“Region ima šansu da ponovo postane konkurentan kroz infrastrukturne projekte poput Međunarodnog instituta za održive tenologije na prostoru Jugoistočne Evrope i šansu koja se sada otvorila ne smijemo da propustimo. Prva politička podrška je pokazana krajem 2017. godine kada su ministri regiona zaduženi za nauku u CERN-u potpisali Deklaraciju o namjeri, a sada nam treba politička podrška na najvišem nivou, nivou premijera i očekujemo je tokom samita Berlinskog procesa 4. i 5. jula u Poznanju u Poljskoj. Vjerujemo da bi ovaj projekat bio vrlo značajan i za sam Berlinski proces kojem je cilj upravo ono što radi naučna zajednica na ovim prostorima - povezivanje, udruživanje, stvaranje uslova da budemo konkurentni ostatku Evrope”, kaže u razgovoru za Dnevne novine, ministarska nauke Sanja Damjanović, predsjedavajuća Upravnog odbora Međunarodnog instituta za održive tehnologije – SEEIIST.
O ovom projektu je bilo dosta riječi u posljednje vrijeme, ali je posebnu pažnju privukla činjenica da će u okviru novog Instituta, osim istraživanja u biomedicini, biti primjenjivana nova metoda u liječenju određenih vrsta kancera (Hadronska kancer terapija) i da će u fokusu posebno biti djeca i trudnice. Prva faza projekta je završena, a o drugoj fazi – pripreme dizajna, razgovaraće se u Budvi 18. septembra ove godine, kao i o lokaciji, koju, poput ostalih zemalja regiona, priželjkuje i Crna Gora, koja po riječima ministarke, ima sve šanse da postane sjedište novog velikog infrastrukturnog projekta u regionu Jugoistočne Evrope.
“Ovaj projekat je pred Crnu Goru postavio zadatak koji nikada u svojoj istoriji nije imala, da se sredstvima naučne diplomatije bori za ostvarenje cilja koji bi za nas, ali i za cijeli region značio nevjerovatan naučni i tehnološki iskorak”, kaže Damjanović.
SEEIST Committee
DN: Kažete da je jedan od benefita ovog projekta i sprečavanje odliva mladih kadrova…
DAMJANOVIĆ: Upravo tako. Zbog dešavanja u regionu Jugoistočne Evrope krajem prošlog vijeka, naučne i ekonomske aktivnosti su se znatno usporile i posljedica toga je da naš region ima veliki problem odliva kadra.
Da bismo to usporili, povratili ljude koji su otišli, moramo da im ponudimo atraktivne uslove i mogućnost da se bave naukom, korišćenjem visokih tehnologija. Sa druge strane, ne smijemo da zaboravimo da je ovaj region nekada imao izuzetnu tradiciju tehnološkog razvoja. U ovom regionu kreirana su tri međunarodna instituta starija od CERN-a. Vinča je prošle godine proslavila 70. rođendan, ove godine “Ruđer Bošković”, sljedeće će “Jožef Stefan”.
Ovo nije sve. Prvi nuklerani reaktor počeo je da radi u ovom regionu 1959. godine, samo dvije godine nakon što je takav reaktor počeo da radi u Njemačkoj. Podsjetiću da je bivša Jugoslavija bila jedan od osnivača CERN-a.
To je tradicija dostojna poštovanja i sada je treba vratititi i premostiti veliki jaz koji se stvorio između Jugoistočne Evrope i ostatka Evrope.
DN: Ovo je jedan od načina?
DAMJANOVIĆ: Jedini način da se to postigne jeste da se pokrenu krupne istraživačke infrastrukture bazirane na savremenim tehnologijama. I upravo iz tog razloga je jedna mala Crna Gora pokrenula prvu takvu infrastrukturu za region - projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije u regionu Jugoistočne Evrope - SEEIIST, koji bi trebalo da bude tek početak ozbiljnog rada ako hoćemo da premostimo jaz i uhvatimo korak sa razvijenom Evropom. Nije to nemoguće. Ne zaboravimo da je tokom Drugog svjetskog rata cijela Evropa imala veliki problem odliva talenata. Praktično su je svi najbolji stručnjaci u svim oblastima napustili, ali je Evropa izgradila infrastrukturu i povratila kadar, zahvaljujući čemu je danas to što jeste.
