Junkerov, može se reći – muštuluk, zatekao je delegaciju crnogorskih novinara upravo u sjedištu EU – Briselu, gdje su se nekoliko dana podrobnije informisali o radu insititucija Unije, pregovaračkom procesu i još mnogo čemu. Stav zvaničnika EU, saopšten novinarima, je da u Crnoj Gori ima vidljivog pomaka u integracijama, ali da se prilike nisu previše promijenile na polju vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Mogli bi još o tome, ali nas obavezuje činjenica da su razgovori sa zvaničnicima vođeni off the record. A sada o životu u srcu EU.
Slika prva: Neposredno prije slijetanja u Brisel prizor koji se mogao vidjeti iz avionskih okana za potpisnika ovih redova bio je fascinantan. Evo i zašto: vangradska sredina uređenija je od gotovo svih naših gradova. Kuće grupisane u brojne blokove nalaze se tik uz ulice, a iza njih se prostiru nebrojena, pedantno obrađena polja. Toliko uredna da u jednu ruku izgledaju neobično. Shvatićete – navikli smo na nered.
Po ulasku u Brisel osjetićete da udišete čist vazduh. Nisu vam potrebne gas maske, inhalatori i ostala pomagala da bi normalno funkcionisali, što samo pokazuje koliko je značajno poglavlje 27. To, nažalost, u Crnoj Gori još uvijek ne shvatamo. Brisel razbija predrasude da je svaki velegrad zagađen. Ako niste ljubitelji ljeta Brisel je raj, jer temperature ni u najtoplijim danima nisu ni približne tropskim. Međutim, ako ne volite zimu – brace yourselves, winter is coming.
Za razliku od Podgorice, u Briselu nisu rušili stare zgrade koje odišu duhom nekih ljepših vremena, već su uspjeli da ih usklade sa objektima i zahtjevima moderne arhitekture. Zato Brisel ima izgled i urbanog i istorijskog mjesta. Parkovi se čuvaju, a mobilijar je netaknut. Čudno da baš niko nema potrebu da nogom odvali dasku od klupe kako bi njome razbio gradsku česmu?!
Kada vizuelno oduševljenje splasne počnete da primijećujete detalje. Za grad od dva miliona stanovnika gužve i nisu toliko velike. Naravno, u saobraćaju se dugo čeka, ali nema onog nama dobro poznatog šmeka guma pred zapaljenje, prolazaka kroz crveno na semaforu, psovanja, gaženja pješaka…
Mrak terora: Prva šetnja briselskim ulicama je, mora se priznati, pomalo neprijatna. Sve i da hoćete, ne možete da se otrgnete mislima da je ovaj grad proteklih godina bio meta zvjerskih terorističkih ataka, i da to može da bude ponovo. Gotovo na svakom ćošku nalaze se vojnici sa automatskim puškama, što, naravno, dodatno doprinosi nelagodi. Ipak, već poslije nekoliko sati obilaska Brisela vojnici će se stopiti sa okolinom, pa ćete prestati da ih primjećujete.
Dok šetate čućete da se, izuzimajući turiste, najviše govore francuski i holandski jezik. Oba su ravnopravna, premda je francuski zastupljeniji. U Briselu obrazovne ustanove koriste oba jezika, pa je na vama sloboda izbora koji ćete da učite. Iako se kod nas potencira znanje engelskog jezika kako bi adekvatno ugostili strance, u Briselu nije takav slučaj. U većini situacija ugostitelji su znali svega po neku riječ engleskog, ali se uz malo gestikulacije obavi posao.
S vafla na pivo: Ako Belgijanci išta vole, to su onda pivo i vafl. I zaista, ima ih na svakom ćošku, što i nije čudno – ljudi pametno valorizuju svoje proizvode. Iznenađujuće je da cijena vafla ne varira, več je ujednačena u gotovo svim lokalima. Tako je bilo makar naše iskustvo. Vafl, u zavisnosti od klasičnog ili “začinjenog”, košta od 2 pa do 8 eura. Domaći vafl je izvrstan, ali ako nemate dovoljno novca u svim marketima možete pronaći pakovanje od 6 vafla (belgijske proizvodnje naravno) za svega jedan euro.
Najjeftinija piva koštaju oko 2,5 eura (0,25dl) odnosno 5 eura (0.5 dcl). Ipak, niko nije došao u Brisel da popije najmanje pivo. Zar ne? Degustatori mogu proći dosta jeftino, a pivopije neka se spreme da isprazne novčanik, jer ako želite da probate nekoliko vrsta ovog čarobnog napitka, onda ćete jednu čašu kvalitetnog piva platiti čak i do 15 eura. Ako ste u Briselu zbog piva, najbolje mjesto je definitivno čuveni pub Delirium. Ova kafana na tri sprata nudi vam mogućnost da probate preko 2.000 različitih vrsta piva, a ako slučajno nema mjesta, ne brinite – otvoren je dodatni objekat.
