Intenzivno živimo vrijeme u kome se sve vrti oko politike, a kad pričamo o politici to znači da pričamo o vlasti (bio je jedan sjajni ludak Karver, koji je svojevremeneo napisao djelo koje se zove "O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi" ili tako nekako). O čemu god da pričamo, moram vam pričati istinito.
Pa kad pričamo o politici, o vlasti, o opoziciji moramo poći od ustavne odredbe koja kaže da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ustav dalje kaže da se poslanik opredjeljuje i glasa po sopstvenom opredeljenju, te da ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje i glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije. Ovo se odnosi i na odbornike, iako su i jedni i drugi dobili to pravo od stranke kojoj pripadaju, pa bi, po prirodi stvari kandidovanja i izbora za poslanika -odbornika, (a ne po mom stavu, ni dao Bog) trebalo da glasaju po stavu svoje stranke, a ne po svome, što je opet nesaglasno sa Ustavom. Iz ovih razloga postoje kolizije pravnih odnosa u jednoj državi, pa, čak, i kolizije pravnih normi i kolizije zakona, koje se zovu "unutrašnji sukob zakona", kada zakoni jedne države na različiti način tretiraju istovjetnu pravnu situaciju.
Sve mi je ovo palo na um kad sam ovih dana pročitao da su glavni i odgovorni urednici tzv.nezavisnih medija posjetili jednu stranu državu i njene organe i "obavijestili" o "stanju nacije u Crnoj Gori" i sve najgore rekli o tzv. aferi "Snimak, "da o tome treba povesti raspravu pred parlamentom strane države“.(?!)
DOKLE SMO TO STIGLI? Ne ulazeći u dublju analizu "Snimka," bar sa pravnog aspekta, može se sasvim pouzdano reći, polazeći od ustavne odredbe da svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način, da tu zaista nema bića krivičnog djela, ne bar u trenutku govora. Može se govoriti o političkom djelu, hoću reći nedjelu u govornom dijelu,kada je zaista bilo neprimjerenih riječi na račun svojih sopstvenih birača i simpatizera, ali političko nedjelo nije uvijek i krivično djelo, ne bar u ovom slučaju, jer je taj "delikt" odavno izbrisan iz krivičnog zakonodavstva.
Stoga niko nema pravo, ponajmanje čelnici tzv. „nezavisnih medija“, (a nezavisnih medija po najvišim evropskim standardima uopšte nemamo) da pred organima stranih država iznose "prljav veš", jer tako agituju na štetu jedne strane, a u korist druge strane, čime automatski gube "oreol" nezavisnosti, već, valjda, treba da rade ono što im Ustav nalaže i standardi demokratskih država - da blagovremeno, istinito i objektivno informišu javnost o svemogućim događajima, (prije svega domaću javnost), zato što njihove informacije imaju javni karakter, pa zbog toga ne mogu nikud mrdnuti od bespogovornih obaveza - istinitosti, blagovremenosti i objektivnosti.
Šta je pisac htio da kaže? Da, uprkos svim anomalijama u ovoj našoj lijepoj i maloj Crnoj Gori, vidljivim i nevidljivim, dokazanim i nedokazanim, jedan je fakat ključni, kad je riječ o vlasti i opoziciji, a to je - da od prestanka rada Liberalnog saveza Crne Gore, nemamo crnogorsku opoziciju, nego isključivo opoziciju prospske „provincijencije“, što ja apsolutno legalno i legitimno "na svaki kantar", ali nije i nikad ne može biti po volji CRNOGORSKOG GRAĐANINA I BIRAČA, jer je njima najpreča svoja država ("svoja kućica –svoja slobodica"), a na svaku su drugu muku viševjekovno navikli.
