Ilija Šobajić rođen je u Danilovgradu 1876, a umro u Beogradu 1953. godine. Nakon završene Realne gimnazije u Beogradu, kao stipendista Knjaževine Crne Gore odlazi na umjetničko školovanje u Beč 1895. U Beču je od 1896. do 1901. godine učio na Državnoj akademiji umjetnosti. Pred završetak školovanja dobio je Nagradu profesorskog savjeta za studije akta i tom prilikom u Beču mu je priređena prva samostalna izložba.
Od 1901. obrazovanje nastavlja u Parizu, gdje 1905. završava Veliku školu lijepih umjetnosti. Za vrijeme školovanja u inostranstvu, Šobajić je u Minhenu usavršio tehniku bakropisa i imao niz studijskih putovanja. Obišao je najznačajnije muzeje i zbirke u Italiji, Holandiji, Belgiji, Engleskoj, Rusiji i Francuskoj.
Uz znanje francuskog i njemačkog jezika, Šobajić je bio umjetnik izuzetno širokog obrazovanja i opšte kulture. Budući da je bio daltonista, skoro da je prirodno bio opredijeljen ka grafičkoj umjetnosti. Po povratku u Crnu Goru, na Cetinje 1905. godine, dobija posao profesora crtanja i kaligrafije u Gimnaziji, Djevojačkom institutu i Bogoslovsko-učiteljskoj školi. Boravak na Cetinju, koji je potrajao do 1914. godine, bio je ispunjen čestim angažmanom na kreiranju nacrta za crnogorske poštanske marke, perper, te prigodne plakete, medalje. Na Cetinju je priredio i izložbu, sa ruskim kolegom Tirom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i kratkih službovanja na Cetinju i u Nikšiću, od 1919. godine do smrti, stalno živi i radi u Beogradu. Po dolasku u Beograd, postaje profesor večernjeg akta na Umetničkoj školi. U Beogradu je 1926. godine priređena velika samostalna izložba, kojom je prezentirano 300 njegovih radova.
K.J.
