Može li se i na koji način regulisati govor na Interenetu, da li država uopšte ima pravo da to radi? O tome postoje sporenja i u Crnoj Gori, ali i u međunarodnoj javnosti.
Kako do pravila: Svakodnevno na globalnoj kompjuterskoj mreži nastaju novi sajtovi sa različitim sadržajima, pa ni Crna Gora u tome ne zaostaje. Prema zvaničnim podacima iz prošle godine, skoro 44 odsto stanovništva ima pristup Internetu. Ograničenja za njegovo korišćenje ne postoje, kako u pretraživanju, tako i u postavljanju sadržaja. Ali, kada je riječ o informacijama koje se na njemu prezentuju - nerijetko i njihovoj pouzdanosti - treba se ozbiljno zapitati da li baš svi sadržaji treba da budu dostupni.
Nadu da će se nešto u virtuelnom svijetu dnevnih informacija promijeniti na bolje, prema brojnim najavama, trebalo bi da pruži budući Zakon o elektronskim medijima, koji ima formu predloga nacrta - posljednjih osam mjeseci.
Pomoćnik ministra kulture, sporta i medija, Željko Rutović, ističe da su zakonska rješenja rađena u skladu sa preporukama Evropske komisiji, kao i do sada donesenim zakonima Evropske unije u ovoj oblasti, uz prilagođavanje ovdašnjim potrebama i mogućnostima. Buduće tijelo nadležno za kontrolu i sprovođenje zakonske regulative u toj oblasti preuzeće Agencija za elektronske medije, koja će nastati redefinisanjem poslova sadašnje Agencije za radio-difuziju.
- Nacrtom prijedloga zakona je propisano da je fizičko i pravno lice dužno da prije početka objavljivanja elektronske publikacije podnese prijavu za upis (tj. evidenciju) u registar pružaoca usluga elektronskih publikacija, koji će voditi Agencija za elektronske medije. Takođe, na elektronske publikacije se primjenjuju odredbe iz Zakona o medijima, koje se odnose na obavezu identifikacije i pravo na ispravku i odgovor – kazao je Rutović.Tajna elektronskih publikacija: Jednostavno rečeno, ovim dokumentom biće definisane samo elektronske publikacije koje su „urednički oblikovane internet stranice ili portali koji sadrže elektronske verzije štampanih medija ili informacije iz medija na način da su dostupne širokoj javnosti, bez obzira na njihov opseg“. Dakle, ova naizgled široka definicija predviđa da samo sajtovi sa informativnim zadržajima podliježu odredbama budućeg zakona. Ali, izgleda da to važi samo za pisanu riječ.
- U poglavlju „Odobrenje za pružanje AVM usluga“ budućeg zakona predviđeno je da „emitovanje programa putem globalne informatičke mreže (Internet webcasting) ne podliježe obavezi pribavljanja odobrenja, ali se odredbe ovog zakona primjenjuju na programske sadržaje koji se emituju“.
Ipak, ohrabrujuće je to što se predlogom zakona određuje da vlasnici Internet stranica moraju istaći podatke o nosiocu odgovornost za sadržaj sajta („pružalac medijskih usluga“), zajedno sa adresom elektronske pošte. Barem se tim putem može stići do onih koji globalnu mrežu vide kao svijet apsolutne, bezgranične slobode.
Nejasne definicije: Ranko Vujović, izvršni direktor Udruženja nezavisnih elektronskih medija Crne Gore, zadovoljan je što će članovi ove asocijacije uskoro imati zakon kojim će se direktno definisati medijski segment kome pripadaju. Međutim, postoje nedostaci koji otvaraju mnogo nedoumica i pitanja, počev od određivanja pojma elektronske publikacije. Vujović smatra da je njihova definicija preširoka i dodaje:
- Problematično je što nacrt ovog zakona predviđa da se elektronska publikacija mora registrovati. To otvara pitanje šta sve spada pod „elektronsku publikaciju“ o kojoj ovaj zakon govori, da li je to svaki sajt, određeni sajt i koji. S druge strane, ako se ovaj zakon usvoji, biće to prvi put da se u Crnoj Gori definiše informisanje na Internet stranicama. Među zemljama u okruženju, elektronske publikacije su zakonom određene još samo u Hrvatskoj.
