacije sa međunarodnim predstavnicima u Podgorici
Zbog toga je pogrešno vjerovati da se problemi Crne Gore mogu riješiti na način koji predlažu birokratizovani predstavnici Brisela u Podgorici ili bilo koji drugi međunarodni predstavnik. Budućnost Crne Gore ne može biti rezultat administrativnog posredovanja, već jasnog političkog opredjeljenja da se brane vrijednosti na kojima počiva savremena Evropa.
Zato predstojeća borba nije samo borba za vlast niti za još jedan izborni rezultat. To je prije svega borba za ideju Crne Gore – građanske, demokratske i evropske države.
