Već par godina čaršijsku maštu rasplamsava jedna, za naše prilike, neobična ljubav - neobična po tome što je u toj ljubavi Ona starija od Njega! Aaauuuu!? Čaršija se pita: jesu li stvarno zajedno; je li ovo moguće; što su mislili kad su se sastavili; otkud im ideja da mogu uspjeti; znaju li im doma za vezu; koliko će to trajati; jesu li normalni... što je On našao u Njoj, što li je, zaboga, Ona našla u Njemu...? Samo, čaršija se nije zapitala ono što je jedino važno i smisleno: jesu li srećni zajedno? Zaljubljene ćemo ovom prilikom predstaviti inicijalima - iz više razloga, ali i da bi čaršiji ostavili "temu" za razmišljanje i tolkovanje.
Analitika:Znam da zvuči blesavo, ali, radi uvoda, da pitam: je li ovo "prava ljubav"?
V. M: Ovo je bila ljubav na prvi pogled; naravno, u mom slučaju. Njoj je trebalo malo više vremena...
B. S: Trebalo mi je i vremena i još mnogo toga.
V. M: Našao sam se u povećem društvu, bio je izlet, pa roštilj, šetnje, šale, smijeh. Onda sam je vidio: zračila je neviđenim sjajem - vedra, nasmijana, puna optimizma, drugačija od svih, posebna. Kao vulkan! Prava žena! Usudio sam se i prišao joj sa samo jednim pitanjem:"Izvinite, jeste li vi udati?"
B. S: Ha ha ha ha...jeste. Zamislite moj šok: dolazi mladić i nema ništa drugo da me pita do da li sam udata!?! Mogla sam to protumačiti svakako, ali nisam...
V. M: Moj prijatelj sa kojim sam tu i došao, bio je zgrožen mojim nastupom; pocrvenio je, osjećao se osramoćenim. Pitao me je:"Kakvo ti je to pitanje? Jesi li normalan? Znaš li ko je ona?" A ja nisam mislio da sam učinio išta loše - ja sam se jednostavno zainteresovao i morao sam da ispitam da li mi ko stoji na putu.
Analitika:Znači, ništa godine, samo bračno stanje?
V. M: Kakve crne godine? Nisam ih ni registrovao. E, udata žena je već nešto drugo. A godine je ona primijetila, nisam ja.
B. S: Godine su očigledna činjenica, to nije nešto o čemu treba da razmišljate, to vidite. On je dosta mlađi od mene i ja tada nisam uopšte pomišljala da se radi o ičemu drugom do o običnom razgovoru. Tek kasnije sam počela da shvatam, ali ne i da prihvatam njegove namjere.
V. M: Poslije su počele moje muke. Ja sam je takoreći pratio, trudio se da se što češće sretnemo, da budem tamo đe očekujem da će doći i ona. To je bilo dosta naporno, jer je ona žena koja radi 300 na sat, svuda je ima, uvijek je u velikom društvu, putuje, poznaje mnogo ljudi, ima veliku familiju za koju je vrlo vezana... A ja sam radio naporan posao, bio i sam zauzet i opterećen.
B. S: Kako god, tih pola godine je prošlo tako da smo par puta bili na kafi, razgovarali o svemu i svačemu, donosio mi je ruže, činio niz sitnih pažnji, kojima me je, ustvari, uvjeravao u ozbiljnost svojih riječi i postupaka. Ali, veza sa njim je tada za mene bila apsolutno nemoguća misija. To je, prosto, bilo nezamislivo.
Analitika:Pa, što je onda presudno uticalo na Vas, da prihvatite udvaranje tj. da se odlučite za vezu?
