Ima kod Rusa ta fora, da su sposobni da svakog trenutka poreknu bilo kakvo svoje učešće u bilo kojem problemu, bilo gdje u svijetu. Naročito ako se to tiče njiihovih globalnih interesa. Tako su to jednom sastavili, nešto kao domaći zadatak, poslije samo odrađivali, nije tu bilo ništa sporno, a i mnogi su prepisivali. Sjajan domaći zadatak. Ipak, a u globalnom smislu, sa jednom manom. Bio je pisan samo za jedno domaćinstvo.
Za Rusiju.
I ni za koga drugog.
Da li vi vjerujete svojim očima ili majci Rusiji: Ova neprikosnovena jednostavnost domaćeg zadatka i danas znalački umije da provocira bilo koji problem, bilo gdje. U stvari, ništa lakše. Trebalo je samo da se angažuju par „uspavanih“ agenata sa adresom u Poljskoj, pa da cijela stvar u Crnoj Gori profunkcioniše. I samo da se sačeka epilog „te stvari“. A onda i rješava nastali problem. Jer, kako mislite da riješite neki svjetski ili samo regionalni problem bez Rusije? Neće moći. Ovo posljednje, slobodno možete da spakujete, za ponijeti.
Prema raspoloživim podacima, Eduard Šišmakov, kao mornarički oficir, a u prilično jadnom periodu po vojnu obavještajnu službu GRU koja je dobrim dijelom po Putinovom dolasku bila marginalizovana, uspio se domoći pozicije zamjenika vojnog atašea u ruskoj ambasadi u Varšavi. Tako nešto, u tom razdoblju, nije bilo moguće za mnoge druge agente GRU. Uistinu, bila je to ugodna lokacija koja je obećavala mirnu plovidbu do penzije.
Uostalom, Valentin Korabeljnikov, šef agencije od 1997. do 2009. godine, bio je promovisan u protivnika Putinovih vojnih reformi u Kremlju i svrstan je među nepoželjne saradnike. Smijenjen je 2009. godine. Poslije njega je došao Šljakturov, a onda i Igor Sergun. U svakom slučaju, GRU je bio uzdrman sa tri šefa u tri godine.
No, kako se akcija pripajanja Krima odigrala u vrijeme službovanja Serguna, a posebno iz razloga što je bila realizovana “bez kapi krvi”, agencija GRU se vratila u opticaj relevantnih ruskih obavještajnih službi.O tome, kako je Sergun iznenada umro prošle godine, ni riječi. Ko to zna…
Sympathy for the Devil: I tako sve do super promocije crnogorskih evroatlanskih integracija... Đe ih đavo zamuti...
Tek, onaj Eduard Šišmakov koji se predstavljao i ima izdat pasoš i kao Eduard Širokov, sa početka priče, po svemu sudeći izgleda da je morao da se aktivira, organizuje putovanje, angažuje kolegu Popova kao podršku, obezbjedi nešto para i – krene put Srbije.
Naravno, siguran izbor ove destinacije je podrazumjevao postojanje srpskih nacionalističkih asova koji su vazda bili u stanju da učine što god je potrebno da se ta tzv. Crna Gora vrati pod okrilje Srbije. Stara priča, samo novi angažman. Ništa čudno, niti strano. Sve ostalo, već je prepoznato.
Slijede angažmani Sinđelića, Ristića, Velimirovića, Bogićevića, Jovanovića, Nikića, a i nekih dvadesetak prolupalih srpskih nacionalista koji su bili spremni da iz gomile jurnu na crnogorsku Skupštinu, šta ih briga, to je ionako samo jedna zgrada, nije njihova, a i boli ih uvo. Upotreba oružja, bila je samo, kao i vazda kada se spominje oružje, samo nužna stvar.
A na kraju krajeva, može i da se zaradi koja kinta.
Svakako, kao jednokratni angažman, ta fora je pila vodu. Uz objektivnu mogućnost, da se tome pridruže vođe crnogorske opozicione partije koja je trebala da organizuje proteste. Tek, naša realnost je zakucala na vrata. Uz napomenu, da ono iz prvog pasusa, označenog „za ponijeti“, može da se aktivira. Naročito zbog ljubavi prema Rusiji koja je u međuvremenu bila itekako istaknuta, između biranih ruskih zvaničnika i crnogorske opozicije. Cmok.
Ono „pljuc“ stiža za kraj priče.
Tvrdnje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova o tome kako „ta priča nema uporište u realnosti“, te kako su te priče „nepotkrepljene dokazima“, biće da je na staklenim su nogama. Može da stoji, ali joj baš i ne ide.Jer, onaj pristigli novac, za crnogorsku opoziciju, ima svoje porijeklo. Odnekud je morao da stigne. A i cijeli angažman košta. I morao je da se plati. A o tome, odakle pare, moraće da se utvrdi. Ili, moraće samo da se opravda.
A moraće i da se opravda ideja o likvidaciji bivšeg crnogorskog premijera.
Jer, razgovori su provaljeni. Pare, takođe.
Ž.V. -P.Z.
