Iako želje bile da ovogodišnji 12. A tempo ugosti više poznatih umjetnika, kriza se nastavila. Kako je upravo Mirković rekao pred početak Međunarodnog muzičkog festivala, čiji je domaćin Crnogorsko narodno pozorište, nedostatak novca odložio je neka gostovanja. No, nakon finalne večeri, on podsjeća da je i A tempo dokaz da krajnji rezultat ne zavisi od tog organizacionog segmenta.
- Kada je riječ o krajnjem rezultatu, nikad ne treba pominjati novac. Jer, imate festivala koji ne znaju šta će sa parama, a čiji su dometi problematični. Opet - imate i festivale koji kubure sa preživljavanjem, kao A tempo ove godine, a istovremeno su nešto što pruža kvalitet i dobru atmosferu.
Nakon što je ruski violončelista Denis Šapovalov otvorio 12. festivalsko izdanje, na Velikoj sceni CNP-a nastupili su kamerni Mendelson trio, violinista Vujadin Krivokapić u pratnji Ane Mihaljević za klavirom, zatim Crnogorski gitaristički duo kojeg čine Goran Krivokapić i Danijel Cerović, „kralj ciganske muzike“ violinista Robi Lakatoš sa Gyass Band-om iz Subotice, violista Ivan Vukčević i klarinetista Milan Reriha, kao i plesna trupa Step Afrika. Osim Grigorija Kraska, Crnogorskim simfonijskim orkestrom dirigovao je i Bojan Suđić. Promovisana su dva albuma solistički Gorana Krivokapića i debitantski Crnogorskog gitarističkog dua. Takođe, promovisana je i „Muzička umjetnost“ akademika SANU Dejana Despića.
Ipak, nema sumnje da je najzahtjevniji poduhvat – ponovno okupljanje Crnogorskog horskog ansambla i premijerno izvođenje čak tri nove kompozicije ovdašnjih autora – ostavljen za kraj. „Njegoševe armonije“, kako je simbolično nazvan koncert posvećen jubileju 200 godina od rođenja crnogorskog pjesnika i vladara, na sceni je ujedinio glasove članova četiri hora: KUD-a „Stanko Dragojević“, muzičkih škola „Vasa Pavić“ iz Podgorice i „Vida Matjan“ iz Kotora, i Muzičke akademije sa Cetinja.
Koncert je otvorila „Tužbalica sestre Batrićeve“ Dejana Despića za ženski hor, kojim je dirigovala uvijek izuzetna Darinka Matić – Marović. Uslijedilo je djelo Vojina Komadine „Počitajemi...“ nastalog po tekstu pisma Petra II Petrovića Njegoša upućenog Vuku Karadžiću, a Aleksandra Knežević dirigovala je mješovitim horom i instrumentalnim ansamblom koji su činile flautistkinje Tamara Knežević, Angela Mijušković i Slađana Božović, pijanistkinje Nataša Popović i JelenaVukićević, timpanista Miloš Mićunović i kontrabasista Predrag Vujović, kao i kazivač Petar Novaković.Prva premijera na večeri bila je „Kletva“ Aleksandra Perunovića, a dirigent je bio Mihajlo Lazarević. Uslijedila su tri broja iz obimnog djela Rajka Maksimovića „Testament“, kada je horom dirigovao Ilija Dapčević. „Neka bude“ Nine Perović bilo je drugo djelo koje je imalo praizvedbu na zatvaranju 12. A tempa, koji je, uz pratnju Olsa Sinća na violini, dirigovala Zoja Đurović. Kao posljednja kompozicija na koncertu izveden je „Trenos“ Žarka Mirkovića. Još jednom premijerom ovog puta je dirigovala Darinka Matić – Marović, a solisti su bili gosti iz Beograda sopran Ivana Petrović i čelista Srđan Sretenović.
Kako je istakla Đurović, i horovi i dirigenti imali su veliki zadatak, i dodaje da priznanje duguje horskom ansamblu, „jer nije bilo lako za kratko vrijeme uvježbati zahtjevna i tek napisana ili nikad izvođena djela“. Prema njenim riječima, trud se i ovog puta isplatio, a uspjeh koncerta su joj potvrdile i rekacije publike. Razlog zbog kog su tekstualni predlošci tragične sadržine bili osnova izvedenih djela, prije svega kletve i tužbalice, navodi Đurović, jeste tragična istorija njegovog, ali i našeg doba.
Kompozitorka Nina Perović bila je preplavljena emocijama, može se reći i ushićena uspjehom s kojim je hor premijerno izveo njeno djelo .
- Veliko je zadovoljastvo pisati muziku na stihove tako velikog čovjeka. Bilo je to jedinstveno iskustvo! Ne samo da sam oduševljena činjenicom da je toliki broj horova izveo moju kompoziciju, nego i spoznajom da se moje djelo izvodi uz djela tako velikih umjetnika. Uz to, kompoziciji „Neka bude“ posebnu vrijednost dala je upravo dirigentkinja, pa sam nekih osobina svoje kompozicije postala svjesna tek na ovoj premijeri – potcrtala je Perović.
Još jedan autor premijerno izvedenog djela, Žarko Mirković, takođe je izrazio zadovoljstvo izvođenjem svoje kompozicije „Trenos“, čiji je dio ujedno bio bis večeri.- Uložen je veliki napor, jer ovo je prilično teško djelo. Svi – počev od dirigenta, do solista i hora - trudili su se da iznesu ovu krajnje složenu formu izraza kolektivnog bola. I čini mi se da smo uspjeli. Ali, nema veselih tema u Njegoševom djelu, pa ne treba da čudi što su sve kompozicije izvedene na ovom koncertu bazirane na tužbalicama, kletvama, bolu… To je realnost Njegoševog doba i Crne Gore. Život je bio težak i tvrd. I ono što je on pisao je u takvom duhu. Prirodno je bilo posegnuti za tim dijelom Njegoševog stvaralaštva – dodao je on.
Mirković se takođe osvrnuo na tužbalicu sestre Batrićeve, kao temu koju su i on i Despić obradili, a mogla se čuti na početku i kraju koncerta.
- Moj dragi profesor je posegnuo za istim tekstom, tako da imate i preklapanje stihova, ali u sasvim različitoj interpretaciji. To dokazuje da, ako slijedite svoj instinkt, šta god odabrali za temu, uvijek rezultira posebnošću – zaključio je Mirković.
K.J.
