Od dolaska mitropolita Amfilohija temeljno su devastirani brojni sakralni spomenici kulture: prema podacima Ministarstva kulture, od 138 kulturnih dobara na kojima su, na osnovu izvještaja iz 2005. godine, evidentirane posljedice nelagalno i nestručno izvedenih radova, u 99 slučajeva su nelegalna prekrajanja obavljana na sakralnim objektima, a čak 79 je devastiranih pravoslavnih objekata.
Impozantan “učinak” SPC: Oko 80 odsto devastacija sakralnih objekata je na crkvama i manastirima kojima gazduje Srpska pravoslavna crkva. Danas je taj broj umnožen sa još mnogobrojnim nelegalnim gradnjama, dogradnjama…
Još jedan od mnogih sakralnih objekata koji se pominju kao primjeri očigledne devastacije je i manastir Stanjevići u zaleđu Budve.
Ovaj "impozantni manastirski kompleks, narodno čudo", kako ga 1837. opisuje ruski plemić Kovaljevski, jedno je od najvećih zdanja u Crnoj Gori iz tog perioda, pa i danas svojim položajem izaziva respekt.
Kulturni šok: Podignut na padinama iznad Budve, danas se do njega stiže relativno lako. Put je označen, table koje vas upućuju do ovog kulturnog dobra su čitke i vidljive.
Međutim, kada stignu do manastira mnogi namjernici će umjesto ushićenja doživjeti pravi kulturni šok. Pogled na nekadašnje boravište crnogorskih vladika kod iole upućenijeg u njegov značaj – izazvaće stanje slično onom kada se čovjek iznenađen mjestom i okruženjem u kome se našao pita – đe sam ja ovo. Vidjeće pravi vatromet stilova i materijala upotrebljenih na jednom mjestu. O dozvolama državnih organa da se to uradi nacionalnom kulturnom dobru izlišno je pričati. Nije ih bilo. MCP SPC je gradila I šarala po svome nahođenju. I savjesti…
Značaj ovog manastira, nekadašnjeg dvorca Crnojevića, za crnogorsku istoriju je nemjerljiv. Poslije pohare Cetinja 1714. vladika Danilo prelazi u Stanjeviće, gdje 1724. gradi crkvu Sv. Trojice i nekadašnji dvorac Crnojevića pretvara u manastirski konak.
Nemjerljiv doprinos: U njemu je živio i umro vladika Sava Petrović. On je tu 1780. otvorio svešteničku školu koju je pohađao Petar I. Stanjeviće su pohodili mnoge istorijske ličnosti: Sćepan Mali, Dositej Obradović mnogobrojne crnogorske vojvode i serdari.I možda ono istorijski najvažnije - Prvi crnogorski zakonik Skupština crnogorskih glavara je donijela u Stanjevićima 1798. Dakle u Stanjevićima Petar I proglašava prvi crnogorski zakonik, 1798. godine. Kao takvo kulturno istorijsko dobro trebalo je da uživa posebnu pažnju službi zaštite. Kao mjesto gdje su održavani najznačajniji istorijski skupovi, donošene najvažnije odluke, bivale rezidencije istovremenih crkvenih i svetovnih crnogorskih suverena.
Mletačka tvrđava: Na mjestu današnjeg manastira Stanjevića, nalazila se i mletačka tvrđava, koju su Venecijarci ustupili vladiki Danilu poslije turskog rušenja Cetinjskog manastira, 1714.godine Vladika Danilo je tvrđavu pretvorio u manastir i ostavio u njoj kaluđere. Godine 1736. vladika Sava podiže crkvu Sv. Trojice i otvara školu za sveštenike.
Manastir Stanjevići imaju izgled tvrdjave, koju čine dva masivna objekta. Na nižem je ulazna partija sa glavnom kapijcm, a u prizemlju su bili voltovi u nizu. Viši objekat je služio za stanovanje. U istočnom dijelu tvrdjave nalazi se crkva Sv. Trojice. To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, zidana od crvenkastpg i sivog kamena, složenog u naizmjenične redove. Zapadna fasada crkve se nalazi u korpusu tvrđave. Austrijanci su iznad krova crkve bili dozidali aneks fortifikacione namjene.
Čitav konpleks je stajao u ruševinama. Sve dok sredinom 90-tih godina nije probijen makadamski put do njega i od strane MCP SPC započeta njegova obnova.
Obnova? Teško je reći da se radovi tada izvođeni tako mogu krstiti... Ministarstvo kulture i Zavod za zaštitu spomenika konstatovali su još 2004. godine postojeće stanje. Izvještaj Ministarstva kulture: U izvještaju Ministarstva kulture stoji da "iako je Stručna služba Zavoda još 1994. ukazivala na nužnost izvođenja pripremnih radova, koji bi se sastojali u postupnom raščišćavanju kompleksa, obezbjeđivanju labilnih partija zidova, sortiranju nađenog materljala, detaljnom snimanju zatečenog stanja kako bi se prije sanacije kompleksa moglo pristupiti sanaciji ovog značajnog spomenika, pristupilo se njegovom rušenju".
Tada je konstatovano da je ovaj impozantni manastirski kompleks, prepolovljen prije izvođenja bilo kakvih istraživačkih radova ili snimanja postojećeg stanja. Iako je stručna služba Zavoda još 1994. godine, ukazivala na dužnost izvođenja pripremnih radova, koji bi se sastojali u postupnom raščišćavanju kompleksa, obezbjeđivanju labilnih partija zidova, sortiranju nađenog materijala, oslobađanju komunikacija unutar kompleksa, te detaljnom snimanju zatečenog stanja, kako bi se prije sanacije moglo pristupiti analizi ovog značajnog spomenika. Umjesto toga pristupilo se rušenju, pri čemu nije bilo nikakvog plana ili stručno utemeljene studije koja bi označavala potrebu uklanjanja bilo kog dijela spomenika.
