Ili: Zašto i mi ovdje – nakon povratka njemačkog fudbala na krov Evrope – čekamo bolja vremena; pardon – povratak u ona "zlatna vremena"…
Piše: Nenad KALEZIĆ
Dok uz jutarnju kafu sređujem misli nakon sinoćnjeg debakla velike Barse, na pamet mi padaju holivudski naslovi: Sumrak bogova ili Povratak Džedaja!
U analizi nakon utakmice sa mojim drugom D. Šoćem (koji živi u dalekom Kopenhagenu) dolazim do zaključka da nam stižu - ZLATNA VREMENA! Kako to - zapitaće se mnogi od vas. Odgovaram: Kada je ponos Bavarske Minhenski Bajern osamdesetih godina prošlog stoljeća harao fudbalskom Evropom - tada je i nama ovamo sve cvjetalo!
Stara dobra vremena: Sjećam se - bijah klinac kada sam na našem Imperial kolor TV-u (koji imaše jedno dvadesetak kila i metar sa metar prečnika) pratio majstorije Pola Brajtera, Karl Hajnc Rumenigea i čuvenog čuvara mreže, Belgijanca, Žan Mari Fafa… Ugođaj, naravno, ne bi bio kompletan da se sa zvučnika TV-a nije čuo reski komentatorski glas Mladena Delića ili nazalni vokal malo pripitog Vladanka Stojakovića (obojica su već odavno gore - kod Sv. Petra na istinu).
A kako nam je sve cvjetalo kad je Bajern kosio i vodu nosio - tako lijepo: fabrike su radile, plata se redovno primala, ljeti se ljetovalo, a zimi zimovalo; na jesen se spremala zimnica, a u novembru klala prasad i pravile kobasice… Ne znam što se radilo na proljeće sem da je bio slet i dan mladosti 25. maja. Duško mi reče gore iz Danske: ajde Nešo ne brini sad će i Liverpul da krene pa će stvari doć' na svoje mjesto, čekamo opet to finale: Liverpul- Bajern (ko ne kapira neka ne čita dalje)...
Ajde možda ipak da pojasnim; postoji kod nas pravih fanova loptanja poštovanje za određene klubove u koje ubrajam: Liverpul, Bajern, Juventus, Ajaks i, što reče on; kad ojača Anderleht - ojačaće i dinar! Nego, ako ponovo doživim ovo gore spomenuto finale, možda nam u Ivana Vujoševića opet otvore Slovenijašport umjesto sadašnje palačinkare....
Fudbal, Njemci i tako to: Sjećam se Bajernovih crvenih adidas dresova sa tri bijele linije i reklame na grudima MAGIRUS DEUTZ ili malo kasnije IVECO, kao da su i sponzore tražili prema svom poimanju fudbalske igre: reklame su za velike proizvođače kamiona; i to one najveće i najjače!
Pa ako je lepršava Barselona od koga trebalo da pogine, to je po kosmičkoj pravdi morao biti – crveni, bavarski kamion sive boje, možda se baš ta siva boja na kraju pričinjavala Injesti, Žaviju i drugovima! Kažu da je sinoć nakon meča neko ispisao grafit u centru Minhena: Šalke 04 i Barselona 07...
Panceri i mi: Ali, kad su Njemci u pitanju, moram napisati i istinu o nama, Titovim pionirima, samoupravljačima, akcijašima, izviđačima i goranima; koji su onako indoktrinirani u školi i preko partizanskih filmova i serija sa prkosom i gnijevom iščekivali fudbalske mečeve sa njima.
Kako bijasmo djeca samoupravnog socijalizma i čuvari tekovina revolucije, učili su nas da su nam Njemci najveći neprijatelji od postanka svijeta naovamo, i da sve one koje nijesu uspjeli da likvidiraju Valter, Tihi i Prle, ili Veljko Bulajić u svojim ratnim spektaklima moramo da porazimo mi na sportskim terenima!
E, i da naglasim da se u ono vrijeme samo SR Njemačka smatrala neprijateljskom, dok se sasvim drugačije gledalo na bratsku nam i socijalističku DDR. Tu smo onda, da praštate, „usrali motku“; kad god bi se u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu sudarili sa „pancerima“, našim igračima kao da su se noge odsjekle (da ne spominjem čuvenih 2-0 na poluvremenu za nas, pa 2-4 na kraju za njih na EP u Beogradu 1976.)!
“Milioneri” ili “Bavarska mašina”: Nego da se vratim na kolosjek, drugi njemački predstavnik u finalu su čuveni „milioneri“ iz Dortmunda, tim koji je već jednom okusio što znači biti na fudbalskom krovu Evrope. Iskreno, smatram da Borusiji nedostaje onaj X faktor da bi dobili moju naklonost, a ono što najviše cijenim kod njih je frenetična publika koju pretpostavljam mahom čine radnici teške industrije Rurske oblasti (jer đe je čelik tu je i pivo, a đe je pivo - tu su navijači).
Pamtim njihove velike zvijezde poput Matijasa Zamera i Andi Milera ili onog Švajcarca sa rumenim obrazima i
Ukratko: Da li vam strahopoštovanje izaziva klub koji, po tradiciji, na dresovima - napijed na grudima - nosi reklamu njemačkih privrednih giganata?
“Miloneri“ iz Dortmunda, za razliku od „Bavarske mašine“ - više mi izgledaju kao “laka konjica“ i - ako me osjećaj ne vara - Bajernu se smiješi peta titula prvaka Evrope.
Ako mi ne vjerujete preispitajte sebe vi koji ste iz šezdeset ili sedamdeset neke, koliko ste puta opalili loptu uz uzvik: Meler, Zamer ili Šapuiza, a koliko uz ono čuveno: RUMENIGEEEEEE!!!!
