Društvo

Stjuardese Bojana Tufegdžić i Mima Blagojević za Portal Analitika o iskustvima u vrijeme pandemije

Atmosfera na letovima tokom korone napeta, tužan prizor pustog aerodroma u Dubaiju

Nikšićanke, Bojana Tufegdžić i Mima Blagojević žive daleko od Crne Gore i svojih najbližih, radeći kao stjuardese. Jedna živi u Dubaiju, a druga u Rijadu u Saudijskoj Arabiji, mada obavljajući posao koji vole, obilaze različite destinacije. One za Portal Analitika pričaju o svojim iskustvima, odlasku iz Crne Gore, ali i radu u toku pandemije koronavirusa, koja je paralisala cijeli svijet.

Atmosfera na letovima tokom korone napeta, tužan prizor pustog aerodroma u Dubaiju Foto: Portal Analitika
Ivona Drobnjak
Ivona DrobnjakAutor
Izvor

Kako su došle do posla? Nikšićanka Bojana Tufegdžić već pet godina živi u Dubaiju i radi kao stjuardesa u kompaniji Emirates airlines. Iako je oduvijek željela da obiđe svijet, ovaj megalopolis nikada nije bio na top deset njenih destinacija. Ipak, sada ga smatra svojim - drugim domom.

“Neke stvari se dešavaju spontano. Drugarica je pokušavala par puta da se prijavi kao kabinsko osoblje za kompanije u Emiratima, a ja sam baš to ljeto završila sa Specijalističkim studijama na FPN-u i razmišljala gdje ići na magistarske. Otišla sam sa njom na intervju i dobila posao. Kofere sam spakovala odmah nakon 'zlatnog poziva' i dva mjeseca nakon intervjua pozdravljala sam se sa mojima na aerodromu”, ističe naša sagovornica.

I Mima Blagojević iz Nikšića se u svijet vazduhoplova upustila neočekivano. Ona je po struci poljoprivredni inžinjer, ali ima veliku ljubav prema izučavanju stranih jezika i kultura. Prije dvije godine je boravila u Turskoj, učestvujući u programu 'Ljetnje škole turskog jezika' sa više od 1.000 studenata iz čitavog svijeta.

„Taj period je u više pravaca imao uticaj na mene. Upoznala sam mnogo ljudi, sa kojima sam i danas u kontaktu, savladala jezik i ostala zauvijek očarana ljepotom i mističnošću tog dijela svijeta. Pri rastanku od svojih novih prijatelja, nešto mi je govorilo da ću ih sve opet sresti, ma koliko je to tada nemoguće izgledalo“, ističe ona.

Ona je samo godinu dana nakon boravka u Turskoj počela da radi u Saudia Airlines kompaniji. Na početku, živjela je u Džedi, prelijepom gradu na obali Crvenog mora. Zovu ga Parizom ovog dijela svijeta. Prvi period prošao je u navikavanju na sredinu, kulturu i pravila.


„Na akademiji smo dobili opšte informacije o zemlji, kompaniji, onome što jeste i nije nikako dozvoljeno u ovoj zemlji. Nakon teorijskog dijela o vrstama i tipovima aviona i nakon obuke koja se tiče servisa, uslijedio je i 'Safety' dio, gdje smo obučeni kako treba reagovati u različitim hitnim stanjima u toku leta, uključujući požare, povrede, porođaje pa i kako reagovati u slučaju - smrti. To je bio najuzbudljiviji dio na akademiji. Nakon obuke, preselili smo u Rijad, koji je glavni grad i jedan od najbogatijih na Bliskom istoku. Takođe je lijep na svoj način, a nekako dosta drugačiji od Džede. U Rijadu imamo mnogo bolje uslove za život, a u Džedi imamo široke bulevare za šetnju pored mora, koja nema cijenu“, ističe ona.

Posjete različitim destinacijama i manjak sna: Naša sagovornica objašnjava da je posao stjuardese jako zanimljiv, iako ima svoje dobre i loše strane.

„Putovanja, posjete različitim zemljama i kulturama, svakodnevno upoznavanje velikog broja novih ljudi, ali i pristojna zarada su svakako prednosti koje su prva asocijacija na ovaj poziv. Kad je riječ o manama, ovo je posao koji ne dozvoljava neki ustaljen i redovan raspored, remeti životne navike, donosi manjak sna i ozbiljnu odgovornost. Svaki let je priča za sebe. Djevojke koje bi voljele da se bave ovim pozivom, morale bi znati da u ovom poslu ni u jednom trenutku 'nemaš mira', nikad ne znaš gdje bi u kom trenutku mogao biti“, ističe ona.

