Riječ je o događaju koji Dukley European Art Community organizuje u saradnji sa Udruženjem likovnih umjetnosti Crne Gore.
Aleksandra Florenski predstaviće se postavkom "Slike naslikane u Crnoj Gori", a Olga Florenska radovima "Crnogorski kapetani", što predstavlja završni čin njihovog ovogodišnjeg boravka u okviru redovnog rezidencijalnog programa DEAC.
Kako navodi umjetnički direktor DEAC-a Petar Ćuković, izložbom ovih stvaralaca ujedno se obilježava i druga godišnjica izložbenih aktivnosti te organizacije.
- Upravo je izložbom ovo dvoje umjetnika, na kojoj su prikazana djela nastala u Crnoj Gori - "Crnogorska azbuka" i "Crnogorski natpisi" - a koju je DEAC organizovao zajedno sa Nacionalnom bibliotekom "Đurđe Crnojević" u izložbenom holu biblioteke, u februaru 2014. godine, ove aktivnosti i započele. I ovog puta, ovo dvoje umjetnika i životnih saputnika, čije umjetničko djelovanje predstavlja najprije individualni čin, ali je često i rezultat simbiotičke radne i izvođačke povezanosti, snažnog međusobnog stilsko-jezičkog prožimanja i dopunjavanja. I ovog puta radovi umjetnika nastali su u susretu sa Crnom Gorom, njenim krajolikom i njenom istorijom - naveo je on.
Ćuković podsjeća kako su prošlogodišnji radovi Aleksandra Florenskog izvedeni u tehnici crteža, te da je svaki predstavljao "odabrani prizor povezan sa odgovarajućim slovom naše azbuke", na osnovu čega je kasnije napravljena i odštampana knjiga "Crnogorska azbuka".
- Ove godine je umjetnik, uz crteže, napravio i veliku seriju slika. Iako odavno poznat kao ljubitelj i zagovornik "slikanja po prirodi", Aleksandar Florenski je po svemu daleko od nekog konzervativnog "realiste" i ideologa "mimetičkog" načina slikanja. Iako se umjetnik poziva na "slikanje po prirodi", način na koji to čini zapravo ga udaljava od nje. Naime, njegove slike i crteži najčešće se naslanjaju na fotografski zapis, ali se onda isti taj zapis, u duhu najboljih tradicija neo-primitivizma, tako značajnog za povijest moderne umjetnosti, "prevodi" u naivistički poetizovanu sliku, koja upravo poništava i kompromituje mimetičku "objektivnost" fotografije.
Naš cijenjeni istoričar umjetnosti osvrnuo se i na radove Olge Florenske, pa prošlogodišnje opisuje kao "inspirisane svježinom i vitalnošću amaterskih natpisa koji se najčešće susrijeću kraj crnogorskih saobraćajnica i kojima se reklamiraju najrazličitije vrste roba ili usluga".
- Zagledana u fondove naših pomorskih muzeja u Kotoru i Perastu, umjetnica je ovoga puta, praveći raskošne kolaže od tekstila i podsjećajući na vrednoću, predanost i imaginacijske potencijale negdašnjih vrijednih vezilja i švalja, ispričala/uprizorila svježu i uvjerljivu priču o odabranim slavnim bokokotorskim kapetanima. Neo-primitivistički jezik Olge Florenske takođe slijedi najbolju tradiciju ranog dvadesetog vijeka, ali je ovaj jezik u aktuelnoj redakciji umjetnice "korigovan", pa se u njemu često susrijeću i naivizam i lapidarnost izraza, ali i svedenost koja napominje osjećanje za racionalno, "geometrijsko", katkad "konstruktivističko" poimanje prostornog raspoređivanja znakova - istakao je Ćuković.
Aleksandar Florenski navodi da je u Crnoj Gori boravio drugi put na poziv Dukley European Art Community, te da je prije tačno godinu obišao cijelu zemlju i napravio knjigu "Crnogorska azbuka".- Ovoga puta, učinilo mi se da je najlogičnije da napravim seriju slika i crteža o Crnoj Gori. Vidjeti takvu ljepotu koja vas okružuje - a najljepši je bio pogled sa prozora mog ateljea u "Jugooceaniji" na Kotor i Bokokotorski zaliv - i ne reagovati na nju, izgleda mi pomalo neprirodno. Generalno, treba reći da je putovanje i crtanje onog što me okružuje, moje omiljeno zanimanje još od rane mladosti. Osim toga, još tokom 2004. godine, u vrijeme putovanja sa umjetnikom Ivanom Sotnjikovim na Solovjecka ostrva u Bijelom moru, nas dvojica smo osnovali tzv. Društvo ljubitelja slikarstva i crtanja, koje je propagiralo povratak na tradicionalne umjetničke vrijednosti u epohi postmodernizma, i koje je pozivalo umjetnike da se vrate praksi crtanja i slikanja po prirodi. Tokom proteklih godina, društvo je organizovalo mnoštvo stvaralačkih putovanja po raznim gradovima - od Norilska do Jerusalima - i učestvovalo na mnogim izložbama i festivalima, istovremeno uključujući u svoje aktivnosti umjetnike koji su često bili daleko od slikanja prema prirodi. Izložba je posvećena uspomeni Ivana Sotnjikova, koji je posljednjih nekoliko godina života mnogo radio u Crnoj Gori - naveo je Aleksandar Florenski.