Ako ste za neku ležerniju varijatnu izlaska, daleko od gužve, u Briselu imate pregršt kafana u kojima se prodaje domaće pivo. Tik pored vašeg stola nalazi se mini postrojenje u kojem se prave domaća piva koja znaju da budu mnogo boljeg ukusa, a manje cijene od poznatih svjetskih brendova. Puno je onih koji ovaj užitak zaslade cigaretom. Ipak, u Briselu morate pušiti van lokala, jer sistem koji je Crna Gora pokušala da uvede u više navrata ovdje savršeno funkcioniše – pušenje je strogo zabranjeno u kafanama i tu niko ne pravi problem.
Svaki cent je bitan: Kada je trgovina u pitanju, u Briselu je stvar više nego jasna: artikl plaćate tačno koliko košta, i ni cent više. To nam je najbolje pokazala interesantna situacija u jednom supermarketu. Dok smo čekali u redu za kasu muškarac ispred nas je plaćao dvije boce jogurta. Dao je novac i kada se pripremao da uzme svoj proizvod prodavac ga je kulturno upozorio da mu nedostaju dva centa. Bez ljutnje ili ikakvog prigovora muškarac je izvadio novčanik i uz izvinjenje dodao pet centi, nakon čega su mu vraćene tri kovanice od po jednog centa. Sigurno da u civilizovanim mjestima ovo nije ništa neobično. Međutim, kada dolazite iz Crne Gore gdje bi vas u situaciji u kojoj čekate kusur od tri centa prodavačica blijedo pogledala, trepnula nekoliko puta i pomislila “što hoće sada ovaj od mog života?”, ovo vam izgleda pomalo smiješno. Smiješno, ali efikasno. Potpisnik je htio da provjeri šta se dešava kada artikal platite neznatno većom sumom – u ovom slučaju svega 10 centi – i ne sačekate kusur. Reakcija prodavca je bila jednostavna: nema napuštnja radnje dok ne uzmete račun i kusur.
Pabovi: Da kojim slučajem fudbalski klub Budućnost igra u Ligi šampiona i da je u grupi sa npr. Seltikom, gotovo bi bilo nepojmljivo da se u nekom irskom pabu, nalazio se makar i u Podgorici, većinski navija za “plave”. U Briselu smo bili dok se prikazivala utakmica Seltik – Pari Sen Žerman. Otišli smo do jednog od najboljih irskih pabova u gradu da gledamo meč. Suprotno očekivanom, čitav pab je u delirijumu skakao na svako dodavanje 222 miliona vrijednog Nejmara, a kakva je atmosfera uslijedila nakon pogodaka – da i ne govorimo. Veliki dio Brisela čine stanovnici francuskog porijekla i ovaj grad je njihov dom, pa ovo i ne treba mnogo da čudi. Pariz je, inače, udaljen samo sat vremena vožnje vozom od Brisela.
Troškovi života: Kakav je, onda, život u srcu EU? Kako su nam objasnili naši ljudi koji već desetak godina žive u Briselu, sve zavisi od stila života. Prosječna plata iznosi oko 1.700 eura, a sagovnornici nam ipak objašnjavaju da stan od 35 kvadrata mjesečno košta 900 eura, plus računi i porezi. Noćni život je skup, tako da, ako se opredijelite za učestali provod, nećete se baš najbolje provesti na kraju mjeseca. Ipak, umjerenim načinom života može se, tvrde naši sagovornici, živjeti pristojno.
Za one koji ne konzumiraju alkohol, cigarete ili gazirane sokove slijede dobre vijesti jer su voće, povrće i ostale namirnice u prodavnicama tek nešto malo skuplje nego kod nas. Uvezene grickalice i ostali prehrambeni roizvodi koštaju više, kao i obrok u gradu koji zna da vam izvuče iz novčanika čak i do 20 eura, ali ako hranu spremate kod kuće onda se na kraju mjeseca može uštedjeti dobra para. Ni prevoz nije toliko skup, s obzirom na mjesečna primanja, iako je Brisel povezan sa samo dvije linije metroa. Prevoz kojim možete spojiti najdalje tačke grada košta svega 2,5 eura. Što se tiče taksija, upozorili su nas da bježimo od njega kao od đavola.
Bezbjednost: Ipak, nije sve u Briselu tako bajno kao što na prvi pogled izleda. Onima koji se protive legalizaciji marihuane zasigurno će smetati što se u bilo koje doba dana može osjetiti miris zapaljene “trave”. Ovaj problem je djelimično regulisan jer je, prema njihovom zakonu, konzumiranje marihuane dozvoljeno, ali je zabranjena i zatvorom kažnjiva njena prodaja. Takođe, u večernjim časovima u gotovo svim krajevima grada “patroliraju” prostitutke, još jedan problem za koji nema adekvatnog rješenja. Prostitucija je dozvoljena, ali ako vas policija uhvati da sa prostitutkom ''ugovarate posao'', onda je to kažnjivo. Tu je i ozloglašeni marokanski kvart Molenbek koji je, kako su naši sagovornici rekli, izvan zakona. Mnoga krivična djela događaju se upravo tu – od krađe torbi i novčanika, preko prebijanja turista jer nisu poslušali upozorenja da ne fotografišu, do netolerancije prema pripadnicima drugih vjera i nacija.
To su, međutim, situacije koje se ne dešavaju često. Većina grada je pak potpunosti bezbjedna. Neki turisti su nam u neformalnom razgovoru kazali da se baš u Briselu osjećaju najsigurnije.
Luka ĐURIĆ
