Veliki uticaj medija u rješavanju problema: Lukačević, svojim primjerom, dokazuje da je moguće izaći iz problema heroinske zavisnosti i razbija predrasude o onome „jednom zavisnik, uvijek zavisnik“.
„To je jedna laž koja se proširila toliko da zavisnici ne idu nigdje da se pokušaju liječiti, ne samo zato što nemaju hrabrosti već i zato što su to čuli negdje, na televiziji, na filmu, da se ne možeš skinuti“, priča Lukačević iz Reto centra.
Uticaj medija je veliki, ukazuje on i kaže da su imali slučaj da su govorili o tome kako se zavisnici u njihovoj komuni tretiraju.
„Novinar je od cijele priče kako izgleda višegodišnji tretman, objavio samo da se liječimo čajem od kamilice“, kaže on.
U prevenciji bolesti zavisnosti, dodaje, mnogo mogu da pomognu mediji: "Jedna dobra reklama može mnogo da uradi, a negativna da mnogo toga potopi".
U Crnoj Gori nema relevatnog istraživanja o tome kako mediji izvještavaju o zavisnicimama i bivšim zavisnicima, tako da se o tome može govoriti samo na osnovu pažljivog praćenja medijskih sadržaja i razgovora sa zavisnicima, odnosno bivšim zavisnicima.
Na panelu je zaključeno da u našim medijima preovladavaju nerealna i netačna izvještavanja o raznim vidovima zavisnosti, posebno o narkomaniji. Teme dilera, narkomana, hapšenja i njihovih života su uvijek smješteni u crnim hronikama pa je teško izbjeći senzacionalizam. Mediji, prepušteni tržištu, teže što većem tiražu, gledanosti, slušanosti, što većem broju klikova.
„Ja znam da je našem narodu primamljivije da odgleda šou bilo koje vrste, nego da odgleda na primjer okrugli sto na ovu temu. Jako je bitna edukacija novinara. Ne možete postavljati stalno ista pitanja, a da vam neka druga budu potpuno nebitna“, objašnjava specijalista psihijatrije Maida Burdžović.
Biznis trener i osnivač kompanije Blue Coach Srđan Vukčević rekao je o nepodnošljivoj lakoći uspjeha u kojoj neko misli da uspjeh ne dolazi uz trud.
„Na primjer, kada ste popularni na fejsbuku, instagramu, to vam daje pogrešnu slike da ste vi stvarno uspješni. Vidite nekoga ko je stvarno uspješan i ko se potrudio za to i mislite da ste vi on. Isto tako mediji mogu da utiču, ako promovišu nešto što nije u stvari uspjeh. Na primjer Farma na televiziji, na njoj postoji nešto što ljudima liči na uspjeh, onda najranjivija grupa ljudi oponaša to ponašanje i ulazi u problem koji postaje problem cijelog društva“, govori Vukčević
Kockanje problem o kojem se malo govori: Zavisnost koja je kod nas i dalje društveno prihvatljiva jeste kockanje, te je ovaj problem u Crnoj Gori nešto veći nego u susjednim državama, objasnio je defektolog i direktor Defektološkog savjetovališta Entera Milan Radovanović.
„Maloljetnicima je izuzetno dostupno da kockaju. Kada smo radili istraživanje u jednoj školi na crnogorskom primorju, od 250 šesnaestogodišnjaka, samo njih 30 se nikada nije kockalo. Ne možemo da dođemo u situaciju da neko dok je mlad ode u kockarnicu, pita ga otac koliko ima para za to, on kaže 20 eura, a otac mu da još 20“, priča Radovanović, dodajući da „odgovornost nije na visokom nivou , malo više se toleriše nego u drugim državama“.
Nekada je televizija bila medij koji je, putem nekih serija i filmova prenosila poruku da „će se kockar na kraju uvijek izvući, postaće uspješan direktor pun novca“. U prilog tome, situacija ni danas nije bolja.