B. S: Bila sam na putovanju; otišla sam u Švedsku na nekoliko dana. Uživala sam razgledajući lijepo uređen Štokholm, zabavljala se razlikama koje su tako upadljive kad uporedimo našu i njihovu urbanističku kulturu i uopšte urbane karakteristike. Prijetelji su me odveli i na proslavu jednog praznika gdje se nije znalo što je ljepše, zabavnije, interesantnije, i gdje je bilo baš mnogo ljudi. Iznenada sam shvatila da su ljudi tamo, gotovo svi, uglavnom sami! Svi su dobro raspoloženi i vidi se da sa pažnjom i poštovanjem slave dati praznik, ali sam u jednom trenutku shvatila da ne vidim zagrljene parove, niko se ne drži za ruke, niko ne pokazuje naklonost prema drugoj osobi... Vrlo čudno. Pitala sam prijatelje o čemu se radi? Je l' to kod Šveđana "zabranjeno" ili nevaspitano biti blizak sa nekim i to javno pokazivati? Objasnili su mi da sam dobro vidjela: ljudi su nekako otuđeni jedni od drugih, uživaju u svojim osamama, ne tragaju za ljubavlju, za drugim bićem, ne treba im niko, djeluju autistično... E, tada mi je sinulo da sam i sama "izgubila" neke godine u samoći, misleći da se ima vremena za sve, vjerujući da će se ljubav već jednom desiti, čekajući tog "princa na bijelom konju", nadajući se pravoj ljubavi.
V. M: Pa je moja filozofkinja razmislila, razmislila, i shvatila da mi mora pružiti priliku.
B. S: Tako je. Zapitala sa se: ima li smisla biti sam i čekati, ili je bolje poći izazovu, sudbini u susret? Po povratku sam se javila V. i dogovorili smo izlazak. Naravno, sve je to još bilo uzdržano i odmjereno - prosto smo se počeli družiti.
V. M: Meni je i to bilo dovoljno dobar znak. Ja sam joj se divio, uživao u njenim uspjesima, ponosio se kad god bih pročitao nešto o njoj, kad god bih u društvu čuo od drugih lijepe komentare na njen račun. Shvatio sam da sam polako počeo i sam da se mijenjam, da postajem ozbiljniji, odgovorniji. Trebalo je da postanem dostojan njene pažnje i zainteresovanosti, a u potaji sam se nadao da će ta njena naklonost polako postati i ljubav.
B. S: Naša veza je... Uh, baš ružno zvuči ova riječ - veza.
V. M: Reci lijepo - ljubav. Sad nastavi...
B. S:Dobro - naša ljubav je počela diskretno. Nismo se mi krili, sklanjali od ljudi, nismo imali "tajna mjesta", niti išta slično. Samo nismo na sva zvona raspredali o sebi. Pustili smo ljude da sami shvate sve.
V. M: Baš zato što je nas povezala ljubav, a ne neka prolazna strast; nije ovo avantura...
B. S: Istina.
Analitika:Oprostićete, ali moram pomenuti - nesumnjivo ste svjesni da ljudi parove poput vas doživljavaju kao "čudo" i pitaju se o čemu se tu radi?
B. S: Svjesni smo, itekako.
V. M: Malo ko pomisli da se radi o ljubavi, jer ljudi nisu spremni da vide ljubav. Ljudi vide ono što žele, sude na osnovu sebe samih, na osnovu onoga za što su oni spremni. Onaj ko je spreman da "troši" nečije vrijeme, da iskorišćava nečije emocije, ne može da povjeruje da postojimo i mi ovakvi...
B. S: Naravno, postoje i oni koji su zabrinuti, jer su sami već doživjeli neka razočarenja, pa unaprijed očekuju da će i sa nama tako biti.
V. M: Jeste, ima toga - jedni brinu za nju, drugi brinu za mene. Ali, oni koji su nam prijatelji, iskreno nam i kažu za te svoje sumnje.
B. S: Ljudsko licemjerstvo je bezgranično. Znam za žene koje su udate, a imaju ljubavnike, često vrlo mlade ljubavnike; pa mlade žene, djevojke, koje su u vezama sa starijim, oženjenim muškarcima - i baš takvi najgrlatije ogovaraju nas dvoje. Ostali se mogu čuditi, nemati povjerenja ili u mene ili u V., ali ovi koji svoje veze i svoje razloge za njih kriju kao zmija noge, oni su najgori. Samo, neću o tome ni da razmišljam.
