Zapravo, veoma je indikativno uporno omalovažavanje bilo kakve vijesti vezane za Šišmakova. Pa, bez obzira na neke zvanične objave o tome, a koje je izrekao crnogorski specijalni državni tužilac Milivoje Katnić. Tek, kako se pomene Šišmakov, slijedi navala neke posprdnje iz opozicionih krugova. Utvrđeno je da se lažno predstavljao, spremao zavjeru za rušenje CG vlasti, a zbog pomena njegovog imena se ruski portparoli upliću ko pile u kučine, dok je njegov dosadašnji put i radni učinak, sa sve onim “persona non grata” koje je zavrijedio u Poljskoj, argumentovan je i objavljen.
Pa, šta je onda toliko sporno?: Biće da se ovo pitanje odnosi samo na novembarsko proširenje istrage koje je nedvosmisleno obuhvatilo i crnogorske opozicione političare. I da tu najviše boli.
Uz već neskrivenu bol jednog dijela ruskih zvaničnika koji nijesu blagonakloni prema crnogorskom evroatlanskom opredjeljenju.
Zato, zaglavljivanje u interesnim sferama, možda je ponajbolje poništiti omalovažavanjem ruskog oficira nakon čijeg angažmana povodom organizovanja kriminalne organizacije u Crnoj Gori je ostala prilična brljotina koju sada valja brisati. No, biće da sada na tu temu slabo šta valja. I da mnogo liči na naknadnu pamet. A za to već ne može ništa da se kupi. Jer, očigledno je da se nešto itekako valjalo… A i da se ona brljotina ruskog oficira poprilično širi.
Ovo, bilo je naročito upriličeno i uputno nakon iznenadne posjete šefa Savjeta za nacionalnu bezbjednost Rusije Nikolaja Patruševa Srbiji, nedugo po objavljivanju vijesti o umješanosti ruskih državljana u zavjeru u Crnoj Gori. Tim povodom, posebnu zanimljivost predstavlja i činjenica da se Patrušev susreo samo sa predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, inače čovjekom koji je u tamošnjem narodu prepoznat kao revnosni igrač srpskih kola i proizvođač domaće rakije, te vazda zainteresovani kupac diploma, kao posebne strasti. Ali, nekako je zaobišao srpskog premijera Vučića, koji je u to vrijeme već saopštio “da je svojim očima video šta je spremano u Crnoj Gori”. U suštini, taj red u posjeti Patruševa se može smatrati diplomatskim presedanom.
Ničim izazvan: No, tu negdje u cijelu stvar se upliće i srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović koji izbacuje tvrdnju da ništa nije istina od toga da je Patrušev došao u Srbiju kako bi izvukao navodna tri (?!) ruska špijuna i vratio ih u Moskvu.
Stvar je u tome da se Stefanović uopšte nije zabrojao.
I da su, ona tada objavljena imena i glavni akteri Širokov i Popov, u svom društvu imali i jednu ženu, čiji identitet ni do dana današnjeg nije utvrđen. Jer, Šišmakov je u beogradskom hotelu imao i “družbenicu”. I to bi bio taj broj tri koji je saopštio “ničim izazvan” srpski ministar unutrašnjih poslova Stefanović.
U svakom slučaju, a baš kao i pomenutim Rusima, svaki trag se gubi i onoj “družbenici”. Naravno, poslije posjete Patruševa.
U međuvremenu, nagledali smo se nastupa jednog od lidera DF-a, Milana Kneževića, na ruskoj televiziji TV Carigrad, pod tzv. temom “konzervativna revolucija” u Crnoj Gori. Sa sve jurišnicama “vrhovne komande”. O tome, gdje su ovi termini isparili prilikom Kneževićevog svjedočenja kod glavnog specijalnog državnog tužioca Katnića, a i nakon toga, zaista nije poznato.
Plus, onaj iskaz Andrije Mandića kojim opovrgava navode svog vozača Čađenovića. Nešto se tu “vojvoda” zaigrao, nije mu to baš ispalo funkcionalno. A i crnogorski SDT je tu samo da izmjeri svačije kazivanje. A onda i odmjeri.
Uz podsjećanje da je upravo TV Carigrad, medij u rukama ruskog tajkuna Konstantina Malofejeva, kod nas prepoznatog kao finansijera srpske pravoslavne crkve, a u vrijeme donošenja “blagodetnog ognja”. A i mogućnosti da, bar prema pisanju srpskih medija, od Amfilohija kupi Televiziju Novi iz Herceg Novog. Malofejeva je, naravno, odlikovao predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.
A valja podsjetiti i da je Institut za strateške studije, inače aktivni komentator svih dešavanja u Crnoj Gori, nakon oktobarskih događaja, doživio smjenu rukovodstva. Naime, prema navodima agencije Tas, ruski predsjednik Vladimir Putin je još početkom prošlog novembra smijenio Leonida Rešetnjikova sa mjesta direktora i postavio bivšeg šefa ruske spoljne obavještajne službe Mihaila Fratkova. Jeste, Rešetnjikov je onaj što je najavljivao mogućnost krvoprolića u Crnoj Gori i juriša na parlament. I, naravno, odlikovan od onog istog Dodika.
No, eventualna hronologija svih petljanja oko stvaranja kriminalne organizacije zarad smjene vlasti u Crnoj Gori i pominjanje svih imena u samo jednom tekstu, govoto je nemoguća misija. Jer, nakupilo se toga…
O vrapcu i golubu: Tek, za kraj, beogradski hotel u Skadarliji, “Le petit Piaf”, a u prevodu Mali vrabac, ponudio je razrješenje cijele priče. Ono što je srpskoj izvršnoj vlasti bilo u ruci, završilo je kao golub na grani.
Tim povodom, mi u Crnoj Gori, mogli smo da budemo samo posmatrači. A saradnja između Srbije i Rusije, samo njihova stvar. Pa, neka se i tiče opasne brljotine nastale kod jednog Malog vrapca.
Glavnih aktera i protagonista ove priče, sada, nema nigdje. Valjda, odlepršali. Znaju vrapci to da rade. Ipak, tragovi jedne opasne brljotine i zavjere su sve što nam preostaje. Pa, da li se zovu Šuškavčević, Šišmakov ili Popov, samo je stvar nijanse. U svakom slučaju, čisto sumnjam da ćemo ikada više čuti za te likove. A ni za onu njihovu družbenicu. Ta veza je, očigledno, pukla. I odlepršala.
I sad je, nekako, tiho…
Željko VUKMIROVIĆ