Pored toga, kao posebno značajan dio koji je neophodno regulisati Vujović ističe upravo odgovornost za sadržaje na Internet stranicama. Zakonska odgovornost urednika i vlasnika za materijale koji se nalaze na sajtovima koje potpisuju, u ovom trenutku je više nego poželjna, smatra Vujović i dodaje:
- Danas postoji određena doza zloupotrebe sajtova, pogotovo ovih koji imaju blogove i forume, gdje se ljudi javljaju pod nickovima, pseudonimima i nesmetano vrijeđaju, s razlogom i bez razloga. Tu ne postoji nikakva regulacija, niti postoji ičija odgovornost. Imate i sajtove gdje nije naveden nikakav podatak ko je njegov vlasnik, urednik ili administrator. Mislim da ovaj Zakon o elektronskim medijima, barem u konturama, reguliše ove nedoumice.Internet šerifi: U Italiji je od 4. februara počela primjena Dekreta „Rimini“ o kontroli sadržaja na Internetu, koji se posebno odnosi na sajtove sa neprimjerenim sadržajima do kojih djeca mogu doći. Agenciju za akreditaciju u telekomunikacijama, koja je do sada imala nadzornu funkciju, italijanski mediji već zovu „Internet šerifom“, jer ovim dokumnetom dobija toliko velika ovlašćenja, da može da kontroliše sajtove i njihove korisnike iz Italije.
U slučaju da neko iz Italije postavi na takve sajtove neprimjerene sadržaje, biće zakonski sankcionisan, ali su mnogi s razlogom skeptični kako će se zakon zaista sprovoditi.
Pitanje je, međutim, koji su dometi ovakve akcije. Jedina mogućnost trajne kontrole jeste - ograničiti pristup Internetu, kao što je to uradila Kina. To je, međutim, vrlo nepopularna ideja. Ni Evropska unija ni Savjet Evrope nisu do sada pokušavali da na takav način ograniče upotrebu globalne mreže, već su samo date preporuke, rezolucije i deklaracije, koje nemaju obavezujući karakter.
- Globalna mreža je toliko već napredovala, da nema mogućnosti da je ijedna država može kontrolisati. Bitno je zaštititi korisnike za ono najosnovnije, poput toga da znaju, barem okvirno, ko je odgovoran za sadržaje sajtova, kaže Vujović naglašavajući da će to, u crnogorskom slučaju, biti nadležnost nove Agencija za elektronske medije.
Koji je domet kazni: On dodaje da su brojne zemlje gdje sadržaji na Internetu nisu zakonski regulisani i da se ta sloboda mnogo više zloupotrebljava nego što je to slučaj u Crnoj Gori. Ali i podsjeća:
- Svaki zakon, kao i svaka sloboda, podložna je zloupotrebama. Mislim da se u ovom zakonu, koliko je to moguće, vodilo računa da se ne nametnu ograničenja, a da se opet nešto reguliše. Ne smatram da bi trebalo praviti opsežnu regulativu za Internet sadržaje, ali mislim da je neizostavno da svaki osnivač sajta na nekoj stranici stavi ime, prezime i adresu na koju korisnici mogu da se žale. Srećom, u Crnoj Gori još ne postoji veća zloupotreba globalne mreže, zaključuje Vujović.
Evropska komisija je nedavno najavila da će se uskoro pozabaviti zastarjelim zakonima o zaštiti podataka, koji datiraju još iz 1995. godine, i prilagoditi ih novom informatičkom dobu. Predstavnica Evropske komisije u sektoru za informacije, društvo i medije, Vivijan Reding, naglasila je da su savremena pravila neophodna za osiguranje privatnosti na stranicama poput „Myspace“, „Twitter“ i „Facebook“. Možda će to biti prvi korak i ka novim zakonskim rješenjima vezanim za informativne sadržaje na Internetu i njihovo korišćenje, koji su posljednji put regulisani 1998. godine.
Kristina Jerkov
