Pradomovina badema je Sirija, a njegovo porijeklo povezano je sa područjem Zapadne Azije, Zakavkazja, Avganistana i Turkmenistana, odakle se proširio po cijeloj Grčkoj, ali i po ostalim zemljama Evrope. Iz zemalja Mediterana, sjeverne Afrike i južne Evrope, badem je prenešen i na američki kontinent, i to prvenstveno u Kaliforniju, gdje je proizvodnja ove voćne vrste doživjela vrhunac.
Na američkom kontinentu proizvodi se oko 60% badema, odnosno godišnja proizvodnja badema je oko 1.9 miliona tona. Ostali najznačajniji proizvođači badema su Španija (340.000 tona), Iran (140.000 tona), Maroko (117.000 tona), Turska (100.000 tona), Italija (80.000 tona), Australija (70.000 tona), Tunis (66.000 tona), Alžir (57.000 tona) i Kina (50.000 tona).
Ukupna površina zasada pod bademom u svijetu iznosi preko dva miliona hektara. Uočava se pozitivan trend u ukupnim gajenim površinama, a naročito u povećanju prinosa u prethodne dvije decenije.
Stari Grci su jako cijenili badem i povezivali ga sa Bogom Zevsom. Bademu je kroz istoriju davan izuzetan značaj, te se pominje i u Starom zavjetu, gdje saznajemo za vjerovanje da se ispod korijenja badema nalazi put do podzemnog grada u kojem je smješten besmrtni život.
U Crnoj Gori postoje nemjerljivi potencijali za gajenje badema duž primorja, od ulcinjskih polja, pa sve do kraja bokeške obale. Međutim, i pored povoljnih ekoloških uslova, u Crnoj Gori su i dalje najprisutniji sijanci badema, i brojnost im se procjenjuje na oko 2.000 stabala, što nažalost ukazuje na činjenicu da badem ne predstavlja privredno značajnu voćnu kulturu.
Badem pripada koštičavim voćkama, dok po građi i upotrebnoj vrijednosti ploda spada u skupinu jezgrastih voćnih vrsta. Ipak, prema ekonomskom području gajenja, pripada mediteranskim (suptropskim) kulturama. Međutim, badem se ne može se u potpunosti svrstati u red mediteranskih voćnih vrsta, kako ga pronalazimo i na sjevernom dijelu evropskog kontinenta. Međutim, rentabilna i intenzivna poljoprivredna proizvodnja može biti ostvarena isključivo u suptropskom klimatu, i to naročito zbog osobine ranog cvjetanja.
Badem je veoma cijenjeno stono suvo voće koje se intenzivno koristi u proizvodnji kolača, konditorskoj i kozmetičkoj industriji. Plodovi badema su uz orah, lješnik i kesten voćne vrste koje imaju, uz ostale hranljive materije, i veliki udio masti i ulja u plodu.
Ova ulja su posebno cijenjena u kozmetičkoj industriji, a među njima je najcjenjenije ulje gorkog badema koje služi kao zaštita od ultraljubičastog (UV) zračenja. U medicini se koristi ekstrakt iz sjemenke badema (amigdalin), koji mu i daje blagu gorčinu.
Osnovne morfološke i fiziološke karakteristike badema
Korijen
Korijen badema je jako snažan, sa izraženim žilama koje prodiru duboko u kamenito zemljište, čime stiče otpornost na sušu. Korijenov sistem se razvija do oko 80 cm dubine, za šta je potrebno oko dvije godine rasta. Horizontalno se prostire i stvara mrežu na dubini od 6 do 7 metara, što dostiže u petnaestoj godini starosti. U lakšim, pjeskovitijim zemljištima, korijen badema se za 20 godina razvije oko 50% u sloju od 25-100 cm, dok gro korijenovih žila bude raspoređen u horizontalnom pravcu u promjeru oko 3 metra od debla.
Stablo i krošnja
Badem je višegodišnja, listopadna stablašica iz porodice ruža koja može dostići visinu i od 10 do 20 metara, a prečnik debla i preko 1 metar. Stablo običnog badema je uglavnom od 5 do 8 metara visine i od 6 do 8 metara širine krošnje, u našem području.
