- U svom crnogorskom projektu "Ispovijest rezidenta" Igor Gusjev aktivira jedinstveni slikarski manir, koji trasformiše realističnu sliku u apstraktno polje, puno brzine i napona. Prema riječima umjetnika, to je "trenutak izvlačenja informacija iz paralelnog svijeta u naš". Govoreći jezikom moderne nauke, živimo u stacionarnom, ili stalnom Univerzumu. To je Haos, gdje nema ni čestica, ni talasa, već postoji samo torziono polje Vječnog pretvaranja, bujica "darmi" koje nemaju oblika ni određenja, granica ni pravaca. To nije Bivstvovanje u svojoj "definisanoj" verziji, već bezgranična potencija, sklop polaznih podataka, od koje se kombinatorikom putem prikupljanja formira diskretni, mozaički svijet - istakao je umjetnički direktor DEAC-a Petar Ćuković.
Kolektivna, problemska izložba "Apstraktno - Konkretno", Dukley European Art Community priređuje kao kustoski projekat direktora Marata Geljmana, obuhvata niz radova umjetnika koji su protekle godine radili u okviru rezidencijalnog programa DEAC-a, ali i umjetnike koji su na ovaj ili onaj način bili, jesu, ili će biti uključeni u aktivnosti DEAC.
- Već naziv izložbe implicira njenu osnovnu ideju, potvrđujući zapravo da je jedna od velikih, krucijalnih tema tokom cijele povijesti umjetnosti XX vijeka, još uvijek na neki način aktuelna. Prelomnicu u razumijevanju dinamike odnosa "Apstraktno - Konkretno", ili "Apstraktno - Realno", predstavljaju, naravno, različite umjetničke prakse sa kraja XIX i početka XX vijeka, kojima je u umjetnosti uzdrmana viševjekovna dominacija principa podražavanja, odnosno mimezisa, jednako kao i mnogi teorijski uvidi iz istog razdoblja u kojima je raspravljan ovaj problem, i u kojima je jasno naglašeno pomjeranje istraživanja i tumačenja principa na kojima se temelji smisao umjetničkog djela sa objektivizma spoljašnje forme estetičkog objekta na ponašanje subjekta koji djelo posmatra. U tom smislu, dva možda najznačajnija teorijska uvida predstavljaju rasprave Vilhelma Voringera "Apstrakcija i uosjećavanje" i dvije rasprave Vasilija Kandinskog, tekst "O problemu oblika" i studija "O duhovnom u umjetnosti", vjerovatno najuticajniji teorijski tekst u istoriji umjetnosti XX vijeka. Upravo u svome ranome tekstu "O problemu oblika", koji prethodi mnogo poznatijem tekstu "O duhovnom u umjetnosti", Kandinski u svojim teorijskim razmišljanjima uvodi poznati pojmovni par "Velika Apstrakcija - Velika Realistika", uspostavljajući između njih, nakon prethodnog zasnivanja uvjerljive argumentacije, znak jednakosti. Kandinski, između ostalog, ovdje ukazuje kako u predmetnom slikarstvu, tj. slikarstvu zasnovanom na predstavi predmeta iz spoljašnjeg svijeta, svijeta konkretnog realiteta, neminovno postoji elemenat apstrakcije, apstrahovanja i, obrnuto, da u apstraktnom slikarstvu, slikarstvu zasnovanom na formama koje ne postoje u svijetu prirode, postoji ono konkretno, zasnovano i na nesumnjivoj materijalnoj konkretnosti i realitetu plastičkoga znaka. A znak jednakosti između pojmova "Velika Apstrakcija - Velika Realistika" Kandinski uspostavlja na bazi razumijevanja kako za oba slikarska modela, dakle nezavisno od toga da li je djelo "predmetno" ili "apstraktno", važi jedinstveni princip zasnovanosti konkretnog umjetničkog djela na principu unutrašnje nužnosti, koji legitimizuje ono što Kandinski razumijeva kao istinski sadržaj svakog umjetničkog djela, koju će, kao svoju središnju ideju potom posebno razraditi u svojoj znamenitoj raspravi "O duhovnom u umjetnosti". Dakle, drugim riječima, za razliku od isključivosti i ratobornosti "formalističke" struje u povijesti avangarde, Kandinski otvara relativno široki prostor za raznovrsne slikarske/umjetničke izraze, i upravo zbog toga, posebno pogodujući osjećanju subjektivne slobode djelovanja svakog umjetnika, uticaj ovakvog razumijevanja umjetničkog poslanja tokom cijelog XX vijeka, pa i danas, može se smatrati i najširim. U umjetnosti je, recimo, to još jednom riječima samog Kandinskog, "sve dozvoljeno", ali se "granice - dodaje Kandinski - ipak ne mogu prekoračiti", što bismo, malo slobodnije mogli iskazati i na sljedeći način: sve što umjetnik svjesno i odgovorno radi, sve što je zasnovano na nekom ozbiljnom „unutrašnjem sadržaju“, ima smisla, jednako danas kao i u vrijeme prije nešto više od sto godina kada je Kandinski pisao i objavljivao svoje briljantne tekstove. Upravo o dinamici i aktuelnosti odnosa "Konkretno - Apstraktno" ili "Realno - Apstraktno", svejedno, želi iznova da govori i DEAC-ova izložba na kojoj će biti pokazani radovi Evgenija Dibskog, Igora Gusjeva, Semjona Fajbisoviča, Viktora Frejdenberga, Dušice Ivetić, Valentine Bahčevan, Jusufa Hadžifejzovića, Pavela Brata, Valerija Kazasa, Ilije Šoškića, Gljeba Skubačevskog, Ljube Ivanove, Saida Atabekova i Dmitrija Cvetkova - ističe Petar Ćuković u svom osvrtu na postavku koja će biti predstavljena u podgoričkoj Modernoj galeriji.
K.J.
