Kompromis: Premijer Duško Marković zatražio je u ponedjeljak pismom od direktorice Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) da pozove opoziciju na razgovore o izbornim preporukama te međunarodne organizacije. Opozicija je Markovićev potez protumačila kao indirektno priznanje političke krize zemlji. Pogotovo što je sedmicu ranije premijer tzv. građanskoj opoziciji poručio da razgovor u parlamentu o preporukama OEBS-a ne znači da oni moraju prekinuti bojkot, naglasivši da će DPS „uskoro izaći s predlogom u pravcu dijaloga“.
Međutim, dan nakon Markovićeve najave lider DPS-a Milo Đukanović, tvrdi izvor Pobjede, tokom rasprave na Glavnom odboru stranke rekao je da je dijalog sa opozicijom moguć isključivo o preporukama OEBS-a, a da razgovora o izborima – nema. To je u dijelu javnosti aktuelizovalo glasine da je sadašnji premijer, za razliku od bivšeg, ipak spreman na kompromis s opozicijom. Upućeni u političke prilike tvrde da će se situacija razvijati u sljedećem pravcu: vlast i opozicija će razgovarati o organizaciji vanrednih parlamentarnih izbora (ne o ponavljanju izbora), a predmet dijaloga neće biti njihov tačan, već okvirni datum. Spekuliše se da bi to mogao da bude kraj naredne godine.
„Opozicija neće dobiti ponovljene izbore, ali će prijevremeni doći prije 2020. godine. To je način da sve strane iz ovoga izađu, uslovno rečeno, kao pobjednici“, rekao je naš dobro obaviješteni izvor.
Sve ovo, podsjećamo, dešava se nakon što su iz Delegacije EU u Crnoj Gori upozorili političke aktere da moraju uskladiti izborno zakonodavstvo sa preporukama OEBS-a, ili će, u suprotnom, predstojeći predsjednički izbori biti osporeni.
Platforma: Opozicija uporno ponavlja da neće pristati na dijalog bez datuma prijevremenih izbora. Prema informacijama našeg portala, opozicioni prvaci spremaju platformu za razgovore s vlastima.
Potpredsjednik URA-e Neđeljko Rudović kazao je da je očekivao da će opozicija davno imati platformu i usaglašene uslove za nove izbore.
„Partikularni ciljevi su kod mnogih bili važniji od tog', sasvim tehničkog, oblika saradnje. Kako god, mislim da opozicija, kada su u pitanju uslovi za održavanje izbora, može u kratkom roku postići saglasnost. Na potezu je DPS jer oni, ako ne pristanu na nove izbore, nemaju opravdanje pred javnošću da uzurpirajući vlast čine štetu cijeloj Crnoj Gori“, istakao je on za Portal Analitika.
Rudović tvrdi da je očigledno da u DPS-u više ne mogu da izdrže pritisak domaće javnosti i partnera iz EU i SAD-a. Kaže da u vladajućoj partiji moraju da popuštaju jer EU traži izmjene izbornog zakonodavstva, a najvažnije preporuke OEBS-a, podsjeća, nije moguće usvojiti bez dvotrećinske većine (54 od 81 poslanika prim. aut) i opozicije u parlamentu.
On pismo premijera ODIHR-u doživljava kao „providan manevar s ciljem da Marković potraži alibi za nedostatak državničkog stava i nesposobnost preuzimanja odgovornosti za rješavanje političke krize“.
„Gospodin Marković nije uspio da obezbijedi da DPS učini korak u tom pravcu, koji je najavio dan prije sjednice Glavnog odbora DPS-a, govoreći da će DPS poslati ponudu opoziciji. To se nije desilo, što je jedan od indikatora određenih mimoilaženja u DPS-u koja su svoju manifestaciju dobila i prilikom smjene rektorke Univerziteta Crne Gore“, smatra Rudović.
Upozorenje Orava: Kolegijum predsjednika Skupštine Ivana Brajovića prekjuče je formirao radnu grupu za implementaciju preporuka OEBS-a, ali u njoj, kako je i bilo najavljeno, nema opozicionih predstavnika.
Potpredsjednik URA-e kaže da je „Brajovićeva radna grupa privatni kružok koji će igrati dosadnu predstavu za javnost“.
„Radna grupa treba da u pravno-tehničkom smislu razradi politički dogovor o slobodnim izborima i uslovima za njihovo sprovođenje koji treba da pripreme rukovodstva parlamentarnih stranaka. Očekivati naše učešće u takvoj radnoj grupi u ovakvim okolnostima je iluzorno“, podvlači on.
Koliko je pitanje preporuka važno (iako je većina njih zapravo tehničke prirode), nedavno je pojasnio šef Delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav.
„Pitanje preporuka je veoma hitno, jer nema mnogo vremena do predsjedničkih izbora. U slučaju da se one ne sprovedu, stvara se prostor za osporavanje rezultata izbora. Stvar je opozicionih partija i vladajuće koalicije da odluče gdje, kada i kako će se voditi dijalog“, upozorio je on.
Korak naprijed: Politički analitičar Zlatko Vujović, komentarišući poziv premijera opoziciji na razgovore o preporukama, smatra da je proces za rješavanje parlamentarne krize krenuo naprijed.
„Očigledno je da je proces poguran. Imamo podsticaje iz međunarodne zajednice da se krene u razrješavanje svih ovih pitanja. Ali mi se čini da okvir za te pregovore, ukoliko želimo da do njih dođe, mora biti širi nego što su to, konkretno, preporuke OEBS-a“, rekao je on za RSE.
Većina od 18 preporuka OEBS-a su, kao što rekosmo, tehničkog karaktera i ne zahtijevaju izmjenu izbornih zakona, niti Ustava. Izuzetak je, međutim, preporuka koje se odnosi na ukidanje rezidencijalnog uslova (za njeno usvajanje potrebna je izmjena zakona o registrima i prebivalištima, ali i Ustava), kao i preporuka o otvorenim izbornim listama. Međunarodna praksa je da se u godini izbora zakonodavstvo ne smije mijenjati, te je stoga implementacija ove dvije preporuke do predsjedničkih izbora nemoguća.
OEBS, između ostalog, preporučuje da se obezbijedi nepristrasno odlučivanje u Državnoj izbornoj komisiji; da se jasno odredi datum kada predizborna kampanja počinje a kada se završava; da se uvede obaveza partijama da u toku kampanje predstave javnosti podatke o troškovima; da se, pri skupljanju potpisa za učešće na izborima, ukine ograničenje o davanju potpisa samo jednoj partiji...
Institucionalna kriza: Dekan Fakulteta za državne i evropske studije, profesor Đorđije Blažić, kaže da zakoni o izboru odbornika i poslanika i biračkom spisku obiluju neustavnostima, i da su preporuke OEBS-a apsolutno na mjestu, ali, potcrtava „za društva koja počivaju na principima demokratije“.
„Te preporuke nisu za društvo u kojem ne funkcionišu institucije i njih ne možete nametati kao imperativ u neredovnim uslovima. A takve uslove imamo sada u Crnoj Gori“, kaže on za naš portal i poručuje da država nije u političkoj, već institucionalnoj krizi.
Dok čekamo rasplet još jedne političke epizode ne možemo se oteti utisku da smo nešto slično već gledali. Krajem 2015, odnosno početkom 2016. godine, došlo je do dijaloga vlasti i opozicije, uprkos stavu DPS-a da nema političke krize. Pitanje je, samo, ko je iz toga šta izvukao.
Nikola DRAGAŠ
