Istog dana, rektorki bliski ministar kulture Janko Ljumović podnio je ostavku. Upućeni kažu da mu je jasno bilo predočeno da će biti smijenjen, jer je kao profesor Univerziteta bio među onima koji su javno podržali rektorku. Takvo ponašanje koje se definiše kao “nesprovođenje politike vlade” u ovom trenutku premijer ne toleriše.
I, sada već bivša retorka Radmila Vojvodić, smijenjena je, čuli smo zvanično objašnjenje, jer nije sprovodila vladinu politiku. Na to je odgovorila – po kojem je to zakonu ili drugoj normi rektor dužan da iskazuje isključivo pozitivan odnos prema politici Vlade? Sukob je, makar za javnost, počeo oko toga gdje treba da bude sjedište VMŠ – premijer je zarad ravnomjernog razvoja sjevera, nakon što im je postalo jasno da su sve političke stranke u Beranama na istom fonu, insistirao da škola tamo i ostane, rektorka da se po svaku cijenu mora preseliti u Podgoricu. Na kraju smo dobili kompromismo rješenje po džepu građana – studenti par dana uče u Beranama, par u Podgorici, a boravak im plaća Vlada.
Razlozi smjena: No, to je druga, izgleda manje važna priča. Vlade, čak i kada za to imaju ovlašćenja, u svijetu rijetko smjenjuju rektore Univerziteta. U regionu je poznat slučaj od prije dvadeset i više godina kada je smijenjen tadašnji rektor Univerziteta u Beogradu, jer nije želio da guši studentsku pobunu za vrijeme Miloševića. Da li je onda VMŠ zaista stvarni razlog smjene Vojvodić ili se nešto drugo iza brda valja?
Bivša rektorka je nakon smjene izjavila da se radi o političkom nasilju, ali i da se ne radi o nikakvom ličnom sukobu između nje i premijera Duška Markovića.
“Ovdje je riječ o političkom nasilju, o nepoštovanju nadležnosti jedne institucije čiji je Vlada osnivač”, rekla je ona, te najavila i tužbu sudu.
Ima i onih koji u svemu ovome vide lični/politički sukob, odnosno igru moći u kojoj za sada vodi premijer Marković. Radmila Vojvodić je bliska šefu DPS-a Milu Đukanoviću, jedna je od najmoćnjih žena u novijoj istoriji Crne Gore i na nju nije “lako udariti”. Đukanović se do sada nije oglašavao, a u dijelu javnosti se postavlja pitanje: da li je - i ako nije, zašto nije - pokušao da izgladi situaciju.
Oni koji ne vole bivšu rekortku, a takvih na Univerzitetu nije malo, kažu da je dobila što je zaslužila – na krilima politike je došla, na krilima politike otišla. Tokom reforme koju je sprovodila na Univerzitetu mnogima se zamjerila. Odmah nakon imenovanja centralizovala je finansije, što je posebno zaboljelo profesore Ekonomskog fakulteta, osporavala je izbore dekana, iako su imali podršku matičnih fakulteta (dekana PMF-a Šćepanovića), otpuštala profesore, jer su bez saglasnosti radili na fakultetima u drugim državama, koji su kasnije dobili Univerzitet na sudu.
No, i pored toga, imala je podršku vlade i DPS-a i kada je kao jedini kandidat drugi put izabrana za rektora. I onda se desila VMŠ.
Nespremnost za dijalog: Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević za Portal Analitika kaže da vjeruje da je sličnih primjera mogućih mimoilaženja bilo i ranije između Vlade i rukovodstava UCG, ali je ovdje prevladala nespremnost za konstruktivan i blagovremen dijalog u čijem fokusu je interes studenata, a neki su i precijenili svoje snage, prije svega rektorka.
„Ne treba preuveličavati razloge ovog sukoba, kao što se to ovih dana često radi u javnosti niti ih pojednostavljivati kroz objašnjenja o navodnom frakcijskom sukobu unutar DPS-a. Situacija nije tako crno-bijela niti se, po mom uvjerenju, radilo o tako planiranom razvoju događaja ni sa jedne strane, a ponajmanje tu ima ičije borbe za principe“, kazala je ona.
Ona dodaje da je jasna bila intencija Vlade da smjenu Vojvodić izvede brzo, što može biti procesno upitno, ali i da je Vlada dobila podršku i akademske zajednice i studenata, jer ona ima samo trećinu članova UO, a za njenu smjenu je glasalo 12 od 15 članova UO.
Protiv smjene rekorke javno je glas diglo oko 40-tak profesora na Univerzitetu, među kojima i njeni najbliži saradnici sa Fakulteta dramskih umjetnosti. Za Daliborku Uljarević to ukazuje na jasan stav zapošljenih na UCG kako su vidjeli njen rad.
Sa druge strane, valja pomenuti i da se naši profesori nijesu ni do sad proslavili kritičkim promatranjem stvarnosti. Rijetki su bili oni koji su i za vrijeme rata digli glas, a kamoli kad treba reći nešto o politici Vlade i društvenim problemima. Ušuškani i zaštićeni kao bijeli međedi, uglavnom ćute.
Jedan od onih koji je podržao bivšu rektorku je ministar kulture Janko Ljumović, inače njen bliski saradnik.
Juče smo saznali da na Vladi nije izdvojio mišljenje kada se glasalo o politici Vlade prema Univerzitetu. U saopštenju za javnost je naveo da je bilo moralno da podnese ostavku, nakon što je potpisao saopštenje u kome je kritikovana politika Vlade. Ima, međutim, i spelulacija da mu je jasno rečeno da će - ako se sam ne povuče - biti smijenjen.
Daliborka Uljarević kaže da nema sumnje da bi Janko Ljumović mogao ostati u Vladi nakon što je potpisao pismo podrške Vojvodić, kritikujući Vladin pristup.
“Vjerujem da je on toga bio svjestan i da je tu odluku donio u uvjerenju da postupa ispravno, pa je stoga i nebitno sada da li mu je bilo zaprijećeno smjenom ili je on bio brži sa podnošenjem ostavke”, kazala je naša sagovornica.
Ona navodi i da njegovu odluku, nezavisno od toga što ko mislio o Vojvodić, poštuje.
“Janko Ljumović je pokazao da ima stav i da je spreman da ga javno izrazi onda kada to može najviše da ga košta, kao što je to i bio slučaj, a on nije bio neko ko se nije uključivao sadržajno i kritički i na sjednicama i komisijama Vlade”, kazala je ona.
Nakon smjene Vojvodić i ostavke Ljumovića ostala su upražnjena mjesta rektora i ministra kulture. Vidjećemo hoće li na ta mjesta sjesti kadrovi bliski premijeru Dušku Markoviću. I hoće li to, možda, nešto ipak značiti u političkom rasporedu karata.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
Foto: Vlada, Univerzitet
