Žrtva incesta se nada da niko neće ništa saznati- „Kao i prethodnih dana, stric je došao po mene automobilom u školu. Kada smo stigli kući, tamo nije bilo nikoga, a stric je bio neuobičajno nervozan. U glavi mi je odjekivalo- On samo brine o meni, on me voli. Već u sledećem trenutku, uhvatio me je za ruku i silom odvukao u sobu moje sestre. Nisam ga mogla prepoznati, plašila sam ga se. Mislila sam da je pijan i počela sam se braniti, grebati i vrištati, kada je počeo da me miluje i ljubi po tijelu“, priča jedna od djevojaka koja je bila žrtva nasilnog incesta.
Četrnaestogodišnjakinja, čije nam je iskustvo prenijela direktorica Crnogorskog ženskog lobija, Aida Petrović, se opirala i u jednom trenutku uspjela da vrisne, pa joj je on jastukom pritisnuo usta, te počeo da je udara. Ona se više ničega ne sjeća osim bola, tupog osjećaja i riječi koje joj je tada uputio „Gotovo je, sada si prava žena“.
Ona danas ima 24 godine, studira i ne želi momka, niti porodicu. Nikome ne vjeruje i nada se da niko neće saznati za ovo što joj se dogodilo. “Živim smrznuta od straha i paralisana od bola”, navodi ona u pisanoj ispovijesti.
Nažalost, ovo nije usamljen slučaj prisilnog incesta koji se dogodio u Crnoj Gori.
Jedan drastičan slučaj incesta je za epilog imao porodičnu tragediju, kada je šesnaestogodišnja djevojčica ubila oca.
“Ona je bila izložena silovanju pune dvije godine, a on je to radio i njenoj starijoj sestri šest godina. Otac je zlostavljao i troje mlađe djece, a kada bi se majka pobunila, bile bi fizički, psihički i seksualno zlostavljana pred djecom”, priča nam Aida Petrović.
Incest se ne prijavljuje: Da se od svih krivičnih djela, incest najmanje prijavljuje, dokaz su i zvanični podaci. U posljednjih pet godina nema prijavljenih slučajeva incesta u policiji, a u tužilaštvu u ovom periodu nije formiran nijedan slučaj zbog ovog djela.
“Incest je i dalje tabu tema u Crnoj Gori, ali zasigurno da je ta pojava prisutna i u našoj zemlji, vjerovatno i u većoj mjeri nego što mislimo, s tim što se veoma mali broj incesta prijavljuje i procesuira”, ističe za naš portal advokatica Tijana Živković.
Ona objašnjava da treba razlikovati prisilni od dobrovoljnjog incesta,
Krivičnim zakonikom je tako predvidjeno da punoljetno lice koje izvrši obljubu ili sa njom izjednačen polni čin sa maloljetnim srodnikom po krvi u pravoj liniji ili sa maloljetnim bratom, odnosno sestrom, će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Izvršioci prisilnog incesta, kada je žrtva punoljetno lice, mogu krivično odgovarati za jedno od krivičnih djela iz korpusa krivičnih djela protiv polne slobode, objašnjava advokatica Živković.
Sa druge strane, u posljednjih 15 godina, 32 osobe su zbog incesta zatražile pomoć Crnogorskog ženskog lobija, kaže direktorica ove nevladine organizacije Aida Petrović. Samo jednom im se obratio muškarac, dok su u 31 slučaju žrtve bile žene. Petrović navodi da je od ukupnog broja prijavljenih slučajeva rođeno osam beba. "Bebe su rodjene iz incestnih „veza“ između oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju, brata i sestre u dva slučaja”, objašnjava Petrović.
Kaže i da su djevojke koje su rodile bebe iz incesta bile uzrasta od 16 do 24 godina, skrivale su trudnoću, ćutale o svemu što im se desilo, a bebe su dale na usvajanje u inostranstvo.