Godine 1998. RZZSK Cetinje je takođe bio izdao saglasnost uz određene primjedbe na idejno rješenje koja nijesu ispoštovana prilikom izrade Glavnog projekta. Konstatovano je dakle 2004. godine da činjenično stanje radova ne odgovara i nije u saglasnosti sa idejnim rješenjem, primjedbama na isti i Glavnim projektom, već je proizvod improvizacije što je rezultiralo trajnom devastacijom ovog kulturnog dobra.
Tada se to ogledalo u sljedećem:
-Neprimjerenom obliku, veličini, materijalu i obradi prozorskih otvora
-Formiranjem zvonika na neodgovarajućem mjestu;
-Neodgovarajućim kotama krovnih vijenaca priprate i crkve, promjeni nagiba krova
i zamjeni krovnog pokrivača.
-Ostaci starog manastirskog kompleksa su u ruševinama.
-Oko kompleksa je formiran novi ogradni zid.
Deset godina kasnije, 2014. godine stanje koje je konstatovano projektom revalorizacije, na ovom kulturnom dobru bilo je još „raznovrsnije“.
Na osnovu neposrednog uvida u postojeće stanje kulturnog dobra i analize dostupne dokumentacije, tada je konstatovano sljedeće:
-Ovaj impozantni manastirski kompleks, podijeljen je prije izvođenja bilo kakvih istraživačkih radova ili snimanja postojećeg stanja. Iako je Republički zavod još 1994. godine, ukazivao na dužnost izvođenja pripremnih radova, koji bi se sastojali u postupnom raščišćavanju kompleksa, obezbjeđivanju labilnih partija zidova, sortiranju nađenog materijala, oslobađanju komunikacija unutar kompleksa, te detaljnom snimanju zatečenog stanja, kako bi se prije sanacije moglo pristupiti analizi ovog značajnog kulturnog dobra, umjesto toga pristupilo se rušenju, pri čemu nije bilo nikakvog plana ili stručno utemeljene studije, koja bi označavala potrebu uklanjanja bilo kog dijela kulturnog dobra.
-Godine 1998. RZZSK Cetinje je izdao saglasnost na idejno rješenje, uz određene primjedbe koje nijesu ispoštovane prilikom izrade Glavnog projekta. Činjenično stanje ne odgovara i nije u saglasnosti sa idejnim rješenjem i Glavnim projektom, tj. primjedbama na isti, već je proizvod improvizacije, što je rezultiralo devalviranjem kulturnih vrijednosti kulturnog dobra, kao i trajnim gubljenjem pojedinih kulturnih vrijednosti.
Tada je, dakle 2014. godine preporučeno da je zbog toga neophodno izvedene građevinske radove restaurirati-ukloniti i uskladiti sa odobrenim Glavnim Projektom i to:
Restauraciju koja podrazumijeva odstranjivanje neautentičnih i nelegalno izgrađenih djelova koji se odnose na građevinske radove izvedene bez konzervatorskih uslova i primjene konzervatorskog projekta na koji je izdata saglasnost i to:-Ulazna kapija u manastirski kompleks, neprimjerenih dimenzija
-Objekat trpezarije, koji nije urađen u skladu sa odobrenim projektom.
-Dograđeni djelovi na starim konacima
-Zvonik postavljen na mjestu koje nije predviđeno projektom kao i prozorski otvori ispod zvonika, na južnom zidu, koji svojim neprimjerenim oblikom, veličinom i materijalizacijom ne odgovaraju predviđenima u Projektu
-Objekat centralnog dijela kompleksa uz Crkvu, koji bi trebao biti priprata, a na čijem spratu se nalazi soba upravitelja Manastira
-Dvorišni dio kompleksa, koji je obložen nepravilnim grubim kamenim pločama, spojenim veoma izraženim cementnim fugamama bijele boje. Jednokrako stepenište, sa jednim podestom, postavljeno uz južni zid, a čija je pozicija, po Projektu, predviđena na drugom, sjevernom kraju dvorišta
-Novi objekat u sjeverozapadnom dijelu kompleksa, spratnosti tri etaže, suterena, prizemlja i potkrovlja, površina cca 400 m2, izveden u grubim građevinskim radovima sa završenim instalacijama struje i vode
-Stepenište, prozorski otvori na Crkvi
-ukloniti rastinje sa originalnih struktura ostataka starih zidova i okoline
-konsolidovati i statički ojačati stijenu iznad sjevernog dijela Manastira koja se aktivno obrušava
-urediti manastirsku portu i hodne staze u manastirskoj porti poravnanjem terena, bez posebnih popločanja ili betoniranja
-sve postojeće elemente prostora: suhomeđe, stare puteve, staze i sl. očuvati u izvornom izgledu, eventualnu izgradnju novih raditi u skladu sa izdatim konzervatorskim uslovima, u svemu po uzoru na postojeće.
Umjesto usklađivanja sa odobrenim Glavnim Projektom, i njegovim poštovanjem od strane MCP SPC, sada se 2017. godine mogu vidjeti i novi elementi koji su ukrasili ovo kulturno dobro.
Danas se može vidjeti i osvjedočiti kako su se neimari počeli u svojim trenucima nadahnuća i opijenosti uspjesima svoje graditeljske razigranosti uzdizati u visine. Zemlja ih više ne privlači. I ne drži, rekli bismo. Kula nastala u Manastiru Stanjevići u poslednjih nekoliko godina ozbiljno svjedoči – o njihovim “uzvišenim” graditeljskim dometima.
Ivan KERN