V. M: Sad nećeš, ali si u početku bila baš opterećena.
B. S: Bila sam opterećena, imala sam etičke dileme: da li je to u redu, smijem li biti sa toliko mlađim čovjekom, na što će sve to ispasti i što će on sam misliti za par ili deset godina, kako će se to tumačiti, što će reći moji, što će reći njegovi...
Analitika:Pa, kako je? Što vam se čini?
V. M: Ne čini nam se nego znamo - mi smo zajedno, lijepo nam je, srećni smo. B. je od mene "napravila" boljeg čovjeka, natjerala me je da završim fakultet, pomogla mi u svakoj situaciji. Shvatam da sam se promijenio nabolje - više nisam onako brz i eksplozivan, naučio sam da prvo razmislim, pa onda djelam... Stekao sam još samopouzdanja, upoznao sam i družim se sa različitim ljudima, čak i sa onima kojima sam se ranije samo divio.
B. S: Ja sam vam od onih žena, ma kako to zvučalo romantično i naivno, koje sve vrijeme vjeruju u ljubav. Nisam maštala o slavnim, bogatim, poznatim ili bilo kakvima koji bi mi omogućili nekakav prestiž u zajednici; nisam tražila muža, nisam htjela da se udajem po svaku cijenu, nije mi bilo stalo da udovoljim ičemu drugome osim svom srcu. Htjela sam i čekala da sretnem čovjeka koji će da me voli i koji umije da uzvrati ljubav, i to je sve. Sada vjerujem da je V. upravo taj čovjek.
Analitika:Jeste romantično...
V. M: Naravno. Ona je u duši prava djevojčica. Ja je pogledam u te vesele, sjajne okice, i upravo to pomislim. Ko je takvu ne bi zavolio?
B. S: V. je još romantičniji - slavili smo moj rođendan u velikom društvu, prava žurka, a to obožavam. Nema ništa ljepše nego kad su svi ljudi koje volite oko vas! Onda je moja prijateljica zapjevala pjesmu koju veoma volim, a V. je kleknuo i - zaprosio me!?!
V. M: I pristala je!
Analitika:U takvoj situaciji bi i udata žena pristala, ha ha ha ha...
B. S: Bio je to čudesan trenutak... šok, tajac, a zatim urnebesni aplauz i čestitke.
V. M: Samo sam njenu majku upozorio na to što joj spremam. Majka je i nisam htio da je izlažem neočekivanom uzbuđenju i emotivnom stresu...
Analitika:Uh, ne vjerujem da ste vi "iz malog, crnogorskog mjesta"... Nego, je li sada sve drugačije - sada kada ste i zvanično par koji će uskoro pozivati na svadbu?
B. S: Sada nas je manje briga ko što priča, ko nas kako gleda itd. Život je postao drugačiji - jedno je kad ste sami, a drugo kad ste u dugoj i čvrstoj vezi i kad morate misliti i na onog drugog, zato što znate da i on misli na vas. Svuda idemo zajedno - barem se trudimo, i teško nam pada kada to nije moguće... Mislim da sam sada bolje raspoložena, koncentrisanija, lakše trpim izvjesne "udarce", bilo one u profesionalnom životu, bilo one koje doživljavamo inače svi. Sva razočarenja su manja kad imate sa kim da porazgovarate o njima, ali su i sve radosti veće, intenzivnije.
Analitika:Pomenuli ste da ste brinuli i zbog sredine, ali i zbog samih porodica - kako su vaši roditelji i ostali članovi porodica reagovali kada je vaša veza postala, da tako kažem, sasvim poznata, javna.
V. M: Potpuno normalno. Moj izbor je moj izbor. Ali je zato moja sestra rekla: "Nije mi jasno što ona žena radi sa tobom? Što ćeš joj ti?" Naime, izuzetno cijeni B. i misli da je mogla proći mnogo bolje, ha ha ha...
B. S: Kako ko, što da vam kažem. Moji su bili skeptični, zabrinuti, i trebalo je vremena da se, konačno, pojavimo zajedno kod njih. Išlo je to postupno - prvo sam ga upoznala sa sestrom, pa sa majkom, pa tek onda sa ostalima.