Kora mladih stabala je sivkasta i glatka, dok se kod starijih stabala odlikuje raspucalošću i skoro je crne boje. Deblo badema je relativno bujno, posebno u juvenilnoj fazi. Može biti nižeg ili srednjeg rasta, dok krošnja zauzima ovalan izgled (kotlasta ili piramidalna krošnja, ali se u intenzivnim zasadima oblikuje i u vidu vaze ili palmete za kosim granama). Razdoblje zimskog mirovanja kod većine sorti badema traje relativno kratko.
List
Listovi badema su naizmjenični, kopljasti, nazubljeni, svijetlo do tamno zelene boje. Pri osnovi imaju jednu ili dvije žlijezde. Listovi badema, prema obliku, mogu biti jajasto izduženi, eliptični, prema vrhu špicasti, a prema peteljci klinasti.
Obično su dužine od 4 do 7 cm, a širine od 1,5 do 2 cm. Interesantna karakteristika badema je da se ovaj vegetativni organ pojavljuje nakon cvjetanja, dok opadanje nastupa u jesenjem periodu. Karakteristika badema je da prije listanja cvjeta, i to vrlo rano, u februaru ili martu mjesecu
Pupoljak
Krajem vegetacije, badem stvara dvije vrste pupoljaka – vegetativne i generative. Iz vegetativnih pupoljaka nastaju mlade grančice sa lišćem, dok iz generativnih nastaje cvijet. Ovi pupoljci se razlikuju po izgledu, te su vegetativni špicasti i oštri, dok su generativni krupniji i zaobljeni.
Cvijet
Cvjetovi badema smješteni su na jednogodišnjim grančicama, bijelo-crvenkaste su boje, krupni su i imaju kratku dršku. Badem je dvopolna, hermafroditna, pretežno stranooplodna voćna vrsta. U skladu sa porodicom kojoj pripada, cvjetovi badema su postavljeni pojedinačno ili u grupama, od 2 do 4 cvijeta. Cvjetovi su aktinomorfni, te se iz plodnika najčešće razvija samo jedan plod.
Sa obzirom na uobičajenu karakteristiku badema da je stranooplodna biljka, oprašivanje badema u Kaliforniji predstavlja najveće „vještačko oprašivanje“ na svijetu, gdje pčelari sele svoje košnice u voćnjake badema sa ciljem što boljeg oprašivanja.
Kako je ova praksa dovela do povećanja cijene indukovanog oprašivanja i smanjenja broja medonosnih pčela, naučnici su usmjerili svoja istraživanja ka stvaranju novih, samooplodnih sorti, kao što su Nonparej i Tuono. Osim toga, izvršeno je i ukrštanje ove dvije sorte, koja je dala nove varijetete koji su samooplodni, a pritom zadržavaju visok kvalitet ploda.
Plod
Plod badema ima maljav zeleni omotač, koji puca prilikom sazrijevanja i iz njega izlazi plod, koštunica. Egzokarp može biti različitog izgleda, teksture, šare, debljine, ukusa jezgra i sadržaja ulja, u zavisnosti o kojoj je sorti riječ. Za razliku od koštičavih voćnih vrsta sa kojima je sličan (naročito breskvi i kajsiji), jestivi dio ploda nije mesnati dio, već sjemenka.
Oblik ploda može biti okruglast, ovalan, eliptičan, koničan, polumjesečast itd. Masa ploda i jezgra varira u širokom rasponu i predstavlja sortnu razliku. Koštica badema se sastoji iz dva dobro srasla dijela sa često karakterističnom brazdom. Kod sorti sa mekom ljuskom ploda (mekiši), šavovi često nisu dovoljno srasli, što može biti prolaz mnogim štetočinama, kao i pticama. Unutar nje se nalazi jezgro, a kod nekih sorti često i dvostruko, tj. duplo jezgro, što predstavlja sortnu manu.
Plod badema je bogat proteinima, ugljenim hidratima, mastima, vitaminima i mineralnim materijama. Za potrošnju se može koristiti u svježem stanju, prerađen ili kao dodatak proizvodima konditorske industrije. Takođe, zabilježena su i ljekovita svojstva badema (čvrstoća kostiju, regulisanje krvnog pritiska, pravilan rad štitne žlijezde, smanjen rizik od srčanog udara).
