"Muzej romana o Vječitoj" objavljen je 1967. godine, petnaest godina nakon smrti Masedonia Fernandesa (Macedonio Fernández, 1874-1952), pjesnika, prozaiste, teoretičara i filozofa čija su osobena, avangardna djela izvršila ogroman uticaj na književnost argentinske i južnoameričke scene, naročito na pisce kao što su Horhe Luis Borhes, Oliverio Hirondo, Leopoldo Maraćal, Hulio Kortasar. "Muzej romana o Vječitoj (prvi dobar roman)" jedinstveni je roman ne samo hispanoameričke, već i svjetske literature XX vijeka, kojem prethodnike možemo naći u romanima "Tristam" Šendija Lorensa Sterna i "Fatalista" Žaka Denija Didroa. Riječ je o "svojevrsnom anti-romanu nelinearnog sklopa kojeg čine sekvence divertimenta, temeljne ontološke zapitanosti i stalnog čovjekovog preispitivanja sebe, ustrojstva poretka činjenica i autonomije umjetničkog čina", smatra Silvija Monros Stojaković.
Pored ove, Masedonio Fernandes objavio je i knjige "Nije svako bdenje otvorenih očiju" (No toda es vigilia la de los ojos abiertos – 1928), "Papiri novodošavšeg" (Papeles de Recienvenido – 1929), "Roman koji počinje" (Una novela que comienza – 1941), "Poeme" (Poemas – 1953), "Sveske svega i ničega" (Cuadernos de todo y nada – 1972), "Teorije" (Teorías – 1974), "Adrijana Buenos Ajres: posljednji loš roman" (Adriana Buenos Aires: última novela mala – 1975), "Ajres" (Ajires – 1975), "Korespondencija" (Epistolario – 1976).
Romanom "Muzej romana o Vječitoj (prvi dobar roman)" pokrenuta je "Arto"-ova Biblioteka Avangarda. Likovno oblikovanje knjige potpisuje Adela Zejnilović, lekturu teksta Nela Radoičić, a štampu Studio Branko.
Ova knjiga objavljena je u okviru SUR Programa podrške prevodilaštvu Ministarstva vanjskih poslova, međunarodne trgovine i vjera Argentine. Publikovanje je sufinansiralo i Ministarstvo kulture Crne Gore.
Izdavačka kuća Arto organizovaće 2. decembra u 17.30 časova u podgoričkom Klubu "Štrudla" (Bokeška 16) predstavljanje knjige "Muzej romana o Vječitoj (prvi dobar roman)", na kojem će učestvovati ambasador Republike Argentine Rikardo Fernandes, prevoditeljka Silvija Monros Stojaković i urednik Artoa Ognjen Savić.
