Bajern je preksinoć pokazao da je vlast smjenjiva, pod uslovom da znate kako i možete to. Kompromitujući fakat da su u posljednjih osam godina titulu šampiona Evrope osvajale i drvosječe iz Intera ili Čelzija, svako ko razlikuje igru i industriju objašnjavao je banalnom činjenicom da je lopta okrugla i da, kao takva, može proizvesti razne incidente! No, dileme o stvarno najboljem, o gospodaru fudbalskog svijeta, nikad nije bilo - Barsa je bila simbol za esenciju igre, njen vrh, najveće remek djelo tog sporta ikada. Od druge Rajkardove sezone, preko Gvardioline ere, do Titove bolesti, trajala je nogometna šeherezada, vez zlatnim nitima čijoj se ljepoti, dok je još glavni meštar bio Ronaldinjo, poklonio, prvi put u istoriji, Realov Santjago Bernabeu!
Samo dva tima fudbalski je svijet priznavao za najbolje i kad je titulu imao neko drugi. Mađarska Ferenca Puškaša izgubila je finale SP u Švajcarskoj 54., ali je ta titula Njemačke tek puka statistika! Možda se još poneko sjeća Frica Valtera, vedete ’’pancera’’, ali svako rođen prije 60-tih zna i rezerve ’’konjice’’ koja je godinama galopirala svijetom, prva pokorila Vembli i omašila jedan jedini put, kad je to formalno bilo najvažnije. Deceniju kasnije, Englezi su se umetnuli između druge i treće titule Peleovog Brazila, ali, opet, niko nije pridavao pažnju oficijelnom poretku - karioke su bile drugo ime za fudbalsku umjetnost, dok je igra sa istim nazivom i pravilima u interpretaciji zvaničnog prvaka svijeta bila malo zanimljivija od proizvodnje od proizvodnje čelika u Željezari Nikšić.
U utorak, jednoj je eri fudbalske filozofije došao kraj, a na prijesto je zasjela druga. Koncept ’’tika-taka’’ fudbala, začet još u Rajkard-Ronaldinjo koprodukciji, a uznesen višegodišnjom dominacijom svjetskim nogometom Gvardioline Barse i del Boskeove Španije, skončava nakon jednogodišnjeg tihog umiranja. Znaci potrošenosti modela bili su uočljivi još dok krize rezultata nije bilo. Španija se na PE neuobičajeno mučila u nekoliko mečeva i probleme rješavala uz pretjeran sudijski respekt. Potom, iako je obarala rekorde u bodovnom saldu, Viljanovina Barsa nije na terenu proizvodila šampanjski fudbal iz prethodnih sezona. Genijalnost Mesija, Injeste ili Ćavija bila je dovoljna za klubove iz, nikad slabije u posljednjih 15 godina, španske lige. Dok se zimus nije bolno sudarila sa zidom, do tada neubjedljivog Reala. Reala koji je, po modelu igre što ga je Murinjo osmislio, bio mnogo bliži onom Bajernovom pa i Borusijinom, od koga će sinoć i sam teško stradati. Bio je to jasan znak da vrhunski fudbal kreće drugim pravcem - uz savršen tehnički i taktički potencijal, pojačana je do maksimuma fizička snaga igrača i tako stvorena sila kadra da devedesetminutnom agresijom uništi Barsine čarobnjake sa teškim deficitom centimetara i kilograma.
Ne bih rekao da je ’’tika-taka’’ pročitana i, stoga, pobijeđena. Fenomen treba malo drugačije definisati - u Bavarskoj je stvoren efikasniji način zaštite vlastitog i punjenja tuđeg gola! Barsina igra bila je lako razumljiva, čak predvidljiva, pa opet - potpuno neodbranjiva. Zasnivana je na fascinantnom majstorstvu igrača, izvanrednoj pokretljivosti, dotad neviđenoj sigurnosti u pas igri i, konačno, najboljem klupskom igraču ikada - Leu Mesiju. (Kažem klupskom, iako ga smatram većim i od Pelea, jer u reprezentaciji Argentine nije ni dio sebe iz Barse!)