“Najnoviji slučaj incest iz koga se rodila beba,desio se sredinom prošle godine o čemu me je obavijestio brat djevojke koja je žrtva incesta. Otac je seksualno zloupotrebljavao dvadeset četvorogodišnju kćerku duži period, kada bi ostalo troje djece bilo u školi, a ona je nastojala da im to prenese koliko je u mogućnosti neverbalnom komunikacijom što joj se dešava od oca, jer je teško psihički bolesna. Niko nije shvatio poruku najstarije sestre, smatrali su da je bolest uzela više maha jer ne uzima redovno terapiju”, kaže Petrović.
Poražavajuća je činjenica da žrtva ponovo živi sa ocem incestnikom. Navodi da svi nasilnici i žrtve incesta koji su se obratili ovoj NVO su građani Crne Gore.
“Predrasuda je da su to predstavnici romske populacije, jer je to samo u jednom slučaju”, objašnjava ona.
Nasilnici naizgled obični i porodični ljudi: Psihološkinja Tijana Ignjatov kaže da ne postoji jedinstveni profil počinioca incesta, jer se tu prepliće više faktora, ali su to često osobe koje naizgled vode uredan i odgovoran život.
“Oni važe za dobre i odgovorne građane, porodične ljude, uživaju veliko poštovanjen i dobru reputaciju u društvu. Tim prije je svima teže da sklone mehanizme odbrane i povjeruju da upravo oni mogu činiti incest, a naravno i žrtvi je teže da uopšte iskorači i povjeri se, jer polazi sa pretpostavkom da su tada još manje šanse da joj se vjeruje i da će biti bezbjedna”, ističe Ignjatov.
Kako dodaje, tema incesta se izbjegava i malo ko o njoj govori otvoreno.
“Važno je da znamo i priznamo da ova pojava postoji, da se ne dešava “tamo negdje” nego možda čak i nekome koga poznajemo ili srećemo svaki dan. Takođe je važno da se ne zapletemo u psihološkoj igri “strašno, strašno” i da time samo ne dodajemo stimuluse i senzaciju, popunjavamo prostor u našem društvenom životu i medijskom prostoru, nego da djelujemo vrlo konkretnim koracima”, objašnjava psihološkinja.
Ignjatov navodi da, ukoliko posumnjamo da je neka osoba žrtva nasilnog incesta razgovaramo pažljivo sa njom. Sljedeći korak je, kaže, dobijanje adekvatne pomoći i podrške.
“Prvo osobi poklonite povjerenje i punu pažnju. Pogotovu djeci, jer ona ne lažu da su seksualno zlostavljana. Bilo bi dobro da ostanete smireni, iako ovo nije lako postići. Vaš šok, strah ili ljutnja mogu možda uticati na osobu, a posebno dijete, da se povuče. Slušajte pažljivo i ne postavljajte previše pitanja. Možete reći osobi da ona nije kriva jer je najveći strah žrtve da se ona osjeća odgovorno što se zlostavljanje desilo”, objašnjava Ignjatov.
Samo neki od znakova da je dijete žrtva nasilja su promjene u raspoloženju, ritmu spavanja, pokušaj suicida, samopovređivanje, ponašanje koje podsjeća na seksualno i zavodljivo, znanje o seksualnim temama koje nije karakteristično za uzrast djeteta...
“Na tjelesnom nivou mogu se javiti stomačne bolesti, modrice u predjelu genitalija, urinarne infekcije, teško sjedenje zbog bolova u donjem dijelu stomaka i genitalijama... Ova lista nije konačna i nije specifična samo za seksualne povrede”, objašnjava Ignjatov.
U Crnoj Gori nema istraživanja o incestu ali jedna studija u Sjedinjenim Državama je otkrila da napasnici imaju u prosjeku 73 žrtve prije nego što ih uhvate, kao i da je preko 95 odsto nasilnika muškog roda. Prema istom istraživanju, samo pet odsto incidenata se prijavljuje zvaničnim službama, a manje od jedan odsto dođe do suda.
