Uloga roditelja presudna je u odrastanju, što znači i tokom onog dijela vremena koje djeca provedu uz internet. A to je u današnjem vremenu gotovo stalno, budući da čak 91 odsto djece u Crnoj Gori koristi internet, pri čemu većina njih, 87 odsto, to radi svakodnevno. Nerijetko su i mlađi od 13 godina na društvenim mrežama.
Zbog te okolnosti važno je, upozoravaju sagovornici Portala Analitika, učiti djecu medijskoj i informacijskoj pismenosti, značaju zaštite ličnih podataka, jer bez tih predznanja ona ne mogu biti bezbjedna na internetu, odnosno lako mogu postati meta onlajn nasilja.
Prevencija od te vrste nasilja glavna je mjera za postizanje bezbjednosti djece na internetu, kazao je za Portal Analitika rukovodilac Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala u Ministarstvu unutrašnjih poslova Jakša Backović.
Jedna od najvećih opasnosti je zloupotreba fotografija djece, koja su namamljena da ih šalju trećim licima
„Roditelji moraju da razgovaraju s djecom, a prije svega da se i sami edukuju, kako bi mogli da nauče i zaštite djecu u onlajn okruženju“, navodi Backović.
S tim je saglasna i direktorica udruženja „Roditelji“ Kristina Mihailović, koja prepoznaje ulogu roditelja kao jednu od najvažnijih za bezbjednost djece u sajber prostoru.
„Važno je da roditelj ukažu djeci kako da kvalitetno koriste internet, koji ima mnogo korisnog sadržaja, ako znate na koji način da ga prepoznate“, objašnjava Mihailović.
Kontrola i znanje
Backović tvrdi da svi problemi nastaju onda kada se ne poštuju procedure, pa je takav slučaj i sa (ne)bezbjednošću djece na internetu.
Prema njegovim riječima, djeca koriste internet od najmlađih dana, zbog čega je i veliki broj izazova s kojima se srijeću u onlajn okruženju, a koji mogu uticati na njihovu bezbjednost.
„Jedna od najvećih opasnosti je zloupotreba fotografija djece, koja su namamljena da ih šalju trećim licima, a koja taj materijal kasnije mogu koristiti na različite načine“, objašnjava Backović.
Ističe da je danas dostupan veliki broj aplikacija za praćenje sadržaja koje djeca konzumiraju na internetu, te da takva opcija umnogome olakšava posao roditeljima.
„Te aplikacije jesu radikalna mjera, ali i svrsishodna“, objašnjava naš sagovornik.
Udruženje „Roditelji“, kako navodi Mihailović, ima posebnu SOS liniju, namijenjenu upravo za prijavu problema onlajn nasilja i bezbjednosti djece na internetu. Ipak, mišljenja je da ovaj problem nije dovoljno ozbiljno shvaćen u našem društvu.
„Važno je da prvo roditelji shvate značaj zaštite podataka i bezbjednosti djece na internetu, zbog čega moraju da se edukuju na tu temu, kako bi onda mogli adekvatno da prenesu znanje na djecu“, ocjenjuje Mihailović.
Sistem sporo reaguje
Iako sve prisutnije, sajber nasilje se kod nas ne tretira kao posebno krivično djelo. Backović, ipak, smatra da su zakoni vezani za visokotehnološki kriminal dobro postavljeni i primjenjivi i na tu oblast.
„Sajber nasilje tumačimo kroz krivična djela proganjanja, ugrožavanja sigurnosti, izazivanje vjerske, rasne i nacionalne mržnje i slično“, objašnjava on.
Crna Gora nema nadležnost da „gasi“ neki internet sadržaj
Smatra da je ključni limit u tome što država nema vlasništvo nad podacima koje korisnici ostavljaju na internetu, već MUP i Uprava policije traže podatke od kompanija u čijem su posjedu takve informacije, što zahtijeva vrijeme.
„Kada otkrivamo ko je i gdje napravio krivično djelo iz oblasti visokotehnološkog kriminala, ta procedura traje, a šteta je već napravljena“, konstatovao je Backović.
Prema njegovim riječima, olakšavajuća okolnost za istražitelje je to što je Crna Gora potpisnica Konvencije o kompjuterskom kriminalu, što olakšava put do pronalaska i dobijanja podataka.
