''Davno smo imali istraživanje među naučnicima, koje je pokazalo da oko 40 odsto naučnika vjeruje u Boga. Osamdeset godina nakon toga sprovedeno je novo istraživanje, ne a istim već s novih 1000 učesnika. Rezultat je bio da 39 odsto naučnika smatra da Bog postoji. Sigurno da gotovo polovina sveukupnih istraživača i naučnika u tim istraživanjima vjeruje u svevišnjeg. Tako da nije sama nauka protiv Boga, nego je sve stvar pogleda na svijet, interpretacije nauke i naučnih dokaza'', kazao je Fink na predavanju na Univerzitetu Mediteran u Podgorici.
On je tokom predavanja o odnosu svemira i Boga kazao da svi mi interpretiramo na različite načine ono što vidimo, bili toga svjesni ili ne.
''Neki misle da su ljudi bića koja su nastala prirodnom evolucijom, dok drugi smatraju da postoji tvorac i da živimo u svijetu u kojem nema dokaza o tom tvorcu. Ova dva pogleda na svijet na različite načine interpretiraju nauku. A moramo da postavimo pitanje kojem od ova dva pogleda nauka najviše pripada. Bog nije dio kreacije, ali postoje indikacije protiv ili za to. Avioni postoje i oni rade i prevoze putnike. Ako razumijemo kako avion radi, da li to dokazuje da ne postoji tvorac tog aviona ili smo jednostavno svjesni da je neko nekada izmislio i napravio to prevozno sredstvo, neko s brilijantnim umom kome možemo samo da se divimo? Tako da postojanje mehanizma ne može da porekne postojanje tvorca, bio on sada među nama ili ne'', istakao je Fink.
On napominje da, suprotno mišljenju mnogih, nauka ne može da otkrije sve.
''To nije tako. Nauka se tiče samo jedne sekcije. Nauka nalaže da ono što analizira mora da bude reproduktivno, da možemo da ponovimo. Teško je prosuditi da li je Cezar pokorio egipatsko carstvo, jer nauka ne može da se stavi kožu Cezara, može samo da posmatra istorijske zapise. Isto je sa Isusom. Ako je Isus vaskrsnuo, trebalo bi da stavimo njegovo tijelo u laboratoriju i da vidimo da li će se to opet desiti. Hiljadu puta sam vidio da mačke jedu zlatne ribice, ali onda sam naletio na ovu zlatnu ribicu koja je nadigrala mačku i ona pojela nju. Naravno, to je šala ali vidite na šta mislim: nauka u teoriji je samo teorija, ako ne može da se primijeni i ponovi. Nauka nam može reći kako rade nuklearne elektrane, ali je pitanje da li treba da ih koristimo da bi stvarali energiju. Nauka nam to ne može reći, može nam reći samo šta će se desiti ako eksplodira ili ako je budemo koristili. Ali da li da je koristimo na to ne može da odgovori nauka, to je pitanje morala i etike'', rekao je Fink.
Prema riječima njemačkog naučnika, nedostatak fizičkog prisustva Boga ne znači da on ne postoji.
''Recimo da je tačno da je Bog stvorio prirodu. Neki će reći – kako to pa ne mogu da ga nađem u prirodi? Naravno da ne možete, neki bi pitali gdje da nađem Van Goga na njegovoj slici. Nema ga, ali to ne znači da ga on nije naslikao. Isto važi i za Boga. Slikar je više od svoje slike, i Bog je više od svoje kreacije. On mora biti neki dio prirode, ali ne on lično. Tako da je sasvim moguće da neki od tragova u prirodi za koje nauka nije sigurna da li je to nastalo posljedicom djelovanja čovjeka, zapravo trag koji je ostavio sam Bog. A moguće je i da nije tako'', naveo je Fink.
Njemački naučnik je istakao da, iako sa sigurnošću ne može da se potvrdi da li je jedno tačno ili drugo, da to ne znači da čovjek treba čvrsto da drži jednu stranu već, da otvori um ka objema solucijama .
