Od prvih nastupa još 1960, do zvaničnog završetka karijere 2015. godine na koncert u okviru Grad teatra u Budvi, Bisera Veletanlić je gradila i izgradila karijeru vrijednu divljenja svih, bez obzira koji muzički pravac vole i slušaju.
Zato će i je ove godine više festivala u regionu ugostiti. Neki, poput Nišville džez festivala, uručiće joj nagradu za životno djelo, dok će publika u Crnoj Gori na čak dvije manifestacije biti u prilici da je čuje nakon višegodišnje pauze.
Kako mnogi ističu, jedno najvećih imena zabavne muzike na prostorima nekadašnje Jugoslavije i jedna od najoriginalnijih džez pjevačica na Balkanu, počela je da nastupa sa sestrom Senkom. Nakon što je „otkrila“ džez te godinama nastupala u američkim klubovima u Njemačkoj, nastavila je i svoj uspon među izvođačima popa i šlagera, uspješnim učešćima na festivalima. Takođe, za nju su pisali neki od najboljih jugoslovenskih autora, poput Kornelija Kovača i Arsena Dedića. Od nastupa sa različitim džez sastavima – od big bendova do klavirske pratnje – put je vodio sve do današnjih poznatih grupa, poput beogradskog Darkwood Dub-a. A ne treba zaboraviti da je uticala i na svog sestrića, Vasila Hadžimanova, kojeg danas smatraju jednim od najboljih džez muzičara mlađe generacije u Srbiji.
ANALITIKA: Kako se dogodilo da nakon zvaničnog završetka karijere prije nekoliko godina ponovo nastupate u Crnoj Gori?
VELETANLIĆ: Imala sam najozbiljniju namjeru da budem u penziji. Međutim, nisam prvo mogla da odolim 2015. godine Grad teatru u Budvi, pa sam tamo otišla i zvanično rekla - to je kraj. I jeste kraj, jer ne pjevam već tri godine.
Ovo što će se sada desiti - 12. avgusta na KotorArt Don Brankovim danima muzike u Kotoru i 26. avgusta na Bedem festu u Nikšiću - je sve igrom slučaja. U Nikšiću je jedan mladi poklonik dobre muzike, Petar Šundić toliko navalio i insistirao da dođem, da ja poslije mjesec dana nisam više mogla da izmišljam razloge. A počela sam s time da više ne pjevam... Međutim, on je toliko navalio - nisam znala da su Crnogorci toliko tvrdoglavi!
U Kotoru je, u stvari, planiran koncert Matije Dedića i Vasila Hadžimanova. Međutim, oni su htjeli da to bude raznoliko, malo drugačije, i poželjeli da pjevaju Gabi Novak i Senka. Pošto moja sestra već duže ne pjeva, onda su mene zamolili. Prvo sam, na neki način, i to odbijala jer mi se ne sviđa da budem na takvom mjestu; više sam voljela da to bude Senka... Ali, kad su oni već insistirali, onda sam, naravno, i na to pristala.
Ne umijem drugačije. Kada neko strašno želi da te vidi, da te čuje, onda ne mogu biti tako tvrda i tvrdoglava. Tako sam nastupe i u Nikšiću, i u Kotoru vrlo rado prihvatila, mada mi nije lako. Malo strijepim, ali valjda će sve biti u redu.
ANALITIKA: Iako više niste aktivni na sceni, i dalje Vas pominju kao ključnu ličnost koja je pola vijeka posvetila muzici kao interpretator. Da li ste saglasni sa ocjenama onih koji tvrde da ste u pet najboljih vokala koji su djelovali u ovom dijelu Evrope?
VELETANLIĆ: Ne znam da li spadam u pet najboljih vokala, niti se time bavim. Bavim se, tačnije - bavila sam se time da to što otpjevam, otpjevam onako kako bih ja to doživjela, i da to uradim onako kako najbolje umijem. A birala sam uvijek pjesme koje nešto govore, koje ostavljaju traga, koje znače nešto kad ih ljudi slušaju - ne samo da trtljam... Pjesme moraju da imaju neku poruku, da imaju nešto što će ljude podsjećati na njih same. Sve moje pjesme koje sam do sada otpjevala, izuzev par nekih pjesmičica - onako, više za odmor - sve su sa velikim ljudskim i ljubavnim porukama uopšte. Prave pjesme, balade!
ANALITIKA: Te pjesme obilježile su mladost mnogih generacija. Da li postoji razlika u kvalitetu muzike koja je nastajala i slušala se, recimo, 60-tih i 70-tih godina prošlog vijeka, i danas? Da li smo, možda, danas zatrpani onim što je nekvalitetno?
VELETANLIĆ: Tada se više mislilo na muziku, a manje na novac. Ja bih to tako rekla. Jer, zaista je bilo važno da to što snimiš, to što pjevaš, to što praviš aranžman - da ima nekog smisla. Inače nema potrebe ni praviti...
Izgleda da je sada situacija s muzikom takva, jer je vrijeme takvo. Ja mislim - a ne znači da sam u pravu - da imamo previranja u politici, i to se sve ogleda i na kulturu. Kada kažem kultura, mislim naravno i na muziku. Sve je to vezano jedno s drugim i, na žalost, dok se ne stabilizuje ovo prvo i ne krene kvaliteno da se vodi, neće ni ovo drugo, koje je jednako bitno. U stvari, kultura je i bitnija od politike, ali kod nas je to malo drugačije.
ANALITIKA: Tokom tako duge i uspješne karijere, da li smatrate da su postojale šanse koje nijeste iskoristili?
VELETANLIĆ: Da, uvijek postoje šanse koje čovjek ne iskoristi. Bilo ih je - nemojte me sada pitati kad, šta, kako, zašto... ali bilo ih je. Svakako.
ANALITIKA: Sada, kada u Crnoj Gori ponovo nastupate zahvaljujući, kako ste rekli, tvrdoglavosti nekih ljudi, da li ćete imati vremena i da odmorite?
VELETANLIĆ: Ja ljetujem u Crnoj Gori od trenutka kada sam prvi put stala u vašu predivnu zemlju, kada sam prvi put tamo zakoračila. Bukvalno, trideset i više godina sam kod mojih prijatelja u jednom divnom, malom mjestu koje se zove Donja Lastva. Tamo sam svake godine - sem ove, jer sam sebe stavila u karantin. Moram da sačuvam grlo za ova dva nastupa. Jer, ako odem na more - vikaću, deraću se, roniću, plivaću, urlaću... a sve to može da djeluje na glasnice.
Kristina JERKOV
Foto: danubeogradu.rs, gaf.rs, bjf.rs