Crna Gora, dodaje on, nema nadležnost da „gasi“ neki internet sadržaj, odnosno ne postoji tijelo koje donosi odluku da li da se neki sadržaj ukloni s interneta.
Nema, kako je kazao, ni tehničkih ni zakonskih mogućnosti da budu blokirani određeni profili na društvenim mrežama. Iako bi, dodaje on, takav sistem pomogao u sprečavanju konstantnog kršenja mjera.
Backović smatra da bi većoj bezbjednosti djece na internetu doprinijelo i formiranje javnog registra lica koja su počinila neka krivična djela.
„Na taj način bi onima iz registra bilo zabranjeno da rade u školama, vrtićima, a bili bi u obavezi i da prijave svaku promjenu prebivališta“, objašnjava Backović.
S druge strane, Mihailović smatra da je sajber nasilje još svima nepoznanica, zbog čega „ima dosta prostora da se mijenja praksa“.
„Mnogo vremena nam treba da prepoznamo takva djela i da na njih reagujemo“; ističe ona.
U prilog tome navodi da smo imali drastične slučajeve sajber nasilja, čiji počinioci još nijesu pronađeni.
„Sistem dosta sporo reaguje. Kazne je potrebno mijenjati, napraviti da se kao krivično djelo klasifikuje i sajber nasilje, ali i prepoznavanje i drugih djela koja su se pojavila, jer se tehnologija mijenja iz časa u čas“, naglašava Mihailović.
Uloga škole je nezamjenjiva
Naši sagovornici saglasni su da ne treba zanemariti ni ulogu škole u ovom procesu, jer odgovornost ne može biti samo na roditeljima.
„Treba uvesti predmet koji bi obuhvatio lijepo i kulturno ponašanje – i na internetu i u stvarnom okruženju. Na taj način bismo djecu od malih nogu učili kakve posljedice može da prouzrokuje njihovo ponašanje. Time bi, nakon osnovne škole dobili jednog osviješćenog odraslog maloljetnika“, kaže Backović.
Mihailović smatra da je škola ključna u prepoznavanju i prevenciji sajber nasilja, ali i da je i njima potrebna pomoć u tom procesu.
„Škole se sve češće suočavaju s problemima koji nastaju, jer nemaju mehanizam da djeluju u nekim situacijama koje se odnose na porodicu. Moraju da imaju na raspolaganju stručne službe, centar za socijalni rad, kako bi efikasnije rješavali probleme. Neka škole rade svoj dio posla, ali neka imaju i pomoć, jer jedni bez drugih ne mogu napraviti pomak“, objašnjava ona.
Ključ u edukaciji
I pored napora da se edukuje populacija, nije lako doprijeti do svih ljudi.
„MUP je započeo projekat koji se odnosi na edukaciju osnovaca i srednjoškolaca o bezbjednosti na internetu, dok i drugo resorno ministarstvo ima setove predavanja na ovu temu za državne službenike“, ističe Backović.
Pred nama je još mnogo posla, ali je važno da se uključimo svi
Mihailović navodi da Udruženje na čijem je čelu sprovodi niz aktivnosti, kako bi edukovali i roditelje i djecu o značaju bezbjednosti na internetu. Ipak, ona primjećuje da roditelji ne pokazuju preveliko interesovanje za takav vid edukacije, zbog čega je važno pronaći nove modele komunikacije.
„Bez obzira na manjak zainteresovanosti, nastavićemo u pravcu isticanja značaja zaštite djece, kako na internet prostoru, tako i u stvarnom okruženju“, poručuje Mihailović.
Backović podsjeća da je Crna Gora započela projekat „Say No“, zajedno sa zemljama okruženja, koji za cilj ima da edukuje djecu o najčešćim zloupotrebama njihovih prava.
„Pred nama je još mnogo posla, ali je važno da se uključimo svi i da kao društvo težimo rješavanju ovoga problema“, poručuje Backović.
Kako su istakli, važno je reagovati na vrijeme, kako bi se spriječile veće posljedice.
„Ono što je danas naš problem, sjutra je problem čitavog društva. Treba pomoći porodici, upravo da bi spriječili probleme u ponašanju, izbjegli da se oni iskomplikuju i dovedu do mnogo većih posljedica nego da se reagovalo na vrijeme“, zaključuje Mihailović.
