Esterhazi se od septembra prošle godine liječio od raka pankreasa, a preminuo je juče popodne.
Rođen u Budimpešti 1950. godine, Esterhazi je prepoznat kao moderan, inovativan i duhovit pisac, plijenio je pažnju i svojim knjigama i svojim entuzijastičkim učešćem u književnom, kulturnom i javnom životu. Esterhazi potiče iz najslavnije mađarske aristokratske porodice koja je vijekovima davala grofove, kardinale i biskupe i presudno uticala na mađarsku i dugo vremena austrougarsku politiku.
Iako je prvi Esterhazi koji nije rođen kao grof, Peter Esterhazi je nesumnjivo jedan od najvećih izdanaka ove velike porodice. O gotovo osam vijekova svoje porodice, Esterhazi je napisao obiman roman "Harmonia caelestis", na kome je radio nepunih 10 godina, da bi poslije šokantnog otkrića da je njegov otac, posljednji grof Esterhazi, bio doušnik režima i mađarske komunističke policije napisao nastavak "Ispravljeno izdanje".
Esterhazijevoj porodici je u komunističkoj Mađarskoj konfiskovana cijelokupna imovina i ona je 1951. godine deportovana u unutrašnjost zemlje, gdje je Esterhazijev otac, doktor prava, okopavao kukuruz na državnom poljoprivrednom imanju. Tek 1956. porodici je dozvoljen povratak u Budimpeštu, gdje je Esterhazi pohađao prestižnu i posljednju nezatvorenu crkvenu gimnaziju.
Peter Esterhazi je završio studije matematike i nekoliko godina je radio u Matematičkom institutu u Budmipešti, a od 1978. posvetio se pisanju. Među njegovim značajnim dijelima su romani "Proizvodni roman", "Mala mađarska pornografija", "Pomoćni glagoli srca", "Uvod u lijepu književnost", "Knjiga o Hrabalu", "Čudesni život ribice", "Pogled grofice Han-Han. Nizvodno Dunavom", "Zapisi jednog dušebrižnika", "Jedna žena", "Sloboda je težak otrov", "Njemačka u šesnaestercu", "Ništa od umjetnosti".
Zajedno sa mađarskim nobelovcem Imreom Kertesom, napisao je knjigu "Ista priča" koja sadrži dvije pripovetke: Kertesov "Zapisnik" i Esterhazijev "Život i književnost". Njegova djela su prevedena na veliki broj jezika, dobitnik je niza mađarskih i međunarodnih književnih nagrada i priznanja. Bio je član Njemačke akademije za jezik i književnost, Akademije umjetnosti u Berlinu, kao i Evropske akademije nauka, umjetnosti i književnosti.
"Umjetnost nije rješenje ni za šta. Roman još nije spriječio nikakvo zlo, ali dobre knjige, dakle, one o kojima se ovdje, u ovim krugovima, obično govori, prožima požudna želja za razumijevanjem. To bismo mogli nazvati i nadom. Nada, dobra riječ za kraj, a pet minuta prepustimo zaboravu. Koja je sad posljednja riječ?", napisao je Peter Esterhazi prošlog septembra neposredno pošto je saznao za svoju tešku bolest.
Bila je to jedna od posljednjih njegovih javnih poruka čitaocima, ali nikako i posljednja - prije mjesec dana Esterhazi je završio i predao mađarskom izdavaču svoj novi roman "Dnevnik o gušterači".
(Nezavisne)
