Tim povodom, ovaj mladi džez virtuoz i kompozitor, kojeg mnogi smatraju zvijezdom u usponu, ekskluzivno za Portal Analitika govori o svojoj muzici, članovima trija – basistom Horheom Rederom (Jorge Roeder) i bubnjarom Zivom Ravicem (Ziv Ravitz), kakva su mu očekivanja od prva tri nastupa u Crnoj Gori i što bi poručio crnogorskim studentima na Berkliju.
Sa 26 godina već je slavan u domovini džeza, SAD-u, ali i na Dalekom Istoku, u Japanu. Nije manje poznat ni u Evropi, a francuska publika s nestrpljenjem očekuje njegov koncert 19. aprila u Parizu. No, prije toga Maestro će održati tri koncerta u Crnoj Gori: sjutra u Podgorici, 3. aprila na sceni Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju, i posljednji 4. aprila u Zbirci pomorskog nasljeđa u tivatskom Porto Montenegru.
Živjeti i uživati u muzici: Izraelski umjetnik kaže da je veoma uzbuđen što prvi put dolazi u Crnu Goru, koja na svjetskoj sceni (još) nije prepoznata kao „zemlja džeza“, iako ima sve potencijale da to bude.
- Što očekujem od turneje u Crnoj Gori? Otvoren sam za sve... Ali imam osjećaj da će je zavoljeti. Volim duh ljudi ove zemlje, koliko sam to mogao da spoznam do sada.
Na pitanje da li je to za njega prilika za nova istraživanja i ideje, ili neka vrsta izazova da svojom muzikom dospije u svaki kutak svijeta, Maestro odgovara:
- Volim to osjećanje koje izaziva otkrivanje novih slušalaca. Ono predstavlja pravu sliku kulture ljudi u jednoj zemlje, njihove vrijednosti, njihovu energiju. Za mene izazov ne predstavlja to da moja muzika dospije baš svuda. Zaista, samo želim da uživam u svemu što čini muziku, to je tako jednostavno...
U svijetu džeza, Šai Maestro je poznat još od 2006. godine, kada se pridružio čuvenom izraleskom basisti Avišaju Koenu na svjetskoj turneji. Tada je imao tek 19 godina, ali je već imao zapažene nastupe na brojnim festivalima, prije svega u SAD. Petogodišnja saradnja sa Koenom snažno je uticala na Maestrovo umjetničko sazrijevanje, ali se među uticajima mogu prepoznati Bah, Šopen, Betoven, kao i Kit Džeret, Herbi Henkok, Majls Dejvis, Čik Korija, Sandžaj Kumar Šarma. Mladi pijanista pojašnjava što je snaga ovih kompozitora i njihovog stvaralaštva.
- Ono što je zajedničko za sve ove kompozitore jeste beskrajna privrženost, posvećenost i snaga njihove volje. I to mi se kod njih veoma dopada. To me stalno inspiriše. Svaki od njih je – umjetnik bez kompromisa.
Magija trija: Posvećenost umjetnosti je, na neki način, ono što ga je spojilo sa članovima njegovog trija. Šai Maestro za Portal Analitika govori kako se upoznao Rederom i Ravicem, počeo da svira sa njima, a zatim i oformio ansambl.
- Sreo sam Ziva na američkom Muzičkom koledžu Berkli prije nepunih devet godina. Tada sam bio 17-godišnjak i posmatrao sam nastup poznatog džez trija u kome je i on nastupao. Sjećam se da sam sa divljenjem gledao kako svira bubnjeve... Nekoliko godina kasnije preselio sam se u Njujork. Ravic je bio prvi bubnjar sa kojim sam tamo svirao - nastupali smo u jednom peruanskom restoranu – kaže Maestro o saradnji sa Zivom, koji je takođe rođeni Izraelac.
Upravo je Ravic zaslužan za zaokruživanje postave trija Šai Maestra. Dvije godine nakon što su počeli da sarađuju, Ziv je organizovao nastup sa basistom Horheom, rođenim u dalekom Peruu, koji je kao talenat završio studije violončela na Konzervatorijumu Rimski-Korsakov u Sankt Peterburgu.
- Kada smo se nas trojica prvi put sastali i počeli da sviramo, bilo je sasvim očigledno da je to bio onaj poseban trenutak za kojim sam tragao... Obojica su izuzetni, potpuno razumiju mene i moju muziku, bez ikakve potrebe da je objašnjavam.
Energija različitih podneblja: Iako mu je Evropa bila mnogo bliža, Maestro je jedan od onih mladih muzičara koji je odlučio da svoj životni put nastavi u SAD-u. Danas, kada su brojni džezeri iz SAD stižu u Evropu kako bi nastavili da se bave muzikom koju vole, pitali smo ovog pijanistu zbog čega se odlučio na let preko Atlantika.
- Mislim da Njujork ima onu energiju koju tražim. Mnogo je nevjerovatnih džez muzičara koji su u grad stigli sa svih strana svijeta, s namjerom da se ovdje umjetnički razvijaju, da stvaraju i uče. A to je nešto što - u tako velikom intenzitetu - teško možete dobiti na nekom drugom mjestu.
Maestro kaže da publika nije bila glavni razlog zbog kojeg je odlučio da ode u SAD, a ne u neku evropsku prijestonicu.
- Dopada mi se publika i u SAD i u Evropi. Svaka od njih ističe različite strane moje muzike. Ona zato i zvuči drugačije.
No, Šai Maestro sa svojim trijom je već dobio veliki broj obožavalaca na Dalekom Istoku, konkretno – u Japanu.
- Naravno, i tamo je publika potpuno drugačija. Drugačija je njihova kultura, njihove reakcije... Različiti ljudi – različita energija. I svaka je divna!
Rad kao polazna osnova: Maestro je počeo da uči klavir kao petogodišnjak, a njegov prvi susret sa džezom bio je kada je imao tek osam godina. Ovaj izuzetno talentovani pijanista paralelno je učio klasični i džez odsjek muzičke škole. Svojim znanjem i umijećem obezbijedio je brojne stipendije za studije u Izraelu i SAD. Za njega je sve to – rezultat velikog rada.
- Zaista mnogo radim. Ali ne mogu reći gdje se nalazi granica između talenta i velikog rada. Ali znam da ne bih mogao da sviram sa poznatim muzičarima da nisam godinama naporno radio.
Nekadašnjeg studenta Berklija pitali smo što može da preporuči našim studentima – pjevačici Ivi Kostić i bubnjaru Slavenu Ljuljiću – koji sada pohađaju čuveni muzički koledž. S osmjehom odgovara da ne zna „da li ima zvanično odobrenje da nešto kaže“ i dodaje:
- Rekao bih im: budite strpljivi. I koncentrišite se na muziku. Sve ostalo može biti dovoljno bitno, ali ne znači da će trajati ako vas ka cilju ne vodi ljubav prema muzici – ističe Šai Maestro.
Poslušajte numeru „Painting“ koju je Maestro komponovao, a nalazi se na debitantskom albumu njegovog trija, koji je prije godinu dana objavila francuska kuća Laborie Jazz.
K.JERKOV
Foto: allaboutjazz.com, zvanični sajt
