Džon Barac (24) je izvršni direktor LGBT Forum Progresa i borac za ljudska prava. On za Portal Analitika priča o tome koliko je teško živjeti u Crnoj Gori kao muškarac manjinske seksualne orijentacije, nedavno donesenom zakonu o istopolnim zajednicama, ali i budućim planovima.
Odrastao u srećnoj porodici: Barac djetinjstvo pamti kao srećno, po igri i ljubavlju porodice. Priznaje da je oduvijek znao da se razlikuje od većine, iako do srednje škole nije znao kako da tu različitost nazove.
„Znao sam da postoji i da je sasvim normalna. Od trenutka samospoznaje da sam „drugačiji“ u odnosu na druge bilo je teško živjeti u sredini u kojoj to „drugačije“ nije bilo prihvatljivo i poželjno“, kaže Barac.
Imao je tu sreću da odraste u porodici koja odiše duhom prihvatanja i shvatanja koja su šira od tradicionalnih.
„Vjerovatno da sam odrastao u drugačijim uslovima ne bih tako rano prihvatio sebe i svoju seksualnost, niti imao podršku od samog starta. Mislim da je najveći problem negativan uticaj neinformisanosti i nepostojanja LGBTIQ tema u okvirima obrazovnog sistema. Kako možemo da očekujemo od društva da o bilo čemu ima ispravno mišljenje ako ta tema ne postoji u sklopu šireg sistema, a u javnom diskursu se njom barata veoma negativno od strane raznih populista“, objašnjava Barac.
Još prije osam godina je bliskoj prijateljici saopštio da je gej.
„Nakon toga, u godinama koje su dolazile, rastao je krug ljudi sa kojima sam mogao da podijelim svoju seksualnost i autujem se bez straha. Naravno, taj proces nije bio ni malo lak i bilo je veoma teških i emotivnih momenata. Ali, ono što je ključno je da sam od samog početka imao podršku najbliže porodice, bez koje sigurno ne bih mogao da budem tu gdje jesam danas“, kaže on.
Javno autovanje i burne reakcije: Kada je presjekao i hrabro, bez straha se javno autovao, naišao je na burne reakcije okoline i šire porodice. To ga nije spriječio da se i dalje bori.
„Tada sam izgubio kontakt sa velikim brojem ljudi koji nisu mogli da prevaziđu svoje predrasude i nerazumijevanje. Važno je da su ostali oni koji su mi danas istinska podrška i vjetar u leđa“, objašnjava naš sagovornik.
On ima poruku i za sve one, koji još uvijek nijesu saopštili okolini svoju seksualnu orijentaciju, objašnjavajući da je autovanje, kao duboko lični čin jedan od možda najtežih trenutaka u životima LGBTIQ osoba.
“Sve dok živite u tišini i strahu i pod stalnim pritiskom sramote koju vam nameće društvo, ne možete da budete srećni i ispunjeni kao pojedinci. Ali, onog trenutka kada razbijete te okove koje vam društvo nameće i napravite taj hrabri korak naprijed, život postaje mnogo lakši i budućnost djeluje malo bolje”, kaže on.
Prvi korak jeste da pronađu nekoga u bliskom okruženju u koga imaju povjerenja i ko im može biti podrška.
“Jednom kada prelomite ovaj korak, sve nakon toga dolazi mnogo lakše. U idealnom svijetu, svako bi mogao da računa na podršku svoje najbliže porodice, ali to nažalost nije tako. Veliki broj mladih LGBTIQ osoba i LGBTIQ osoba uopšte gubi podršku svoje porodice kada saopšti svoju seksualnu orijentaciju ili se ona na neki način sazna u okviru porodice. Nerijetko se dešava da dođe do pojave nasilja i pokušaja da se LGBTIQ osobe „izliječe“ ili „isprave“ kroz različite nehumane metode. Mi, kao kolektiv LGBT Forum Progresa, smo na raspolaganju svima kojima treba podrška i prostor da budu ono što jesu”, ističe on.
Džon samo zbog svoje seksualne orijentacije, gotovo svakodnevno dobija prijetnje i uvrede. Nažalost, nije jedini.
