Ruska TV Cargrad čiji je vlasnik oligarh Konstantin Malofejev od petka, 1. decembra, prestala je da postoji.
Informaciju o gašenju TV Cargrad saopštila je ruska Asocijacija TV emitera, pozivajući se na samu Televiziju.
Uputstvo za upotrebu: Radi boljeg uvida u značaj ove vijesti važno je napomenuti da je predsjednik upravnog odbora te TV posljednjih godinu dana bio bivši direktor Ruskog instituta za strateška istraživanja (RISI), general ruske obaveštajne službe Leonid Rešetnjikov. Jeste, to je onaj isti general koji je u emisiji TV Cargrad, pod nazivom "Ruski odgovor - rat u Crnoj Gori?", naveo da u Crnoj Gori može doći do krvoprolića.
"U Crnoj Gori može doći čаk i do krvoprolićа. Može doći i do jurišа nа pаrlаment. Do svаčegа može doći. Sve će zаvisiti od togа koliko su lideri odlučni i koliko je složnа opozicijа", kazao je tada Rešetnjikov.
Danas, ova izjava se može smatrati kao uputstvo za upotrebu, jer su u jednom trenutku crnogorske svakodnevice, a nakon Rešetnjikove izjave, “juriš na parlament” i “krvoproliće” zaista predstavljale izvodljivu i moguću realnost. U glavnim ulogama ovog uputstva, a kao izvršioci, ako se sjećate, bili su lideri političke grupacije Demokratski front.
Svakako, podsjećanja radi, jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević, bio je redovni gost TV Cargrad. Njegova uključenja putem Skajpa bila su propraćena naslovom “Rat u Crnoj Gori”, a sam Knežević je u okviru tih svojih nastupa (a ovo sa nastupima shvatite kako god hoćete – nap.a), na prilično dramatičan način uspio da za ruske gledaoce promoviše “konzervativnu revoluciju” u Crnoj Gori, te Vrhovnu komandu Demokratskog fronta predstavi kao vođstvo te revolucije.
Praktična realizacija: Ono što je posebno zanimljivo je da je ruski medij Ura.ru najavio još 30. avgusta zatvaranje televizije Cargrad. Taj medij naveo je da do zatvaranja dolazi jer "radikalne patriotske teme sa ultradesničarskom retorikom nisu potrebne u krugovima vlasti" u Rusiji, te da ključni kreatori politike Kremlja nijesu zainteresovani da podrže televizijski kanal.
Tek, sad bi bio red da se progovori ponešto i o vlasniku te televizije, Konstantinu Malofejevu, kao tajkunu, oligarhu ili, kako je to već uobičajeno, “kontroverznom biznismenu”.
Za njega, u Crnoj Gori prvi put se čulo u aprilu 2015. kada je finansirao i organizovao donošenje "blagodetnog ognja“ ispred Cetinjskog manastira. Dakako, sam Malofejev se predstavljao kao promoter konzervativnih religijskih vrijednosti.
Uostalom, i za samu TV Cargrad je, bar u zapadnim medijima, važio naziv – “Božja televizija u ruskom stilu”.
Ipak, vlasnik TV Cargrad je ponajprije prepoznat kao finansijer separatizma u Ukrajini. Tamo, pak, doživio je priličan fijasko. Zapravo, jedan od njegovih saradnika bio je i Aleksandar Borodaj koji se svojevremeno promovisao kao premijer “Donjecke Narodne Republike”. Za ovu saradnju, a kako su to već kasnije mediji isticali, važno je i prijateljstvo sa Igorom Girkinom, bivšim pukovnikom GRU. Jer, Girkinovom je vojnički nadimak bio “Strelkov” (u prevodu – strijela) a svoju svjetsku “slavu” stekao je internet objavom da je oborio avion, uz poruku: “Mi smo vas opomenuli: Ne letite našim nebom.” No, kako se ispostavilo da se radi o malezijskom avionu MH17, objava je brže bolje izbrisana.
