Narode crnogorski ovo su riječi „velečasnog“ inspektora ili tako nešto, Jokića, nečesovog policijota, kojim je tog 5. po redu septembarskog jutra 2021. godine, naredio početak bestijalnog i sramotnog zasipanja Cetinja-grada heroja, njegovih građana i njihovih gostiju, stotinama kilograma suzavca, šok bombama, gumenim mecima i pendrecima.
Ne brinite, ima taj snimak tužilaštvo, kao što ga imam je, četvrta će godina zaredom, ali izviđa ... do kad će ne zna se, samo se bojim, da mi od veljeg izviđanja kakvu „vrljost“ ne zakače? Ako ova zemlja crnogorska, ako ovaj narod crnogorski misli da simpatija i empatija, znači praštanje ovih riječi, postupaka i fukarluka učinjenog tog septembarskog jutra, nad golorukim Crnogorcima i Crnogorkama, tad za ovu zemlju i narod crnogorski nema lijeka.
Ako se ne privedu poznavanju pravice, svi, počev od „ugroženog“ Katunjanina, srpskije korijena, koji preśedavaše „var-sobom“, preko velečasnih „apostola“ i njihovih posilnih koji mu pripomagahu da mu što važno ne promakne pažnji, do neposrednih izvršilaca na terenu, čije vam riječi na početku citirah i njihovih „četnika“ u crnogorskim plavim uniformama, onda da vam ne okolišam, sa nama je zavšeno.
Mi Crnogorci, moramo znati, e nam ga đa`o iźede, da kad svjetovne zakone bače pod noge, kad Ustav postane samo uprljano parče papira, a zastava crnogorska, krpa koju milosrdne sestre manastirske u kontejnere meću, kao ovih potonjih godina što činjahu „oslobodioci“, tad nastupa naše neotuđivo pravo na otpor.
Mnogo toga treba i ljudski je oprostiti, ne ne daj bože zaboraviti i ne podśećat potomke na to i te aktere poimenice, ali Belveder septembra 2021, ne smijemo, kao što i nas preci nijesu oprostili Belveder juna 1936. Svi do jednog, akteri ovog fukarluka moraju biti privedeni poznavanju prava. „Var-sobaši“ Krivokapić, Vukšić, Spajić, Milatović, i pripadajuća posluga sa snimka, te posebno i sa posebnim pijetetom „apostolka“ Injac, koja podiže NATO `ilikoptere da nam se popovi ne pate.
Terenskim radnicima se valja i red je posebno se zahvaliti kakvim prigodnim pozivima za druženje, na kakvom ograđenom i skrovitom mjestu, ka recimo Spuž ili Bijelo Polje. Jokiću, Rakonjcu, Klikovcu, Mugoši i inim u „plavim“ uniformama, njih blizu 1.900 koji se zarad kojeg eura od „Krivog“ i apostola, sami prebrojaše, popisaše i pohvališe da nas pod punom ratnom spremom sa bojevom municijom u cijevima bambaše i krenuše na Cetinje-grad heroj i Crnogorce, e njima se trebamo posebno i pojedinačno zahvalit i primjerne im nagrade sa posvetom trebamo uručit.
Recimo uručiti im zahvalnice, sljedeće sadržine: „Zbog posebnih zasluga i činjenja jutra 4. na 5. septembar 2021. godine, pozivate se da dana tog i tog pristupite izdržavanju višegodišnje robije, shodno presudi Višeg suda u Podgorici“.
Moram nekim budućim „apostolima“, popovima i pastvi crkve države Srbije pokazat da Crnogorci jesu narod prepun simpatije za drugačije i empatije za tuđe muke i nesreće, ali da ne prašta nepravdu, nepočistva i fukarluke, naročito svojoj domaćoj fukari. Moramo tim budućim pokoljenjima pokazat da je pravda i zakon moguće spor, al dostižan, da nema i da nam ne treba prijeka pravda i da na fukarluke dostojanstvenošću i zakonitošću vrćemo, ali nikad, ama baš nikad, ne praštamo.