„Ovo iskustvo dijelim sa velikim brojem LGBTIQ osoba, koje zbog svoje stvarne ili percipirane seksualne orijentacije bivaju mete pojedinaca i grupa čiji cilj su nasilje i mržnja prema nama. Srećom, svi problemi koje sam do sada prijavio nadležnim organima su efikasno procesuirani i u tom smislu sam kao pojedinac dobio kvalitetnu zaštitu i podršku. Pozivam sve LGBTIQ osobe da probleme koje imaju prijave direktno Upravi policije ili se obrate Forum Progresu za podršku“, ističe on.
Izglasan Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola: Mržnja, diskriminacija i predrasude koje postoje u društvu ka osobama manjinske seksualne orijentacije su jedna od većih prepreka u njegovom, ali i životima mnogih LGBTIQ osoba u Crnoj Gori. Ništa ga pak nije spriječilo da ima velike snove i hrli ka njihovom ostvarenju. Jedan cilj, kojem su godinama stremili ostvaren je prije nekoliko dana, kada je izglasan Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za usvajanje Predloga zakona o istopolnom partnerstvu, bila je potrebna podrška 41 poslanika, a prvog jula je izglasan glasovima 42 poslanika. Ovaj zakon prošle godine nije imao potrebnu većinu glasova.
Barac ističe da samo usvajanje zakona prije svega ima simboličku poruku, ali i suštinsku.
„Ovaj čin i istorijska 42 glasa „za“ su jasna poruka da je Crna Gora država u kojoj se, barem nominalno, štite i poštuju višestruko diskriminisane i marginalizovane zajednice. Suštinu ovog zakona moći ćemo da vidimo tek za godinu dana, kada on počne da se primjenjuje u praksi. Do tada, postavljen je temelj za jednu novu borbu cijelog LGBTIQ pokreta u Crnoj Gori“, ističe on.
Ipak, jednakost jedne društvene grupe se ne postiže samo usvajanjem zakona, već njegove primjene u svakodnevnom životu.
„Tek tada, biće načinjen jedan korak ka jednakosti istopolnih parova, na koje se zakon odnosi, u odnosu na širi društveni kontekst. Za nas, kao organizaciju koja je ovu priču aktuelizovala prije gotovo deceniju, usvajanje zakona predstavlja završetak velikog posla koji je na sebi iznijela cijela jedna generacija“, jasan je on.
I pored toga što veliki dio vremena posvećuje poslu, a borba sa predrasudama i okorjelim stavovima nekih ljudi je poput borbe sa vjetrenjačama, on stiže da se posveti i drugim aktivnostima.
„Tada putujem i posvećujem se svojim hobijima – pisanju tekstova za blog, čitanju, fizičkoj aktivnosti, kuvanju i spremanju peciva i kolača. Konačno, slobodno vrijeme provodim sa svojim mačkom i bliskim prijateljima“, kaže on.
LGBT Forum Progres se aktivno bavi pružanjem socijalnih servisa podrške za LGBTIQ osobe, što uključuje rad LGBTIQ Skloništa, psihosocijalnih servisa, pravne podrške, medijacije...
“Ni jedan posao koji uključuje direktan rad sa ljudima nije lak i bez svojih izazova, a pogotovo kada radite sa zajednicom koja svakodnevno trpi mržnju, nasilje i diskriminaciju“, podvlači on.
Hrabro koračajući naprijed i radujući se svakom novom danu, on bližu budućnost vidi uovom poslu i u nastavku borbe za ljudska prava i dostojanstvo LGBTIQ osoba u Crnoj Gori.
„Dok budem imao energije i snage da koračam ovim putem, biću dio Progresa i crnogorskog LGBTIQ pokreta. Jednom kada „pregorim“ i dam svoj maksimalan doprinos u toj borbi, vjerovatno ću da nastavim svoj rad u biznis sektoru negdje u Evropi, mada nije isključeno i da ostanem da radim u pokretu za ljudska prava u nekom drugom kontekstu“, zaključuje on priču za Portal Analitika.