''Možete biti i naučnik i religiozan čovjek. Njutn je vjerovao da je gravitacija dokaz da Bog postoji'', kazao je on i nastavio:
''Prije 100 godina astrofizičari i kosmolozi su mislili da je univerzum vječan jer je materija vječna. Ali onda su se dokazi nakupili koji ukazuju da se univerzum širi. Kasnije smo naišli da relevantne teorije da univerzum nije vječan, već da je imao početak, a samim tim moguće je da će imati i kraj. Čak i u sedamdesetim godinama materijalisti su kazali da je Veliki prasak neprihvatljiv, jer bi to značilo da postoji um koji je izvan univerzuma i koji je odgovoran za to. Biblija je, s druge strane, uvijek tvrdila da je taj um zapravo Bog, koji je sve stvorio i tu dolazi do konflikta. Ove nove teorije o širenju i početku univerzuma za teoretičare ne predstavljaju problem, ali za materijaliste - da, jer se krše s njihovim uvjerenjima i istraživanjima zbog čega i dolazi do konflikta dvije strane. Ali takođe to nije sve što saznajemo od prirode. Saznajemo da se ekspanzija univerzuma ne usporava. Obično biste rekli: OK, univerzum ima dosta galaksije, galaksija je sastavljena od mase, a mase se privlače isto kao što jabuka pada na tlo. To bi značilo da će se galaksija suzbiti, a dešava se upravo suprotno, što je zaista fascinantno, i širi se sve brže i brže'', istakao je Fink.
On je dodao da su otkrivene teorije da je za širenje univerzuma ''kriva'' sila koja je jača od gravitacije.
''Naučnici su otkrili da postoji, ali niko još uvijek ne zna šta je ta sila. Takođe, kada bi se promijenile vrijednosti te sile i prilagodile sili gravitacije čak za minimalnu vrijednost od 0,000000000000000000000000000000000000000000000000000000000001, univerzum bi se već sklopio ili bi se toliko raširio da ne postoji mogućnost da zvijezda padne. Primjera radi, naša planeta ima pravo mjesto u galaksiji, imamo dobru klimu, vazduh uz pomoć kojeg možemo da živimo i taman smo toliko od sunca da nas ne uništi, već nam i pomaže na mnoge načine. Istraživanjima je zaključeno da je pozicija zemlje toliko precizno postavljena da bi se tek tako slučajno našla tu. To ukazuje da je neko odgovoran za tu nevjerovatnu preciznost i poziciju naše planete, i da postoji neki super ljudski plan što smo baš mi na tom mjestu To saznanje zapanjuje naučnike, dok, s druge strane, ateisti tvrde da će se takva pozicija ponoviti ako ima neograničen broj univerzuma'', navodi Fink.
Fink je za kraj govorio o ljudskom životu.
''Život je zaista nevjerovatan i lijep, naročito ako uzmete u obzir sva živa bića koja hodaju ovom planetom. Ali, uzmimo za primjer ljudski život. On je sastavljen od ćelija, a ćelije su toliko kompleksne i sastavljene od više molekula od kojih svaka ima svoju funkciju. Takođe imate DNA hemijski sistem. Faktički, u našem tijelu postoje dva sistema koja funkcionišu i zajedno pokreću jedno biće. Kada biste otišli na drugu planetu i vidjeli da nešto pokreće dva sistema koja nisu slična a zajedno daju tako nevjerovatan rezultat, zaključili biste da postoji neki nevjerovatan um koji je iza toga i koji je to napravio. Tako da konflikt nije među naukom i bogom, već među različitim interpretacijama nauke. Ili smo mi Cigani koji lutaju univerzumom, a univerzum je mrtav, mračan i prazan - što bi u tom slučaju značilo da ne postoji ništa što je relevantno, i mi smo samo prašina u praznom univerzumu. Ili postoji neko ko nas voli i brine o nama i ko je uložio toliko truda da stvori univerzum, što bi promijenilo stvari jer bi značilo da taj neko ima plan. Nauka nikada neće moći da odgovori na ova pitanja ali za kraj bih iskoristio citat: "Nije bilo čudo kada je čovjek hodao po Mjesecu, već kada je Bog hodao zemljom''", zaključio je Fink.