Vlada Crne Gore prva podržala projekat
DAMJANOVIĆ:“Vlada Crne Gore je prva zvanično podržala inicijativu za osnivanje Međunarodnog instituta u Jugoistočnoj Evropi sa misijom “Nauka za mir”, krajem marta 2017. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što je prvobitno predložena od strane profesora Herviga Šopera, nekadašnjeg generalnog direktora CERN-a.
Tom prilikom izražena je spremnost da bi Crna Gora mogla biti kandidat za domaćina ove platforme, uzimajući u obzir naš geografski položaj, blizinu granica sa pet zemalja regiona, ali i multietničku i multivjersku harmoniju i toleranciju koja je uvijek bila zastupljena kod nas”.
DN: Kako je došlo do ideje da upravo hadronska kancer terapija bude okosnica projekta na kojem radite?
DAMJANOVIĆ: Razmišljajući šta bi to moglo da animira i poveže region, a da bude konkurentan ostatku Evrope, naučna zajednica je došla do jednog izuzetnog primjera instituta, a to je hadronska kancer terapija pomoću protona i težih jona. Ova metoda danas je najsavremenija metoda liječenja velikog broja vrsta kancera. U svijetu postoji samo 12 instituta, od čega su četiri u Evropi, šest u Japanu. U Americi, recimo, nema ni jednog. Naš projekat ne bi bio samo peti u Evropi, već bi bio jedinstven u svijetu.
DN: Po čemu unikatan?
DAMJANOVIĆ: Prije svega, 50 odsto vremena bilo bi posvećeno ovom istraživanju u liječenju kancera koji je danas drugi uzročnik smrtnosti, a ostalih 50 odsto bi se odnosilo na istraživanja i inovacije u biomedicini. Podsjetiću da će u okviru sljedećeg EU programa za istraživanje i inovacije (Horizon Europe) biti opredijeljeno 100 milijardi eura, što dovoljno govori o mogućnostima za apsorbovanje EU fondova, gdje mi kao region imamo jako loš rezultat.
DN: Na koji način je hadronska terapija u liječenju kancera drugačija od onih koje se primjenjuju u liječenju?
DAMJANOVIĆ: Hadronska terapija je najsavremenija metoda liječenja kancera. Za razliku od konvencionalne metode koja se svuda primjenjuje, doza se usmjerava samo na kancerogene ćelije. Kod konvencionalne metode najvećim dijelom se zračenjem uništavaju i zdrave ćelije. Ova metoda je jedini instrument za liječenje trudnica. U Zapadnoj Evropi, to je i jedini instrument za liječenje djece.
Kod nas ta metoda nije dostupna, ali će biti kroz projekat Međunarodnog instituta. Ovo je jako veliki projekat i nijedna zemlja u našem regionu ne može sama da ga iznese. Svi treba da shvatimo da nemamo kapacitete da pojedinačno upravljamo ovim projektom.
DN: Dokle se stiglo sa projektom Međunarodnog instituta za održive tehnologije?Šta je sve urađeno do sada?
DAMJANOVIĆ: Za kratko vrijeme od dvije godine postigli smo velike rezultate i na naučnoj i na političkoj sceni. Kada je u pitanju politička scena, prvo je Vlada Crne Gore podržala ovaj projekat, a potom je premijer Duško Marković uputio pismo bivšem generalnom direktoru CERN-a profesoru Hervigu Šoperu, koji je zapravo inicirao da se krupna istraživačka infrastruktura realizuje i u našem vrlo turbulentnom regionu, tako da bi ovaj Institut imao i tu misiju “nauke za mir”.
Dakle, do sada smo uspjeli da dobijemo podršku svih ministara nauke regiona, potpisali smo deklaraciju u CERN-u krajem 2017. godine. Formirali smo Upravni odbor čiji sam predsjedavajući, i do sada smo održali pet sjednica. Ono što želim posebno da istaknem jeste da ovaj projekat nema samo benefite za istraživače. U jednoj instituciji imali bismo naučnike, inženjere, radiologe, onkologe, biomedicinare…oko 1000 ljudi bi bilo uključeno.
DN: Podrška naučne zajednice je obezbijeđena…
DAMJANOVIĆ: Dobili smo podršku svih renomiranih međunarodnih institucija i ovaj Institut je sada u najsigurnijim rukama kada je u pitanju naučna komponenta. CERN nam je izašao u susret, kao i FAIR-GSI gdje su liječeni prvi pacijenti ovom metodom u Evropi, i mi ovu šansu ne smijemo da propustimo.
DN: To je prepoznala i Evropska unija?