V. M: Nakon vjeridbe je postalo sve lakše, porodice su se upoznale, i lako smo odlučili i kada ćemo se vjenčati i kako ćemo organizovati život i sve ostalo.
B. S: To je zaista bio izuzetan doživljaj: okupili smo se svi kod mojih, ljudi lijepo jedni druge prihvatili, razgovarali, družili se, ispričali. Laknulo i jednima i drugima kad su vidjeli da su sa obje strane normalni ljudi. Normalnim ljudima sve ide lako.
V. M: U nekoliko navrata smo išli kod mojih, koji ne žive u Podgorici...
Analitika:Već u malom mjestu...
V. M: Daaa. Koliko sam ja mogao da vidim, nije bilo ni najmanjeg negativnog komentara, naprotiv. Šira familija je uskoro počela da dolazi na čestitke, sve je krenulo svojim tokom.
B. S: E sad, što ko misli, mi ne možemo znati, ali nama je dovoljno da se ponašaju korektno.
Analitika:A kako vas doživljavaju prijatelji?
B. S: Bilo je i tu nekih iznenađenja. V. su svi prihvatili, neko sa više, neko sa manje entuzijazma, uglavnom dobro. Ovima drugima ne mogu da zamjerim ništa, jer znam da su dobri ljudi - ne bismo ni bili prijatelji da nisu takvi - samo im treba više vremena da neke stvari do kraja prihvate. Ali, ja to vidim kao test za nas dvoje - mi smo važni, naš zajednički život, pa ako nama bude kako treba, prijateljima neće biti nimalo naporno da nas kao takve i dožive. To mi je veoma važno, jer ja volim ljude i zaista mi je stalo do prijateljstava.
V. M: Vidite da jeste djevojčica? Ja bih se i naljutio, ali zbog nje neću. Nije mi drago kad osjetim da se nekima ne sviđam, da nešto sumnjaju u mene, da me izbjegavaju...
B. S: Da živimo u njegovom mjestu, možda bih ja imala takve probleme - pitala bih se kako me ljudi vide, da li stvarno razumiju našu situaciju... Istina je da nas dvoje razliku u godinama više ne primjećujemo. Vjerovatno zbog toga što je V. sigurno ozbiljniji i odgovorniji od mnogih ljudi koje poznajem, a ja sam, kao što on reče, "djevojčica", pa se usklađujemo, ha ha ha ha...
V. M: Mislim da ljudi nikada ne razmišljaju o godinama kada nekog vole. Kad nekog volite, vi mislite o tome da mu bude dobro, da ga vidite nasmijanog, da mu pomognete...
Analitika:Ali, nesumnjivo je bilo i određenih kompromisa, da biste uspjeli?
B. S: Naravno. On se, recimo, odrekao posla koji je radio i koji je bio veoma dobro plaćen, i pristao na jedan minorni posao, samo da bi manje putovao, da bismo imali više slobodnog vremena tj. više vremena za nas dvoje.
V. M: I završio sam fakultet! To ju je kopkalo i nerviralo i potrudio sam se. Nije red da ostanem srednjoškolac pored ovakve žene, zar ne?
Analitika:Tako je, bravo. A jeste li primijetili možda razliku u tome kako vas prihvataju mlađi, a kako stariji ljudi? Kako različite generacije reaguju na vaš "spoj"?
B. S: Prema mom iskustvu, nema veze ko kojoj generaciji pripada. I tu je važna opet ona normalnost. Svuda i uvijek normalni ljudi normalno vide sve pred sobom. Oni drugi, bez obzira na svoje godine, vide nešto što samo oni mogu objasniti.
V. M: Meni se čini da, ako se osvrnemo na negativne komentare o nama, iako ih nije bilo previše, ipak tu prednjače žene. Ženama je, kao, nejasnije otkud mi zajedno!? Muškarci lakše prihvataju istinu da su ljudska narav i ljudsko srce nepredvidivi.