„Mediji kao da su se odrekli socijalne odgovornosti. Novinari moraju pomoći da se prenese poruka da kocka može biti patologija. Prije neku noć vidio sam u jednom od ovih rijalitija da su učesnici cijelo veče za kockarskim stolom. Pored toga, u jednoj od vodećih emisija u udarnom terminu se prikazuje kockanje za nekim ruletima“, govori Radovanović.
Sve zavisnosti povezane: Danas su sve zavisnosti povezane, pa problem kockara se u većini slučajeva povezuje i sa alkoholom, ali i drogom.
„Sa problemom kocke negdje u paketu ide spid, odnosno amfetamin, kokain takođe. Rijetko kada viđamo klasičnog kockara koji ima problem samo sa kockom. Oni stariji su imali problem više sa alkoholom, ovi klinci sa supstancama“, objašnjava Radovanović.
Takođe, danas nisu jedini zavisnici od narkotika oni koji imaju trajno narušene odnose funkcionisanja, u smislu porodice, profesije, društva, koji su dugogodišnji prestupnici i imaju niz krivičnih djela, objašnjava Maida Burdžović.
„Postoje i oni koji dobro funkcionišu, za koje se odlično zna da negdje bez obzira na zloupotrebu psihoaktivnih supstanci uspijevaju da obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti i vjerujte da je njih ništa manje nego ovih drugih. Oni su svakodnevno sa nama, oni su neki od naših nadređenih, oni su neki od naših saradnika, komšija i prosto je to neka problematika na koju struka mora obratiti pažnju“, priča Burdžović.
Crnogorci su skloni mišljenju da se njima ne može desiti da se navuku, niti nekome iz njihove porodice, što apsolutno nije tačno.
Droga kao zamjena za droge: Još jedan problem o kojem se u medijima ne priča je to što se u zamjenu za narkotike daje upravo narkotik.Taj način liječenja je prihvatljiv jedino kada se prije toga iscrpe i prođu svi drugi vidovi liječenja, ali u praksi to nije slučaj.
„Na primjer, metadon je sintetski narkotik koji izaziva sve efekte kao jedan heroin ili kokain, osim euforije. Ili metformin. Ja vas pitam da li znate vidove liječenja zavisnosti kod nas, osim direktnog prelaska na supstitucije? Mi ljekari da mu damo narkotik, koji će mu biti obezbijeđen preko našeg Ministarstva zdravlja, Fonda zdravstva, da ga čak i ne plaća i mi ćemo tako riješiti problem bez ikakvih procjena da li su prije toga iscrpljeni svi drugi načini?“, pita se Budržović.
I Franjo Lukačević je kazao da upravo olako korišćenje raznih supsituta, kao što je sada buprenorfin, koji se daje zavisnicima, dovodi do toga da se teže odlučuju na pokušaj potpunog izlječenja. Prosto, kako ističe, jednu drogu zamijene drugom, ovog puta legalnom. Iako ne spori značaj koji ima za društvo u smislu da se na taj način narkomani “miču sa ulice”, da ne moraju da kradu za gram heroina, on navodi da zavisnik od toga nema nikakve koristi.
- Rješenje nije buprenofrinska terapija, ta jedna tableta, jer bolest koja je zavisnost nije grip, kašalj, pa ćeš popiti sirup, pa će ono nestati. To je duhovna bolest, gdje osoba mora da shvati da ima problem, da je negdje zastranila, da li je to bilo u maloj dobi ili kada je rasla gledajući televiziju. Ključno je da mora iz korijena da se promijeni: nažalost najveći problem je što se ljudi boje sramote, a o roditeljima da ne pričam – poručio je Lukačević.
Na panelu je zaključeno da je uticaj medija ogroman, a da je problem zavisnosti, problem cijelog društva. Mediji i sami novinari trebali bi biti posebno edukovani kako bi izbjegli stigmatizaciju, jer koliko mogu pomoći, toliko mogu i odmoći.
Ivona DROBNJAK
Reto Centar http://www.retocentar.me/
Savjetovalište Entera Podgorica https://www.facebook.com/Savjetovalište-Entera-Podgorica-109398592564097/
Asocija za demokratski preporod Zid: http://www.zid.org.me/, http://kockanje.me/
