Nagrade za najbolje priče na konkursu na temu “Samoća”, koji su organizovali Crnogorska asocijacija za američke studije “Dr Biljana Milatović” i Američki ugao uručene su juče u Podgorici.
Prva nagrada pripala je priči “Virdžinin biljeg” Marije Jabučanin, druga priči “Jo Jo”, autorke Nade Bukilić, dok je trećenagrađena “Ćelija” Sare Nikčević.
Tako je odlučio žiti u sastavu prof. dr Janko Andrijašević (predsjednik), te prof. dr Marija Krivokapić i doc. dr Olga Vojičić-Komatina (članice)
Pored nagrađenih, žiri je posebno istakao i priče: “Ist River” Sare Đurović, “На посошок (Još po jednu za put)” Inare Ziabirove i “Samoća” Afana Latića.
Ceremoniji uručenja nagrada prisustvovala je i prof. dr Aleksandra Nikčević Batrićević, predsjednica Crnogorske asocijacije za američke studije “Dr Biljana Milatović”.
Govoreći o nagrađenim i istaknutim pričama žiri je zaključio da je prvonagrađena priča “Virdžinin biljeg” dirljiva oda o fenomenu Virdžine, koji je i te kako poznat u južnoslovenskoj kulturi postojanja, potom u kinematografiji, dramaturgiji i književnosti, te da je priča obuhvaćena potpunom articifijelnošću izraza.
Drugonagrađena priča “Jo Jo” jer se u njoj gotovo markesovski govori o surovim egzistencijalnim pitanjima, a kroz čiji diskurs se odaje i tranzicija i rat i različite vrste izvora traumatičnosti.
Prema ocjeni žirija, treća priča “Ćelija”, koncepcijski, narativno i tematski vrlo je scenične strukture i sa čehovljevskim sažimanjem događaja u cilju ekstenzije doživljaja.
Priče koje su dobile posebno priznanje, kako je obrazložio žiri, istražuju različite perspektive i narativne tehnike. “Ist river” daje semantički paralelizam dvije prostorne strukture - tuđeg i svog prostora koji više nije idilični hronotop i nikada to više neće biti, dok priča “На посошок (još po јеdnu za puta)” interpretira flešbekove i komparaciju narativne sadašnjosti sa narativnom prošlošču u kojima se poima da nema povratka u prethodno zajedničko, dakle, dvojno stanje, stanje ljubavnog dualiteta i alteriteta.
Priča “Samoća”, kako ističe žiti, predstavlja vanredan autodijalog i introspekciju u kojoj svaki segment konvergira ka samoći i sa samoćom, odagnavajući je, ali i prepoznavajući je kroz njene etape, te učeći kako s njom dalje u nastavku bitisanja.
“Priče obiluju inovativnim načinima pisanja koji podrazumijevaju čitaočevo traganje za postavljenim rebusima i zagonetkama, dakle, iziskuju emocionalni i intelektualni napor ili koncentraciju savremenog čitaoca da napregnuto odgoneta i rješava tajnu pisanja. Na putovanju kroz tu tajnu čitaoci sreću i brojne imaginarne i postojeće geografske topose, upoznaju se sa legendarnim i mitskim iz raznih kultura i time oblikuju i obogaćuju i personalno iskustvo”, zaključio je žiri.
