ANALITIKA: Da li je fizički moguće da se pri brzinama bliskim brzini svjetlosti stvara vremenski paradoks koji znači putovanje kroz vrijeme?
HOH: Sigurno još uvijek nismo vidjeli putovanje kroz vrijeme, ali mi živimo u Njutnovoj fizici, i dimenzije u kojima se nalazimo, kao i brzina vremena u kojem živimo potpuno se razlikuju od života elementarnih čestica. Energija se može transformisati u materiju, kao i materija u energiju, i ono što je Ajnštajn postulisao prije 100 godina danas je svakodnevnica, a to je da je sve relativno. Prostor nije jednolinijski, vrijeme nije jednolinijsko, sve mijenja oblik... Ako se približimo brzini svjetlosti vrijeme se izdužuje u odnosu na posmatrača koji se ne kreće tom brzinom, ali to ne znači da možemo putovati u prošlost ili budućnost.
ANALITIKA: Da li su naučnici nedvosmisleno utvrdili postojanje Higsovog bozona, tzv. „božje čestice“?
HOH: Kao prvo, naučnici ne vole izraz „božja čestica“, Jednostavno, to je pogrešan izraz. Naziv je nastao prije nego što smo utvrdili njegovo postojanje. Čestica, naravno, nema nikakve veze sa bogom, već je sam izraz nastao kao skraćenica od 'goddamn particle' (prokleta čestica) koju su u ranijim istraživanjima dali neki fizičari zbog njene neuhvatljivosti. Higsov bozon je vrlo važna čestica, jer ona objašnjava kako elementarne čestice dobijaju masu. Kada to ne bi bio slučaj, niko od nas ne bi postojao, bar na način na koji postoji danas. Mi smo uvjereni da smo je otkrili i naglašavamo da je trebalo preko 50 godina od teorije do otkrića.
ANALITIKA: Da li je, po Vašem mišljenju, moguće postojanje paralelnih svjetova, multiuniverzuma?
HOH: Teorija o multiuniverzumu je nešto što će biti vrlo teško dokazati, i ne bih iznosio svoj stav o tom pitanju. Univerzum je star 13, 8 milijardi godina. Mi posebnim uređajima možemo da posmatramo nebeska tijela nastala relativno neposredno poslije Velikog praska, ali i ne prije ovoga događaja, što znači da nemamo apsolutno nikakva saznanja o tome što je bilo prije. Ako je postojalo nešto, onda bih pustio filozofiju i religiju da odgovore na to.
ANALITIKA: Osim što ste naučnik, vi ste i fotograf, umjetnik. Već ste prikazali radove na mnogim izložbama. Kako ljudi reaguju na Vaša djela?
HOH: Istina, nisam samo naučnik već i fotograf. Kada sam počeo da vežem umjetnost sa naukom primijetio sam da je mnogo više ljudi zainteresovano za razgovore o naučnim temama. Pomislio sam – ovo je upravo ono što je potrebno naučnoj zajednici, da inspiriše više ljudi za nauku. Imam i pokazujem svoje radove, ali su mi potrebni drugi umjetnici da zajedno sarađujemo sa naučnicima. Radim istraživanja da bih došao do što boljih i zanimljivijih umjetničkih djela koja će biti predstavljena na izložbama. Pored izložbi sa radovima, organizujem i radionice sa studentima, srednjoškolcima, budućim mladim profesionalcima, kao što to na primjer radimo u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Na koji način povezujte nauku i umjetnost?
HOH: Kreirali smo ART CMS program, koji je zapravo umrežavanje programa naše naučne zajednice, CERN-a, studenata umjetničkih fakulteta i profesionalaca koji se ne bave naukom, a koji, recimo, rade u muzejima, galerijama, školama. Želimo da napravimo dijalog između naučne zajednice i profesionalaca drugih profesija. Oni mogu izabrati teme i zajedno raditi na njima.
ANALITIKA: Kako približiti nauku mladima?
HOH: Nauka je važna za svakoga, zanimljiva, ljudi oduvijek žele da znaju više, a sada su i mlade generacije sposobne da razumiju tu fascinaciju i da kroz umjetnost učestvuju u naučnim istraživanjima na više načina. Naučni jezik je matematički i ako želiš da se baviš naukom moraš da ga naučiš. Međutim, to nije za svakoga. To ne znači da neko nije sposoban da doprinese nauci samo zbog toga što ne priča matematičkim jezikom. Zbog toga smo u to uveli i umjetnost koja je globalni, zajednički jezik koji ljudi mogu da razumiju. Oni mogu da iskoriste svoju kreativnost nakon pronalaska naučnih istraživanja i to bez matematike, ali to ne znači da ne razumiju osnovne pojmove.
ANALITIKA: Crna Gora je postala dio jednog od najvećih eksperimenata u CERN-u – CMS-a. Šta to konkretno znači za našu zemlju?
HOH: Za Crnu Goru ovo znači mnogo, jer je jako bitno povezivanje naučnih događaja, zato što postoji poseban dio fizike koji koristimo za globalnu mrežu. CMS je eksperiment koji je napravljen zbog poboljšavanja nauke, njegovo puno ime je „Compact muon solenoid“. On je osnovan i vođen od strane više od 200 univerziteskih jedinica iz 54 države. Trenutno imamo oko 3000 ljudi, naučnika, inžinjera koji rade na tome. Ako se priključite ovoj mreži nemate pristup samo ovom eksperimentu, već velikom broju globalnih eksperimenata. Mnogo je lakše, posebno malim državama, da pronađu partnere u globalnom svijetu. Mreža i saradnja su način da se prikažete svijetu, i to ne samo u nauci, već i u oblastima kao što je ekonomija.
Art CMC program je alatka za našu zajednicu, oruđe za angažovanje i veze sa zajednicama koje nisu naučne. Od kada se Crna Gora priključila CMS-u 2017. godine, mi smo željeli da iskoristimo ovo oruđe i ja sam veoma srećan da sa naučnim timom radim na motivaciji da se što više ljudi zainteresuje za nauku. Držimo radionice za studente Fakulteta dramskih umjetnosti, Fakulteta likovnih umjetnosti i Muzičke akademije, i na kraju će neki od njih posjetiti CERN . Ovo je veoma uspješna metoda povezivanja, i vrlo je važno što je projekat podržan od strane ministarke nauke Sanje Damjanović, što daje podstrek naučnoj zajednici u Crnoj Gori. Ovo je vrlo mudra strategija da se motivišu i povežu crnogorski mladi profesionalci sa ostatkom svijeta.
Ivona DROBNJAK