Među putnicima ima različitih ljudi, kako prijatnih i zanimljivih, tako i onih koji nijesu raspoloženi, a ni ljubazni.

„Treba biti izuzetno strpljiv, pažljiv i ljubazan i uvijek sačuvati osmijeh, koji je ključ svega. S druge strane, postoje i ljudi koji će nekim svojim gestom jednostavno učiniti vaš dan ljepšim, a to su najčešće - djeca. Njima je sva ta priča sa uniformama fascinantna, traže da se fotografišu sa vama, ostavljaju vam slatkiše i ceduljice“, kaže ona.

Engleski jezik je obavezan u komunikaciji, a Blagojević je kroz posao naučila i dosta arapskih izraza.

„Jednom se desilo da se ja trudim da gosta ispratim sa 'Doviđenja' na arapskom jeziku trudeći se i da moj izgovor bude što tačniji. A on mi odgovara sa 'Hvala puno. Doviđenja' na mom jeziku! To me je nasmijalo i prilično prijatno iznenadilo, jer je skoro nemoguće doživjeti tamo nešto slično. Mnogo interesantnih situacija se dešavalo. Počev od uzbuđenja koje nosi sama destinacija, preko putnika, do Royal letova (letovi za kraljevsku porodicu) koji su specifični u svim svojim segmentima“, prisjeća se ona.

Iako postoje velike predrasude, Saudijska Arabija je zemlja koju vrijedi obići.

„Moram istaći da ne postoji razlog zbog kojeg bi se neko osjećao nesigurno, naprotiv, sva pravila su vrlo stroga i precizna. Kroz ovu zemlju naučiš dosta o sebi i svom narodu. A, ono što smatram i uvijek ću smatrati da nema cijenu je - izlazak i zalazak sunca tamo - i želim svima da to jednom u životu dožive“, navodi ona.

Letovi u doba koronavirusa: Tufegžić ističe da situaciju sa virusom korona na početku ni u firmi, niti u zemlji nijesu shvatali ozbiljno. Letovi su funkcionisali regularno, a Dubai je bio pun turista. Tada je odluka da se u potpunosti prizemlje svi avioni jedne od najvećih svjetskih kompanija zvučala - apokaliptično.

“Na kraju se to i desilo. Već mjesec dana letovi koje radimo su ograničeni i brojem putnika i destinacijama, to su najčešće građani iz UAE, koji se žele vratiti kući. Prije par dana sam i ja radila takav let, do Londona i nazad bez zadržavanja”, navodi naša sagovornica.

Kada je saznala da treba da radi u periodu kada se cijeli svijet suočava sa pandemijom virusa korona, bila je uplašena, ali je sve bilo lakše kada je vidjela zaštitne mjere.

“Osim zakonom propisanih obaveznih rukavica i maske dobili smo i ostatak uniforme, a za jednu upotrebu i naočare. Svaki centimetar tijela je prekriven sa uniformom, koja se odmah nakon prvog servisa baca i oblači se druga. Kontakt sa putnicima je sveden na minimum i zahtjeva samo prosljeđivanje unaprijed spakovanog jela kojeg mogu ponijeti sa sobom”, kaže ona.

Bojana će zauvijek pamtiti suze svoje koleginice kada su konačno sletjeli na aerodrom, ali i to što je jedan od najprometnijih aerodroma na svijetu - bio prazan.

“Terminal je pjevao u ritmu naših potpetica, a to su bili jedini zvuci na cijelom aerodromu, a pokretne trake koje inače rade non-stop su se palile tek kada bismo im prišli. Nijesam odoljela, pa sam i ja fotografisala prizor i sa tugom pomislila na svoje najbliže”, ističe.

Putnici nervozniji nego inače: Mima navodi da broj oboljelih u Saudijskoj Arabiji konstantno raste, uprkos mjerama, kojih se građani pridržavaju. Trenutno je u toj zemlji zaraženo preko 62.000 osoba.

„Ministarstvo zdravlja se pobrinulo da sredstva kao što su alkohol, zaštitne maske i rukavice budu besplatni i dostupni svima. Osim toga zemlja je u periodu liječenja od Covida 19 obezbijedila besplatno zdravstveno osiguranje svim strancima, bez obzira na njihovo stanje i položaj u zemlji, što u Evropi baš i nije bio slučaj“, podvlači naša sagovornica.

