Povedeni tim primjerima obišli smo nekoliko toponima koje predanje veže za ličnost Svetoga Petra Cetinjskog. Nažalost, što zbog protoka vremena, što zbog raseljavanja tih mjesta gdje se ti istorijski toponimi nalaze izgleda da u skoroj budućnosti mnogi od tih toponima neće biti više prepoznatljivi.
Dub Svetog Petra Cetinskog: Jedan od njih koji se pominje, Petrovač / Petrov dub, je lokalitet u Zagaraču, Katunska nahija. U Donjem Zagaraču je rastao veliki i usamljeni dub. Po predanju među mještanima naziv je dobio po Svetome Petru Cetinjskom, koji je tu počivao na putu za Ostrog. Mještani kažu da je dub iz neobjašnjivih razloga posiječen prije više godina, a da je na tom mjestu do skoro postojalo stablo viševjekovne košćele koje je takođe zasluživalo više pažnje. Po njihovom svjedočenju ono je postojalo na tom lokalitetu do skoro. Međutim posjetioc danas više ne može vidjeti ni traga od njih.
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski), bio je crnogorski mitropolit i vladika od 1782-1830. Nakon smrti vladike Arsenija Plamenca (15.V 1784), koji je Crnom Gorom upravljao nešto više od tri godine, na tron crnogorskih vladika po vjekovima ustaljenoj tradiciji na Opštecrnogorskom zboru izabran je Petar Petrović, unuk vladike Danila, a sinovac vladike Vasilija. Sin Marka Damjanova Petrovića i majke Anđelije (rodom od Martinovića), rođen je 8/19. IX 1748. na Njegušima. Crnom Gorom je vladao punih 46 godina. Umro je na Lučindan 18/30. X 1830. godine.
Petar I je utemeljivač novovjekovne crnogorske države, zakonodavac, zakonopisac, politički mislilac, vojskovođa, vizionar, duhovnik. Za života je nazivan Svetim Vladikom. Za svetitelja je proglašen 1834. godine. Jedna je od najznačajnijih ličnosti ukupne crnogorske istorije.Zbog tog njegovog značaja postojali su i postoje mnoga obilježja koja su ga vezivala za narodno sjećanje, kojim se potvrđivala važnost njegove snažne političke i moralne vizije .
Put do Petrovog duba: Put do lokaliteta Petrovač / Petrov dub, u Donjem Zagaraču bio je relativno lak, što se ne može reći, kako ćemo objasniti i za njegovo lociranje .
Cijeli ovaj kraj je obilježen planinom Garač. Garač je planina koja se strmo uzdiže iznad Bjelopavlićke ravnice i doline rijeke Zete. Iako ne spada u visoke planine, zbog karakterističnog izgleda i činjenice da od podnožja do vrha ima oko 1.400 mnv., često ga nazivaju “crnogorski Kilimandžaro”.
Zagarač je poznato sjedište crnogorskog plemena iz Katunske nahije. Plemenska oblast dijelila se na Gornji i Donji Zagarač. Gornji je zauzimao sjeverozapadni dio plemenskog teritorija i znatno je viši od Donjeg koji se često naziva 'Poljem' .
Geografija: Naime prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijelila na Gornji Zagarač i Donji Zagarač.
Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač u koji smo pošli je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega.
Može se pročitati u literaturi da se zato sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: "Polje" (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).
Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po lijepom proljećnom danu krenuli smo na našu destinaciju. Prva polovina puta do Donjeg Zagarača vodi magistralnim putem Nikšić – Podgorica. Kod Novog Sela nakon desetak kilometara isključujemo se sa magistralnog puta i skrećemo lijevo putem za Donji Zagarač.
Sada smo već na lokalnom putu, slabije održavanom, i vozimo uglavnom uzbrdo. Put se sve vrijeme penje ali što više vozite počinju da se otkrivaju pogledi na prelijepe pejzaže, kojih je ovdje nebrojeno ma gdje se okrenuli oko sebe.
Nakon još desetak kilometara vožnje dolazimo do raskrsnice i skrećemo lijevo putem za Donji Zagarač.