DAMJANOVIĆ: Jeste. Evropska komisija, Direktorat za istraživanje i inovacije (EU DG-RTD), osjetili su i vidjeli da mi ne govorimo o nečem što nije konkurentno, nego naprotiv, o nečem što je vrlo konkurentno i što je potrebno Evropi u ovom regionu. Iz tog razloga smo i dobili prvu finansijsku podršku od milion eura donacija da uđemo u drugu fazu projekta. Samo da podsjetim, mi smo već završili prvu fazu - koncept instituta, koji su uradili najveći svjetski eksperti i to volonterski. Imamo web sajt http://seeiist.eu, gdje sve ove informacije postoje. Sad ulazimo u drugu fazu - izrade dizajna, sa detaljnom tehničkom specifikacijom, uslovima za lokaciju… Očekujemo novu finansijsku podršku od tri miliona.
DN: Optimista ste?
DAMJANOVIĆ: Ovaj projekat će se realizovati i jedino što region treba da pokaže, to je politička podrška. Mi kao Upravni odbor smo pripremili Memorandum o saradnji. On je harmonizovan uz pomoć predstavnika ministarstava vanjskih poslova i očekujemo da bude potpisan od strane premijera na predstojećem samitu Berlinskog procesa. No, i ako se ne desi to neće biti kočnica za dalji nastavak rada na ovom projektu, ali bi bilo značajno da se u ovom trenutku pokaže ta politička podrška. Sa druge strane, da se osvježi opravdanost postojanja Berlinskog procesa. Ne očekujemo da nam Berlinski proces donese tih 200 miliona koliko košta izgradnja Međunarodnog instituta za održive tehnologije, već da prepozna izuzetan značaj koji ovaj projekat ima za region i da pomogne u postizanju političkog sporazuma.
O detaljima u septembru u Budvi
DN: Sljedeća faza je izrada dizajna i o tome će se govoriti na sastanku u Budvi 18. septembra. O čemu se radi?
DAMJANOVIĆ: Dio izrade dizajna podrazumijeva i da se odrede uslovi za lokaciju. Ne može to biti bilo gdje. Na primjer, blizu Instituta morate imati bolnicu koja je ekvivalentna onkološkoj klinici u okviru našeg Kliničkog centra, jer su pacijenti i djeca. Sastanak koji će označiti početak Pripremne faze (faza Studije dizajana), biće održan 18. septembra u hotelu Splendid u Budvi.
Povezivanjem klinika dobijamo međunarodni konzilijum
DN: Koji su sve benefiti ovog projekta?
DAMJANOVIĆ: Iako na prvi pogled djeluje vrlo usko, da je riječ samo o istraživanju u oblasti biomedicine, liječenja kancera… Međunarodni institut za održive tehnologije je mnogo više od toga. Medicinski podaci, onkološki podaci, tzv. veliki podaci podstaći će digitalnu transformaciju zdravstva u našem regionu. Naime, cilj nam je da kroz ovaj projekat povežemo i uvežemo sve onkološke klinike u regionu i da ih povežemo sa zemljama Zapadne Evrope. Na taj način dobijamo međunarodni konzilijum, pa jednog pacijenta gledaju ljekari iz svih onkoloških klinika. Koliko je to značajno najbolje govori podatak da region trenutno nema elektronski registar za kancer. Neće biti povezane samo onkološke institucije, biće povezane naučne institucije, i još mnogo benefita koje omogućava digitalizacija.
DN: Pominjete i industrijalizaciju?
DAMJANOVIĆ: Treća važna komponenta SEEIIST-a je industrijalizacija. Ovaj projekat košta 200 miliona eura i nama je cilj da povučemo sredstva iz EU fondova, strukturnih, kohezionih fondova, IPA fondova…
Važan aspekt jeste da bi u izgradnji ovog Instituta bilo uključeno 200 do 400 kompanija. Ne govorim o velikim, nego manjim kompanijama i imamo šansu da za određene djelove uključimo i kompanije zemalja koje ovaj projekat povezuje. Bez obzira gdje će biti ovaj institut, postojaće nacionalni benefiti za sve zemlje.
Prvi osnovni benefit jeste da će svaka zemlja imati svoju kvotu pacijenata, znači moći će svoje pacijente da liječi ovdje sa najsavremenijom metodom. Danas ne može, jer u četiri instituta u Evropi koje sam pomenula liječe se njihovi pacijenti. Usluge liječenja naših pacijenata u tim stranim institucijama bile bi tri puta skuplje nego što će biti ovdje.
Fotografije: http://seeiist.eu/
