Predstava je rađena u koprodukciji Teatra mladih, Kulturnog centra „Nikola Đurković“ iz Kotora, Gradskog pozorišta, Herceg festa i Budva Grad teatra.
Igraju: Branka Femić-Šćekić, Katarina Krek, Goran Slavić i Branko Ilić.
Scenografiju je osmislio Branko Ilić, kostimografiju potpisuje Tijana Todorović uz asistentkinju Martu Garčević, dok je za koreografiju zadužena Marija Brajković.
Muzika je djelo sastava „Who See“, a aranžman za song „Koji sam ja kralj“ uradio je Peđa Nedeljković. Lektorka je Katarina Krek, a tehnički direktor i dizajner svjetla Nikola Krstić.
Riječ pisca:
Priča koju znamo, i koju smo čuli onoliko puta, ide otprilike ovako:
„Dok je trajalo ljeto, Mrav je vredno radio i pripremao zimnicu, dok je Cvrčak bezbrižno pevao i zabavljao se, ne misleći na nastupajuću zimu. Kada je ona stigla, Mrav je mogao da se opusti i uživa u plodovima svog rada, dok je Cvrčak gladovao i smrzavao se.“
Mnogo je vremena prošlo od kada je Ezop ispričao svoju čuvenu basnu sa čuvenim naravoučenijem. I - u redu, slažemo se, treba biti vredan. Međutim, danas je potrebno ispričati ovu priču iz nešto drugačijeg ugla. A mi, koji se bavimo umjetnošću, možemo da je ispričamo samo iz ugla umjetnika.
Mi „cvrčci“, ne možemo a da ne postavimo pitanje da li je naša muzika, pozorište ili bilo koja druga umetnost manje značajna od tih, prema opšteprihvaćenom shvatanju, ozbiljnih profesija... A kada smo postavili to pitanje, došli smo do mnogo zanimljivih odgovora. Nećemo vam reći koji su, jer čar pozorišta (i umjetnosti uopšte) je upravo u tome da svako dođe do svojih odgovora, bio on Cvrčak ili Mrav.
Riječ reditelja:
Ova dramatizacija Ezopove basne koju je napisala Milena Depolo je za djecu koja su u današnje vrijeme zatrpana obavezama i ne stižu da se igraju, za stariju djecu koja su na pragu odrastnja i počinju da se bune protiv svojih autoriteta i za sve autoritete ovog svijeta (roditelje, nastavnike, direktore, političare...)
Da shvatate da je potrebno, dobro i zdravo buniti se protiv autoriteta...
Cvrčak je umjetnik, a to zanimanje nije baš popularno, bar kod nas. Ako slučajno u životu odlučiš da budeš Cvrčak, sve će biti protiv tebe, osim tebe. I možda će ti biti teško, ali umjetnost će ti olakšati. Daće ti snage da izdržiš, daće ti slobodu da kažeš, daći ti širinu da razumiješ i daće ti zadovoljstvo da uživaš.
Biti vrijedan je dobra osobina i rad je važan, ali jednako važna je i igra. Jedan cvrčak Herman Hese kaže da se u životu ne mora ništa, samo se mora biti srećan.
I igra može biti rad, ako samo imaš dar.
Ako sebi u igru ti pretvoriš u rad,
Život će ti biti tad vječiti 'lad.
Tada neće biti važno
dal' si Cvrčak il' si Mrav,
Živjećeš hrabro, snažno
Kao da si Lav!
Na ove stihove i u svoj život dodaj bit (bit je ritam u hip hopu, znači još i damar srca, ali još znači i suština) i radi ono što voliš, pa ćeš vidjeti koliko si vrijedan i vrijedna.
