Poslanik DPS-a Filip Vuković šokirao je krajem prošle sedmice javnost, saopštavajući Pobjedi da, ukoliko Skupština Crne Gore ratifikuje Pariski sporazum iz 2015. godine, onda možemo zaboraviti na gradnju drugog bloka termoelektrane u Pljevljima.
Vuković, koji je obavljao funkciju predsjednika Odbora direktora Rudnika uglja, je kazao da shodno Pariskom sporazumu i postojeći blok termoelektrane mora redukovati proizvodnju.
Poslaniku DPS-a, ubrzo je odgovorila ministarka ekonomije Dragica Sekulić, koja je saopštila da usvajanje zakona o potvrđivanju Pariskog sporazuma "ni na koji način ne može da ugrozi izgradnju drugog i rekonstrukciju prvog bloka TE u Pljevljima".
Ona se pozvala na napravljenu studiju koja je pokazala pozitivne efekte gradnje drugog bloka u smislu poštovanja Pariskog sporazuma.
I zaista, u Pariskom sporazumu, koji treba da se primjenjuje od 2020. godine, nigdje se izričito ne pominje mogućnost zabrane gradnje termoelektrana.
Sporazum predviđa zadržavanje porasta globalne prosječne temperature ispod dva stepena Celzijusa, u odnosu na predindustrijski nivo, i nastojanja da se porast temperature ograniči na 1,5 stepen. Ovu obavezu je preuzelo 197 zemalja, od kojih su 154 već ratifikovale sporazum.
EU "tiho" protiv gradnje drugog bloka TE: Ako Pariski sporazum, trenutno, nije prepreka gradnji drugog bloka onda to može biti briselska administracija.
Grupa crnogorskih novinara, koja je prošlog mjeseca boravila u studijskoj posjeti Briselu, se uvjerila da Evropska komisija ne podržava gradnju drugog bloka termoelektrane. Novinarima je kazano da je Brisel protiv, ali da neće izričito zabraniti gradnju termo-izvora. Za sada će djelovati u pravcu poštovanja rigoroznih ekoloških standarda.
Daleko konkretniji bio je bivši šef EBRD-a za Crnu Goru Đulio Moreno. Ovaj iskusni italijanski bankar je proljetos kazao da "EBRD ne podržava gradnju TE, jer je u pitanju politička priča".
"EBRD ne podržava izgradnju nove jedinice termoelektrane (TE) u Pljevljima, jer država može da obezbijedi energiju na različite načine, ali to je očigledno politička odluka i nije naša uloga da raspravljamo o političkim odlukama“, rekao je Moreno.
Zanimljivo, niko od crnogorskih zvaničnika i domaćih energetskih stručnjaka nije odgovorio italijanskom bankaru ono što zna svaki prosječni student tehničkih fakulteta.
"Politička priča" i rudno bogatstvo: Podaci koje prezentujemo nedvosmisleno ukazuju da gradnja drugog bloka TE nije "politička priča", već razumna ekonomska valorizacija resursa.
Naime, prema zvaničnim podacima, bilansne rezerve uglja u Pljevaljsko-maočkom basenu iznose 188,4 miliona tona. Ako uzmemo minimalnu cijenu uglja od 22 eura po toni (realno je daleko veća), onda dolazimo da crnogorske rezerve uglja vrijede više od četiri milijarde eura.
Koja to zemlja ne bi valorizovala to bogatstvo? Nema te zemlje. Naročito Crna Gora koja ima veoma ograničene resurse, i ne smije to sebi dozvoliti. Pošto je izvoz uglja kao sirovine besmislen i više priliči koloniji no evropskoj državi, onda je jasno da ugalj možemo valorizovati gradnjom drugog bloka termoelektrane i produžavanjem radnog vijeka prvom. Naravno, uz poštovanje svih ekoloških standarda EU.
Dvostruki aršini: Ako je Evropska komisija bila dosljedna da Crnoj Gori nametne rigorozne ekološke standarde, što je svakako dobro, onda nije baš dosljedna što se protivi gradnji novog termo-izvora. Većina članica EU davno je iskoristila svoj hidropotencijal, pa kao izvore energije mahom koriste termoelektrane i nuklearne elektrane. Naročito u posljednje vrijeme kada su shvatili da je „zelena energija“ jako skupa.
Iako nijesmo članica EU, Evropska komisija nam je nametnula besmislenu akcizu na ugalj i preko svojih diplomata „tiho“ širi priču da je drugi blok TE neisplativ i neodrživ.
Tako nešto Evropska komisija nije pričala Morenovoj Italiji, koja je godinama nazad dovlačila ugalj brodovima i gorila ga u svojih termoelektranama. Tada nije bilo priče da su termoelektrane u Italiji neodržive.
Nadalje, Velika Britanija je još 2015. godine, kada je formalno bila u sastavu EU, zatvorila svoj posljednji rudnik uglja. Svojevremeno je Britanija imala 3.000 rudnika u kojima je bilo zaposleno gotovo milion ljudi. Britanci su pametno iskoristili rudno bogatstvo i kada su vidjeli da je proizvodnja neodrživa, stavili su katanac na rudnike.
Problem je što Crna Gora, za razliku od zemalja EU, praktično tek načela svoje rudno bogatstvo. Pošto Crna Gora u Pljevaljsko-maočkom basenu ima rezerve uglja vrijedne više od četiri milijardi eura, bilo bi krajnje neodgovorno odustati od gradnje tog energetskog objekta.
Dosadašnje angažovanje države i državne energetske kompanije, povodom gradnje drugog bloka TE, ne uliva veliku nadu da će uskoro početi gradnja tog objekta.
Češka „Škoda Paraha“ je tehnički dala dobru ponudu, ali je od raspisivanja tendera prošlo pet godina, praktično je malo toga urađeno, i očigledno je da je problem i novac.
EPCG na svojim računima ima 230 miliona eura i jak investicioni potencijal, ali veliko je pitanje da li će taj novac otići recimo za otkup akcija od A2A ili za gradnju drugog bloka. Država ali i EPCG je prepoznala da je sada najvažnije ekološki revitalizovati prvi blok i produžiti mu radni vijek.
Vrijeme nam ističe, treba što prije početi realizaciju drugog bloka, jer postoji opravdana bojazan da bi nam za koju godinu ili ranije, Brisel, zbog rigoroznih ekoloških direktiva, mogao tu gradnju u Pljevljima - zabraniti. Foto: EPCG
Predrag ZEČEVIĆ