Nešto kasnije, Malofejev se povukao iz ukrajinske priče. No, biće da je već bilo kasno. Zapravo, tragovi saradnje sa ultradesničarima nisu mogli biti tek tako poništeni. U prilog tome slijedi zajedničko istraživanje ruskog Insajdera (Theins.ru) i britanskog “Bellingcat” o miješanju Rusije u političke procese u Istočnoj Evropi. U istraživanju se navodi da su “kremljovske specijalne službe koristeći dobrovoljce sa ratnim iskustvom na Donbasu, pokušali da organizuju prevrat u Crnoj Gori, kako se ne bi dozvolio njen ulazak u NATO. Prema ovom istraživanju navode se i dokazi o umješanosti Malofejeva, kao finansijera u “proruske projekte”, ali i pripremanje puča u Crnoj Gori. Kao najpoznatiji dio te priče je, svakako, pismo Aleksandra Usovskog, kao koordinatora jednog od projekata, upućeno Jeleni Šarojkin, direktorici TV Cargrad.
"Lena, dobar dan. U fajlu koji prilažem je ono što ja garantovano mogu da uradim u Poljskoj. Legalno i relativno brzo, bez ikakve konspiracije, isključivo legalnim sredstvima. Međutim, efekat ove akcije bio bi 100 puta značajniji od neuspjele frke u Crnoj Gori. Samo sedam nedjelja. Od momenta dobijanja para do eksplozije informativne bombe u medijima. Poslije ovog niko se neće sjetiti kraha koji je K.V (Konstantin Valjerevič Malofejev) imao u crnogorskoj avanturi. Svi će ga doživljavati kao mirotvorca u Poljskoj, i kao čovjeka koji je napravio prvi korak na putu za totalnu likvidaciju rusofobije u Poljskoj. Ovo nije šala. Ja sve to realno mogu da učinim, u pomenutom roku i za pomenutu svotu novca. S poštovanjem Aleksandar Usovski", glasio je sadržaj pisma.
Dalje, jedno hakersko otvaranje prepiske Usovskog na Fejsbuku ukazuje na još sasvim izvjesne umješanosti Malofejeva u događaje u Crnoj Gori.
"Povodom crnogorskog muljanja, moji Poljaci koji rade sa Srbima vjeruju da je sve smislio K.V. (Konstantin Valjerevič Malofejev). Ja im vjerujem".
A zanimljiva je i još jedna presretnuta poruka koja potiče od Usovskog.
"Gdje Malofejev ima ofis? Tamo gdje smo se Lena i ja sreli kad smo dobijali pare? U Novinskom pasažu?"
Zabavno, a?
Epilog: Prema izvještaju osnivača televizije "Cargrad medije" iz 2016. godine prihodi TV su bili 14,95 miliona rubalja (oko 200 hiljada eura), a čisti gubici - 348,5 miliona rubalja (oko 5 miliona eura).
TV Carigrad koji je osnovan 2015. godine, počeo je sa emitovanjem 24-časovnog programa u januaru 2016. godine.
No, gašenje TV Cargrad nije jedina nevolja koja je snašla Malofejeva. Očigledni otklon Kremlja prema njegovom liku i dijelu rezultirao je nizom “gašenja”.
Grupa Cargrad, Konstantina Malofejeva, takođe likvidira svoju kompaniju napravljenu za izgradnju istorijsko-patriotskih parkova u Podmoskovlju i Krimu. Prema nekim procjenama, projekat je bio težak 22 milijarde rubalja (oko 300 miliona eura).
Uz to, pokrenuta je i procedura stečaja u još jednoj firmi Malofejeva, "Sojuz-Telefonstroj" koja objedinjuje sve poslove Malofejeva u sferi komunikacija.
Da ne bude zabune, Malofejevu je već zabranjen ulazak u zemlje EU i Kanadu. A i blokirana su mu sredstva.
Zapravo, ispostavlja se da vlast u Kremlju taj ultradesničarski angažman jednog tajkuna, sa svim propratnim aljkavostima, ali i propalim projektima, sada doživljava kao teret koji joj – u životu ne treba.
A Malofejev, očigledno, mora da snosi konsekvence.
I tako se stiže do onog što svi znamo.
Konjec.