Prisjeća se svog leta na Filipine, koji je sproveden na početku virusa korona, a trajao je punih 12 sati.

„Atmosfera je bila prilično napeta, putnici su bili nešto nervozniji nego inače, ali ja nekako još uvijek nijesam shvatala ozbiljnost situacije. Nisam vidjela razliku kad je posao u pitanju, osim što su bile obavezne maske i rukavice. Na ulazu u prelijepi Shangri-La kompleks, medicinsko osoblje se detaljno bavilo našim pregledom i bila sam u panici priznajem, razmišljajući što ako usljed svih promjena i umora dobijem i temperaturu, pa me zadrže na posmatranju zbog situacije sa Covidom 19, što bi značilo da propuštam let, a to je u ovom poslu neprihvatljivo. Srećom, sve je prošlo u najboljem redu“, ističe ona.

Po povratku u Saudijsku Arabiju je testirana. Priznaje da svaki let, sam po sebi, nosi određenu dozu stresa, jer prije polijetanja i najmanji dio aviona mora biti do detalja provjeren, kako bi se ustanovilo da nema sumnjivih predmeta ili potencijalnih problema.

„Ista stvar je i sa putnicima. Iako su sve mjere predostrožnosti zaista preduzete, u vrijeme virusa, panika se pomalo osjećala. Kada sve posmatramo iz ugla putnika i ima opravdanje, s obzirom na to da čitava posada mijenja veliki broj aviona, destinacija i na svakom letu svi imaju različite kolege. Međutim, uz ljubazan razgovor i objašnjenje situacije, sve se prevazilazi. Osim toga, lijepa riječ, ljubaznost i iskreni osmijeh su ono po čemu su ljudi koji se bave ovim poslom zaista i prepoznatljivi“, navodi ona.

Nemir je tek počela da osjeća nakon konstantnog testiranja njenih kolega i samoizolacije.

„Ubrzo, kralj je donio odluku da kompanija prestane s radom na određeno vrijeme, kako se virus ne bi širio. S obzirom na to da svakako imamo redovni "curfew", koji podrazumijeva da se vani možemo zadržati najduže do 3h ujutru, to što je uveden policijski čas nam na početku nam i nije teško palo. Kako je situacija postajala ozbiljnija, vrijeme izlaska se skraćivalo. Polako su se zatvorili svi molovi, banke, restorani, teretane, bazeni, sužavala se mogućnost izbora za ispunjavanje slobodno vrijeme“, kaže ona.

Ubrzo, i Rijad, grad u kojem ona trenutno boravi, zatvorio se na 24 sata, te su svi bili u svojim kućama.

„Vrijeme smo provodili čitajući, gledajući filmove, trenirajući i čekajući da se situacija popravi i da opet startujemo sa letovima. Svakako da je boravak u tuđini, sam po sebi težak, zbog razdvojenosti od porodice i prijatelja, pogotovo kada imamo više vremena da razmišljamo o cijeloj situaciji. Trenutno se nalazim u Crnoj Gori. Moj dolazak je bio komplikovan, a osim toga sačekao me je i dodatni karantin od 28 dana, ali vrijedi, jer sam napokon sa svojima“, kaže Mima.

S druge strane, Bojana je i dalje u Dubaiju.

“Moj karantin izuzev ovog leta traje već - dva mjececa. Moji kući beru voće, igraju se sa psom u dvorištu, a ja na balkonu svoje zgrade pravim od lažne trave i vještačkog cvijeća nešto što bi ličilo na dom. Ipak, najvažnije je da su svi koje volim - zdravi. Ovo vrijeme provodim u čitanju, dugim razgovorima sa prijateljima i radu na MissBohana kolekciji vjenčanica”, ističe ona.

Često pomisli i na rođake koji imaju malu djecu i koji su bili prisiljeni da budu u domovima, kao i na socijalno-ugrožene porodice, koje su ostavljene bez ikakve nade, pa zaključuje da - nema prava da se žali.

“Ipak, nadam se da će sve ovo uskoro biti 'Sjećaš li se' i da će svi dobri ljudi koji su se pokazali u ovoj nevolji inspirisati ostale da budu što bolji. Čim prođe korona, svi nastavljamo tamo gdje smo stali”, zaključuje ona priču za Portal Analitika.

Portal Analitika