Zašto na Crnogorce, koji su samo pokušali dostavljenom serpskom popu reći i poručiti da je nedostojan crnogorskog svetilšta i trona vladike i sveca crnogorskog Svetoga Petra Cetinjskog, prosuste tolike stotine kilograma suzavca, stotine šok bombi, gumenih metaka i pendreke. Zašto na Crnogorce sa takvom žestinom se obrušiste, što vas nagna, koji poriv, muka, jad i čemer vas potače da činite što ljudima se ne čini, to im moramo dat priliku da objasne, ako mogu, ako ne mogu odmjeriti po zakonu i ne žaliti i biti meka srca, ne valja ih razočarat. Kako činjeli, tako nek i žanju.
Što se tiče nekog novog Belvedera, on je sve mi se čini nikad bliži. Zaigrala bratija grdno kolo. Zemlju nam rastaču, ma vidim, ka da neće i neki im, koji ne bi trebalo, pripomažu, ali nas ne iznenadiše ili zatekoše. Finansije nam urušavaju, prijatelje rasćeruju, od Evrope udaljavaju, djelove zemlje nastoje tuđem vilajetu pridružit, ratne zločince u junake proglasit, tuđe himne po zemlji nam poju i zastave šire, ma su se bojim se grdno razigrali.
Još je vrijeme, vakat i naredni smo da se poznavanju Ustava, zakona i pravice pripovrnu svi domaći i inostrani mutikaše. Zarad njih samih, više nego zarad nas. Mi ćemo se znat od njih i njihovog fukarluka odbranit i to lasno, ma oni od samih sebe neće, to je više nego sigurno.
Komšije, sugrađani, kumim ve kapom crnogorskom, ajde se pripovrnete, pameti dozovite, ovo je zemlja crnogorska, i ničija drugo. Nedostojni pope batali se podgrijavanja i pomamljivanja neuka naroda. Ne može na Lovćenu, krovu crnogorskom tuđe znamenje, sazidano od tuđa kamena, posvećeno tuđem nasljedniku koji podiže tuđi kralj Aca, okupatoru i palikući zemlje crnogorske, da stoluje kao znak podaništva i poraza crnogorskog.
Neće moći da nam opet otimate ime, jezik i crkvu u koju bismo vjeru da ispovijedamo. Ne smeta nama vaše srbijanstvo, jezik srbijanski koji velite da pričate i crkva države Srbije u koju biste vjeru da ispovijedate i popovima kako vidimo crevlje celivate, ne to nam ne smeta. Nama smeta što ste na nas udarili, što nas dnevno vrijeđate i što mlađani ministri bez srama i blama, pokušavaju ukinut školovanje na jeziku kojim su im preci govorili, ponekim od njih jako dobro i očeve i đedove znam i znam da su crnogorskim jezikom zborili.
Ova je zemlja naroda crnogorskog i svih dobronamjernih namjernika ma koje vjere i nacije bili. Ona jeste prostorno malena, oranicom oskudna, krševita i brdovita, oivičena vodenim plavetnilom crnogorskog mora i rijeka. Ali ona je dovoljno velika za sve ljude dobre volje i dobre namjere, još veća i nepokorenija za one druge, loše namjere namjernike.
Ovo je zemlja koju su pohodili mnogi i oni dobronamjerni ma i oni zlonamjerni. Nemanje, Murati, Napoleoni, Mleci i Austrougari, Srbi i Njemci bijahu pa ih više ne bi, njih odavno ođe više nema. Dostina od njih silnih i sa karti geografskih iščilješe i u nečesove fioke se preseliše, a zemlja i narod crnogorskli opsta u svojoj slobodi i nepokornosti, dostojanstveno nastavljajući da bitiše među narodima i državama svjetskim. Zato za kraj u ime zajedništva, prava na istinu i dostojanstvo, prava na postojanje jezika, naroda i crkve crnogorske u zemlji crnogorskoj, molim vas ka prijatelje, rođake, kumove ne šiljite policiju na nas jer oćemo da budemo svoji na svom, jer mi vama to ne osporavamo niti bismo na vas rad tog vašeg prava na drugo i drugačije. Mante se popova i njihovih laži, njihova je priča o istoriji laž ka i njihove priča o životu, za zastiđe i zaborav. Ne slušajte ih i ne slijedite ih, u nikakvo vas dobro činjenje povest i naučit neće.