Analitika:To je možda otuda što žene češće robuju ustaljenim normama, prosto su učene da slušaju i da se drže zadatog i opšteprihvaćenog. A možda vam pojedini i zavide što ste imali hrabrosti i slobode da ovako birate?
B. S: Tako je. Otuda je i kompromis koji sam ja napravila teži - sama činjenica da se u ovakvoj sredini i uz ovakva "pravila ponašanja" usudim i prihvatim vezu sa muškarcem mlađim od sebe, odmah mi je o vrat okačila metu - svi misle da imaju pravo da me ocjenjuju, kritikuju, da mi drže slovo...
Analitika:No, dobro, sada živite zajedno, već ste se uhodali kao par, sada vas očekuje dobra, stara svakodnevica. Koji su vaši problemi glede nje?
V. M: Iste uobičajene, normalne stvari, kao kod bilo koga drugog...
B. S: Tačno. Razmišljamo kako da platimo ovo, kako da finansiramo ono; podižemo kredite, snalazimo se... Kad imamo - imamo i odlično; kad nemamo - strpimo se i nadamo boljem. Ali, dobro kaže V. - to se dešava svima oko nas, nismo izuzetak.
Analitika:S obzirom na to da je rubrika u kojoj ćemo objaviti ovaj razgovor namijenjena prevashodno ženama, recite vaše utiske: kako je ženama u našem društvu?
B. S: Nikad nisam obraćala pažnju na pol, ali uočavam kada je neko neznalica, ljenivac ili karijerista, i obrnuto. Međutim, znam za opšta ženska iskustva - ako ste neudati ne valja, nije dobro ni kad ste udati; ne valja ako nemate djecu, ne valja ni ako ih imate. Prinuđeni ste da trpite "savjetnike", koji vam drže lekcije samo zbog toga što ste žena. Nema veze jesu li obrazovani kao vi, iz kakve su porodice, kakve vrijednosti zagovaraju, čemu teže - ne, njima je dovoljno to što su muškarci da misle da su bogzna što. U profesiji ste takođe zapostavljeni, jer često svaki muški rad djeluje kao napor, a veliki ženski napor kao obična tričarija. Ako želite neku poziciju, onda ste pretjerano ambiciozni; ako se, pak, povučete, onda ste bezvoljno žensko. Iz konkretnog iskustva sam shvatila da vas ocjenjuju i prema tome koga ste izabrali za životnog saputnika. Da je moj V. biznismen, neki bogataš ili bar političar, i odnos prema nama bi bio drugačiji. Svi bi zaboravili na godine.
V. M: Ja bih volio da su sve žene snažne, jake, uporne i sigurne u sebe, kao što je to npr. moja majka ili moje sestre ili, evo, moja B. Nema razloga da sumnjaju u sebe. A nema razloga ni da budu onako stroge kao što su, u našem slučaju, prema B. i meni. Ne znam je li B. potpuno u pravu kada opisuje muškarce - ja nisam takav, ali mogu da se složim sa tim da žene više rade od nas, da su vrednije i upornije.
Analitika:Možda imate neki praktičan savjet?
B. S: Živite svoj život!
V. M: Žene treba da zapamte da je njihova vrijednost onolika koliko one u nju vjeruju. Ni manje, ni više.
B. S: Dodala bih ovo: vjerujte u ljubav!
Analitika:Eee, to je baš iz iskustva...
B. S: Jeste. Provjereno! Rekla mi je jedna prijateljica: "Gledam vas dvoje i postajem sigurna da ljubav pravi onaj prijekopotrebni balans na planeti."
Analitika:Nešto kao: u Švedskoj ledno, kod nas vruće...?
B. S: Ha ha ha ha...tako nekako. Tamo usamljeni ljudi, ovdje mi koji šetamo držeći se za ruke.
Fotografije:Fontana - Tartu Estonija, FB Schedarte;Bečki valcerčić - Miloš Milačić; Inicijali- Presentations at USF Florida Center for Instructional Technology(FCIT);Par-Vivian Maier, New York, 1954 - FB Schedarte,San - FB Samsara
