Hari Poter i kamen mudrosti: Dž.K. Rouling završila je s pisanjem prve knjige danas slavnog serijala „Hari Poter i kamen mudrosti“ 1995. godine. Agent koji je pristao da predstavlja Rouling i njen rad kontaktirao je 12 izdavačkih kuća i sve su odbile rukopis.
Godinu dana kasnije, urednik londonske izdavačke kuće Bloomsbury, Beri Kaningam, odlučio je da izda knjigu. Uprkos toj odluci, Kaningam je savjetovao Rouling da nađe stalni posao, jer su bile male šanse da će zarađivati novac pišući knjige za djecu.
Ponos i predrasude: Džejn Ostin počela je da piše roman „Ponos i predrasude“ nakon što je proslavila 21. rođendan. Ali, izdavači su ovo poznato djelo odbili, pa je roman objavljen 15 godina kasnije. Odnosno, tek nakon što je 1811. godine Ostin postigla ogroman uspjeh s djelom „Razum i osjećajnost“, mogla je da objavi svoj prvi književni rad.
Fahrenhajt 451: Naslov slavnog distopijskog romana Reja Bredberija potiče iz činjenice da se papir na ovoj temperaturi pali i gori. Istina je da papir može da se samozapaliti i gorti na temperaturi od 451 stepena, ali tada je riječ o Celzijusu, a ne Fahrenhajtu.
Bredberi je kasnije pojasnio da je riječ o slučajnoj grešci. Naime, stručnjak s kojim se savjetovao, zabunio se i pomiješao dvije ljestvice stepeni.
Rat i mir: Ova knjiga je jedno od najpoznatijih književnih djela. Ali, sam autor i nije baš bio zadovoljan svojim radom. Tako je Lav Tolstoj u januaru 1871. godine poslao pismo prijatelju Afanasiju Fetu u kojem stoji: „Tako sam srećan što nikad više neću ponovno napisati verbalno smeće poput 'Rata'.“
1984: Džordž Orvel u sedmom poglavlju svoje najpoznatije knjige koristi frazu „dva plus dva jednako je pet“. Smatra se da je Orvel preuzeo ovaj izraz iz politike Sovjetskog Saveza. Počevši od 1928. godine, on je služio kao ideja za postizanje petogodišnjeg privrednog rasta za četiri godine.
Gospodar prstena: Američka umjetnica Barbara Remington ilustrovala je naslovnice za izdanja mekih korica „Hobita“ i „Gospodara prstena“ iz 1965. godine. Međutim, Remington nije imala priliku da pročita knjige prije nego što je morala da preda svoje radove.
Tako su se na naslovnicama našli žaba, gušteri, dva emua i nekakvo drvo s ružičastim „sijalicama“.
Bijeli konj: Uvijek se nešto može naučiti iz knjiga. U ovoj knjizi Agata Kristi, koja je i sama radila u bolnici i apoteci, vrlo detaljno opisuje kako izgleda trovanje talijumom. Naime, to je 1977. godine dobro došlo jednoj medicinskoj sestri i ljubiteljici detektivskih romana kada je u bolnicu primljena pacijentkinja s čijom dijagnozom su doktori imali velikih poteškoća.
Na sreću, medicinska sestra je zbog knjige „Bijeli konj“ prepoznala da se radi o znakovima trovanja talijumom, pa je život pacijentkinje spašen.
Jadnici: Viktor Igo bio je na odmoru kada su „Jadnici“ objavljeni 1862. godine. S obzirom na to da su ga zanimale reakcije o njegovom djelu, poslao je telegram izdavaču samo s jednim simbolim - upitnikom. Izdavač je uzvratio isto s jednim simbolom, uskličnikom, kako bi naglasio uspješnost knjige. Ovo je sigurno bilo jedno od najkraćih dopisivanja u istoriji.
Avanture Artura Gordona Pima: Ovo djelo Edgara Alana Poa sadrži jednu vrlo jezivu scenu. Naime, kada se povjetarac odjednom pretvori u oluju, od cijele posade samo četvorica prežive i nađu se na splavu bez hrane i pića. Oni odluče da izvlače šibice kako bi vidjeli koji od njih će morati biti žrtvovan i postati hrana za preostalu trojicu. Ime tog lika je Ričard Parker.
Upečatljiva veza ovog djela i stvarnog života dogodila se 1884. godine, kada se četvoro pomoraca našlo u identičnoj situaciji kao u „Avanturama Artura Gordona Pima“. Naime, oni su žrtvovali čovjeka po imenu Ričard Parker, a kasnije su izjavili kako nikad nisu pročitali Poov roman.
Ostrvo s blagom: Dio pjesme koju je Robert Luis Stivenson napisao u svom romanu „Ostrvo s blagom“ glasi „Jo-ho-ho i boca ruma“. Mnogi smatraju da je „Jo-ho-ho“ gusarski uzvik, međutim to nije istina. Zapravo, pomorci su to pjevali dok su izvačili užad ili izvodili neki drugi posao koji je zahtijevao timski rad.
Tom Sojer: Mark Tven je znao da kaže kako je njegov rukopis za „Toma Sojera“ bio prvi ikada napisan na pisaćoj mašini. Ali, istraživači i Tvejnovi biografi navode kako je prva knjiga u potpunosti napisana na pisaćoj mašini zapravo bio njegov „Život na Misisipiju“.
Hiljadu i jedna noć: Jedan od najpoznatijih likova iz priča „Hiljadu i jedne noći“ koje je pripovijedala Šeherezada, je Aladin. On je, zapravo, bio Kinez koji je život proveo na kineskim ulicama, a u zbirku priča ga je tek u 18. vijeku dodao francuski prevodilac Antoan Gajan, koji je priču navodno čuo od jednog sirijskog pripovjedača.
Kazino Rojal: Autor serijala o najpoznatijem britanskom špijunu Džejmsu Bondu, Jan Fleming, počeo je da piše svoju prvu knjigu „Kazino Rojal“ dok je boravio na Jamajci. Fleming je obožavao da posmatra ptice, pa je tako naišao na knjigu američkog ornitologa Džejmsa Bonda. Ovo ime mu se svidjelo, jer je bilo kratko, neromantično i vrlo muževno.
Tako u filmu „Umri drugi dan“ špijun Bond, kojeg glumi Pirs Brosnan, proučava knjigu ornitologa Bonda u jednoj od scena u Havani. Kasnije Brosnan upoznaje Hale Beri i predstavlja se kao ornitolog.
Izvor i foto: Dnevnik.hr/ outnow.ch