Poučeni ranijim iskustvima shvatamo da i Donji Zagarač nije zaobišla sudbina ruralnih naselja. Kad stignete u Donji Zagarač vidite da je to naselje što se tiče kuća naseljeno. Ali da možete vidjeti mještanina teško. Ipak kako će se ispostaviti nakon nekoliko pokušaja uspijevamo da nađemo sagovornika za temu koja nas interesuje.
Dvije crkve: U mjestu postoje dvije crkve, Stara crkva Sv. Nikole, i crkva Sv. Simeona Mirotočivog, Prolazimo pored jedne od njih, i nastavljamo dalje prema mjesnom središtu, gdje se nalazi i osnovna škola.Nailazimo na mještanina Miodraga Miška Šćepanovića kod kojeg pokušavamo da se informišemo o lokalitetu Petrovač / Petrov dub. Izuzetno ljubazan, Miško pokušava da se prisjeti puta do njega, ali onda zaključuje da je najbolji čovjek koji će to znati njegov prijatelj Slobodan Velimirović.
“On će vam to sigurno znati”, kaže on i zbilja nakon jednog telefonskog razgovora dogovaramo susret sa Slobodanom kod škole u mjesnom središtu.
Nakon kraćeg čekanja kod škole, dolazi Slobodan sa kojim krećemo do lokaliteta Petrov dub. Po njegovim riječima nije mnogo ostalo da se vidi na tom mjestu. Nekad je to bilo mjesto na kojem su mještani održavali skupove.
Nakon pet minuta hoda, u neposrednoj okolini mjesnog središta stižemo do lokaliteta. Sad s obzirom da je imalo svoje značajno istorijsko mjesto u životu mještana Donjeg Zagarača današnji njegov izgled ne odaje njegovu važnost.
Nažalost danas se taj lokalitet nalakše može opisati kao – zapušten. Uskim zaraslim putem stigne se do dijela zarasle livade koja se nalazi između uredno ograđenih privatnih placeva.
" Samo ovaj dio nije na privatnom zemljištu", objašnjava nam naš domaćin, Slobodan.
Trenutno se nalazi u vlasništvu crkve, pa je čak i prije nekoliko godina lokalitet i čišćen, kao vrsta priprema da se podigne još jedan crkveni objekat. Ali, za sada se odustalo od toga.
Lokalitet je sam po sebi dugo vremena bio kako smo već naveli mjesto gdje su se održavali skupovi Donjih Zagarača, tako da se i danas kad se uđe malo dublje u paprat i drače koje su osvojile lokalitet vide ostaci i temelji neke starije građevine koja je postojala na tom mjestu.Pitali smo mještane da li postoji neka fotografija ili zapis sa kojega bi se mogao vidjeti izgled tog lokaliteta prije nego su sklonjeni dub i košćela ali najčešći odgovor koji smo dobijali bio je – Možda, ali mi da znamo nema.
Traga od viševjekovnog duba koji je postojao na tom mjestu i bio svjedokom mnogih događaja nema ni u korijenu. Što bi mogli predstavljati stari temelji na tom mjestu ne zna da odgovori ni Slobodan kao ni komšija iz kuće koja se nalazi neposredno uz lokalitet.
Košćela: Ali iz pričanja komšije postojao je do skoro još jedno stablo na tom lokalitetu koje ga je činilo izuzetnim. To je bilo staro drvo košćele koje ni više ljudi kad se uhvate za ruke nisu mogli obuhvatiti. A bilo je toliko visoko da je ljeti bacalo hlad na njihovi kuću koja je udaljena barem pedesetak metara od lokaliteta.
Za lokalitet Petrov dub sa sigurnošću možemo kazati da se vezuje za Svetog Petra Cetinjskog i da je bio važno mjesto u životu lokalnih stanovnika, mjesto gdje su održavali svoje skupove. Ali danas već nema materijalnih ostataka koji to pokazuju, a već možda neke sledeće generacije nakon Miška i Branka neće ni znati da prepoznaju lokalitet.
Ivan KERN
Foto: Azra Šabotić