Jedna je od voćnih kultura sa visokim sadržajem bjelančevina. Gorki badem je nejestiv (čak i otrovan), ali se koristi za dobijanje esencijalnog bademovog ulja koje se upotrebljava u medicini sa liječenje raznih kožnih oboljenja.
Bademi se prodaju sa i bez ljuske, zavisno od sorte. Osim toga, određene sorte badema se blanširaju (tretiranje vrućom vodom kako bi se odstranila sjemenjača), sa obzirom na to da takvi bademi imaju visoku tržišnu vrijednost.
Ekološki, agrotehnički i pomotehnički zahtjevi badema
Poznavanje ekologije područja i pravilan izbor mikrolokacije za podizanje voćnjaka predstavlja izuzetno važne korake u uzgoju badema. Bademu najviše odgovaraju staništa sa toplijom i blažom klimom, kratkom i ustaljenom zimom.
Traži značajne količine svjetlosti, pa mu odgovaraju područja sa toplim i sunčanim proljećem, bez kasnh mrazeva. Badem dobro podnosi i izdržava jaču sušu (nazivaju ga „kraljem sušnih predjela“), prvenstveno zbog dobro razvijenog korijenovog sistema i moćne sržne žile. Osim toga, badem ima mogućnost da odbaci dio svog lišća, što predstavlja mehanizam redukcije transpiracije u sušnim uslovima.
Ova voćna vrsta dobro podnosi visoke temperature, čak do 50 ºC, kao i nisku relativnu vlažnost vazduha (oko 10%), pri čemu ne dolazi do oštećenja kao što je to slučaj sa mnogim drugim voćnim vrstama. Niske temperature bolje podnose kasnocvjetajuće sorte, te se preporučuju za gajenje u kontinentalnim područjima.
Badem može da izdrži do -30 ºC (na -27 ºC se javljaju značajnija oštećenja), dok zametnuti plodovi izmrzavaju već na -1 ºC. Cvjetovi mogu da stradaju usljed proljećnih mrazeva na temperaturi od -1 do -2,5 ºC.
Najosjetljivi su pupoljci, posebno oni u koji se nalaze u kasnoj fazi razvića. Otpornost badema prema niskim temperaturama zavisi od sorte, bujnosti, zdravstvenog stanja biljke i niza drugih faktora. Sjeverni vjetar naročito negativno može djelovati na badem, posebno u fenofazi ranog cvjetanja. Kada se govori o zahtjevima badema prema zemljišnim karakteristikama, iako vrlo tolerantna voćna vrsta, ipak mu najviše odgovaraju lakša, pjeskovito-ilovasta i ilovasta zemljišta, bogata humusom, mineralnim materijama, sa slabo kiselom ili neutralnom reakcijom (pH 5,7 – 6,5).
Badem preferira zemljišta koja su plodna, rastresita i na kojima nema stagnacije vode, međutim, uspješno gajenje se može postići i na nešto skromnijim zemljištima, uz pravilno i redovno đubrenje i ostale agrotehničke mjere. Do gušenja (asfikcije) korijenovog sistema dolazi u teškim, glinovitim zemljištima. Iako se badem kod nas ne navodnjava, u svijetu je sistem „kap po kap“ znatno povećao produktivnost i profitabilnost ove kulture, čak za 40%.
Badem je dugovječna voćna vrsta, koja već od treće godine počinje da rađa, dok pun rod postiže oko desete godine. Može se gajiti 60 i više godina, uz redovnu agrotehniku i održavanje.
Badem se može gajiti i ekstenzivno i intenzivno, tj. i za potrebe pošumljavanja terena, ali i za proizvodnju plodova. Razmnožava se i generativno i vegetativno, s tim što se generativno razmnožavanje primjenjuje u svrhu dobijanja podloga (rijetko kao sadni materijal), dok se vegetativno razmnožavanje kalemljenjem praktikuje, i to koristeći gorki badem kao najčešću podlogu.
