- Mada nije redovan, a ne djeluje ni kao dominantan, ženski akt je ipak najčešći oblik/motiv koji se zapaža na Cilovim crtežima. No, iako nije neizostavno prisutan, onda kad jeste on je neizostavno nepotpun, upravo tako kao da nije mogao/trebao ni biti sasvim dovršen. Drugim riječima, uporno tu i upadljivo nešto nedostaje - najčešće nema glave ili nema noge ili pak, kad je npr. noga tu onda ona nije „izvedena“ do kraja. Ali uza sve to, ženski akt je, dakle, na ovim crtežima najčešći oblik/utisak, on je nesumnjiv i nesumnjivo je predočen, ili je, pak, tako sugerisan. I što je pri svemu tome najvažnije, on je upleten u različite druge forme kakve se nalaze i među neživim i među živim te i među humanim bićima zbog čega bi se dalo i pomisliti kako se ovdje radi o svojevrsnoj panerotskoj tendenciji, a ovo opet stoga što iz predočenih aktova nikad ne izostaje ona poznata privlačnost kojoj se ne odolijeva – zapisao je prof. dr Milorad Simunović o radu ovog umjetnika.
Poznat po mozaicima „Livci“ u holu nikšićke Željezare i „Kolona“ u Spomen domu na Vilusima, Dragomir - Cile Vušović rođen je u Nikšiću 26. juna 1951. godine. U rodnom gradu je završio gimnaziju. Diplomirao je na slikarskom odsjeku Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1977, u klasi prof. Stojana Ćelića, gdje je i magistrirao dvije godine kasnije na odsjeku za freskoslikarstvo i mozaik, u klasi prof. Božidara Prodanovića. Zatim je godinu dana bio na specijalizaciji na Nacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Parizu, u klasi prof. Pjera Karona.
Bio je član ULUCG od 1978. godine, kao i jedan od osnivača umjetničke grupe „Generacija 9“. Samostalno je izlagao u Beogradu i Nikšiću, a kolektivno u Nikšiću, Podgorici, Cetinju, Herceg Novom, Prilepu, Valjevu, Kopru, Zadru, Jajcu, Vranju, Kumanovu, Srebreniku, Tuzli, Tjentištu, Beogradu i Parizu. Sa „Generacijom 9“ predstavio se na više izložbi u zemlji i inostranstvu, zatim Tradicionalnoj izložbi ULUCG 2011 i 2012. godine. Umro je u Nikšiću 16. aprila 2012. godine.