Istovremeno sa početkom kopnjenja Barsine snage, na sjeveru, u Minhenu, završavana je kupovina djelova za mašineriju koja će samljeti katalonske plesače. Ni likom, ni umjetničkim dojmom Mario Mandžukić i Havi Martinez nijesu odavali osobine karike koja nedostaje. Ispostavilo se da su baš to - dva posljednja šrafa za pun pogon. Jup Hajnkes je dobio tačno ono što mu je nedostajalo - Hrvata, moćnog razbijača u napadu i Baska, savršenog zaštitnika svoje zadnje linije. Dakako, pogodio je Hajnkes i sa Alabom i Danteom, posrećilo mu se sa povredom Batštubera, pa je Bajern od početka sezone djelovao kao, da prostite, kaznena ekspedicija divizije Princ Eugen.
U utorak se desilo neminovno - katalonski simfonijski orkestar zgazili su bavarski bubnjari s bezbol palicama u rukama. Tako mi je, ugrubo, izgledao paradigmatični rat fudbalskih svjetova, na Alianc arena, preksinoć. Savršena fudbalska tehnika pogubila se pred gvozdenim presingom, agrseivnošću koja kod neutralnih posmatrača budi potajnu želju da zavire u rezultate doping testa i samo malo tanjim umijećem baratanja loptom. Jer, Roben, Riberi i Miler nijesu baš Mesi, Injesta i Ćavi, ali jesu odmah uz njih i po fudbalskom znanju.
Naravno, jedan concept još nije sasvim poražen, niti je drugi potpuno ovladao. Da je Pep vodio tim umjesto Viljanove, zasigurno ne bi rizikovao sa Bartrom, nego bi vratio Busketsa na centarhalfa, pa Pike ne bi morao da radi dva posla odjednom. I, da li bi stvari ispale tako loše po Barsu, da je Mesi potpuno zdrav? No, takvi detalji ne mogu vratiti točak fudbalske istorije, mogu ga tek malo usporiti. U narednih nekoliko godina pitaće se patent Jupa Hajnkesa. Iz tog ugla, bez obzira na to što je bio sjajan, koliko god bilo savršeno fudbalsko ostvarenje Roberta Levandovskog, meč Borusija - Real manjeg je značaja! Murinjov kreativni zenit prošao je, dok su za Klopove ideje potrebna pojačanja, a iz Dortmunda najbolji odlaze.
Nemam, dakle, dileme kojem konceptu pripada budućnost fudbala. Ali, ne bih isključio mogućnost da u posljednjem trzaju ’’tika-taka’’ napravi veliki problem Bajernovom, da ga nazovem – ’’bum-bumu’’. Nekako mi se, međutim, čini da, dok ispija nektar uspjeha, Bajern sije sjeme koje će ga naredne sezone baciti na marginu evropskog fudbala! Po minhenskoj formuli uspjehe će brati neko drugi! Svoj pobjednički model igre Jup Hajnkes je doveo do savršenstva, a i rezultati su takvi. Gvardiola nije trener za tu vrstu fudbala, niti je većina Bajernovih igrača kadra da sa ’’tika-taka’’ filozofijom osvaja titule. Pitanje je: može li se više od ovoga?
Uz to, klub iz Minhena definitivno se počeo ponašati kao pijani milioner. Veliko trošenje prošlog ljeta isplatilo se. No, otimanje Gecea, a izgleda i Levandovskog Dortmundu počinje da djeluje degutantno. Finansijsku premoć i bahato rasipanje na fudbalskoj pijaci ne voli nijedan pravi ljubitelj sporta. Realu sinoć nijesu pomogle gomile para uloženih u kupovinu igrača, a PSŽ, Mančester Siti ili Čelsi postali su omraženi klubovi jer sve žele da riješe novcem. Stotine miliona od Henesovih kobasica mogle bi zaprijeti u grlu kompletnom klubu, ako se otkrije da sporni iznos na računima u Švajcarskoj nije vlasništvo samo direktora Bajerna, već da ima veze sa fondovima za kupovinu fudbalera!?
Iskreno, jako bih uživao da najesen posmatram pad kluba koji otima tuđu đecu i ne poštuje svog starog trenera.
RADIO VEZA 25. april
Darko Šuković