Za sadnju treba koristiti jednogodišnje sadnice, zatim u proljeće sijance koji su okalemljeni u jesen na spavajući pupoljak, kao i u jesen okulante iz proljećnog kalemljenja. Ukoliko se radi o toplijem klimatu i siromašnijim zemljištima u kojima je sadržaj kreča visok, preporučuju se sadnice kalemljene na gorki badem.
Ako se radi o plodnijem zemljištu sa nižim sadržajem kreča, kao dobra podloga se pokazala vinogradarska breskva, dok se za hladnija područja i vlažnije terene preporučuje kao podloga hibrid breskve i badema GF 677.
U intenzivnom gajenju badema neophodno đubriti većim količinama organskog đubriva, preporučljivo je gajiti u međurednom prostoru određene usjeve, naročito leguminoze i koristiti ih za zelenišno đubrivo. U cilju što bolje akumulacije vode u zemljištu i racionalnijeg raspolaganja istom, treba gajiti ozime kulture u međurednom prostoru i uvijek nastojati da se izvrši jesenja obrada.
Osim organskog (od 8 do 10 tona stajnjaka godišnje), intenzivne zasade badema treba đubriti i mineralnim đubrivima (200 do 300 kg/ha azotnih đubriva i 600 do 800 kg/ha NPK đubriva). Iako je badem biljna kultura koja je otporna na sušu, navodnjavanje bi trebalo primijeniti naročito u prvim godinama razvića, kada je ukorijenjavanje najintenzivnije, kao i u toku sušnog ljetnjeg perioda.
U cilju ostvarenja redovnih i stabilnih prinosa i optimalne krupnoće i kvaliteta plodova karakterističnih za odgovarajuću sortu, badem se mora svake godine redovno orezivati, na sličan način kao breskva (oštra rezidba). Izostanak rezidbe može prouzrokovati ogoljavanje skeletnih grana i premještanje rodnosti na periferiju krune, što je veoma neopovoljno i sprečava se rezidbom.
Niz karakteristika koje ukazuju na višestruk značaj badema su:
- Otpornost prema suši, tj. uspješno gajenje u suvim, aridnim uslovima mediteranskog krša;
- Skromni zahtjevi za agrotehničkim i pomotehničkim mjerama;
- Imunitet prema raznim bolestima i štetočinama;
- Rana rodnost i dugovječnost;
- Izuzetna hranljivost, čak i dijetoterapeutska vrijednost jezgra badema;
- Izvanredna transportabilnost i trajnost plodova uz skromne zahtjeve za ambalažom;
- Tehnološka vrijednost drva badema;
- Prirodno antieroziono sredstvo usljed dobro razvijenog korijenovog sistema;
- Pčelinja paša, u vrijeme kada druge paše nema, zahvaljujući vrlo ranom cvjetanju.
Badem je veoma stara voćna kultura koja je u većini mediteranskih zemalja nepravedno zapostavljena u smislu intenzivnog gajenja, i pored jednostavnog načina gajenja, skromnih zahtjeva, a izuzetno širokog dijapazona prerađivačkih potencijala.
Crnogorsko primorje, ali i uži dio kontinentalne zone predstavlja vrlo odgovarajuće područje, shodno klimatskim i zemljišnim faktorima, za ozbiljnije gajenje ove voćne vrste.
Ipak, podizanje novih zasada, kao i revitalizacija postojećih stabala je moguća jedino uz proizvodnju sertifikovanog sadnog materijala, akcentujući sortiment badema koji svojim osobinama odgovara pedoklimatskim karakteristikama našeg područja.
Sorte kao što su Tuono, Feranjez, Nonparej, Jaltinski, Aromatični, Teksas i druge, bi shodno svojim osobinama zasigurno pronašle svoje mjesto u priobalnom području Crne Gore. Posebnu pažnju treba posvetiti novo selekcionisanim, autofertilnim sortama, kao i sortama sa nešto kasnijim cvjetanjem, kako bi se izbjegla mogućnost negativnog uticaja kasnih mrazeva, što je karakteristika centralnog dijela naše zemlje.
Porodična proizvodnja, nalik izuzetno uspješnim gazdinstvima iz Kalifornije, bi trebala biti strateški pravac naše poljoprivrede u domenu gajenja ove voćne vrste.