Rođen u Lenjingradu 1960. godine, ovaj umjetnik je završio Fakultet za keramiku na Višoj umjetničkoj školi "Baron Štiglic". Jedan je od osnivača umjetničke grupe "Mit'ki". Tokom 1990. stažirao je u Institutu za vajarstvo u Parizu. Bavi se slikarstvom, štampom, keramikom, skulpturom, ilustracijom knjiga. Autor je animiranih filmova: "Mit'kimaier", "Ruski album", "Trofejni filmovi". Učesnik je i laureat na mnogim ruskim i međunarodnim filmskim festivalima. Od 1994. sa Olgom Florenskom radi na velikim projektima "Kretanje u pravcu JIE", "Ruski patent", "Lokalno vrijeme", "Pokretni bestijarijum", "Ruski trofej", „Univerzalni muzej Vilhelma Vintera". Njegovi radovi dio su kolekcija u Ruskom muzeja, Ermitažu, Galeriji "Tretjakovski" i Puškinovom muzeju u Rusiji, zatim muzejima "Kjasma", Gradskom umjetničkom muzeju u Helsinkiju i muzeju "Victoria & Albert" u Londonu. Živi i radi u Sankt Peterburgu i Tbilisiju.
Njegova supruga Olga, o serija kolaža od tkanine "Crnogorski kapetani" kaže da je napravljena tokom dva mjeseca rezidencijalnog programa Dukley European Art Community, te da je priča o podvizima i dogodovštinama nekoliko crnogorskih kapetana.- Ova tema se pojavila zahvaljujući brojnim razlozima. Ateljei u Dukley Art Centru u Kotoru nalaze se u zdanju bivše jugoslovenske pomorske kompanije "Jugooceanija", sa čijih prozora se otvara prelijep pogled na Bokokotorski zaliv, na stari grad Kotor i mnoštvo susjednih primorskih naselja. Gradove i naselja koji okružuju Bokokotorski zaliv odavno su proslavili njihovi mornari i brodograditelji. U Kotoru i Perastu otkrila sam divne pomorske muzeje u kojima je izloženo mnoštvo slika posvećenih lokalnim kapetanima i njihovim brodovima. Ovdje se susrijećete kako sa istaknutim ličnostima, poput admirala Zmajevića, saborca Petra I, ili kapetana Iva Visina koji je oplovio svijet, tako i sa običnim likovima, poput kapetana Gligorija Širovića, koji je noću pao sa palube i bio čudom spasen. Za svoje tkanine obično biram "dirljive i herojske" sižee. U ovo su se odlično uklopile priče o crnogorskim kapetanima, njihovim putovanjima, bitkama sa piratima, čudesnim spasavanjima - navela je Olga Florenska.
Takođe rođena Lenjingrađanka, koje je završila Fakultet za keramiku na Višoj umjetničkoj školi "Baron Štiglic" i jedna je od osnivača umjetničke grupe "Mit'ki". Član je Saveza umjetnika Sankt Peterburga. Tokom 1990. stažirala je u Institutu za vajarstvo u Parizu. Bavi se slikarstvom, štampanom grafikom, keramikom, skulpturom. Poznata je kao autorka kolaža od papira i tkanine, animiranih filmova: "Priča o čudu nad čudima" i "Trofejni filmovi". Učesnica je i dobitnica nagrada na državnim i međunarodnim filmskim festivalima. Njeni radovi su u kolekcijama Ruskog muzeja, Ermitaža, Galerije "Tretjakovski", Puškinovog muzeja, Moskovskog centra savremene umjetnosti i drugih muzeja u Rusiji, kao i muzeja "Kjasma", Gradskog umjetničkog muzeja u Helsinkiju, muzeja "Victoria & Albert" u Londonu, Centru savremene umjetnosti u Dvorcu Ujazdovski u Varšavi, Muzeju ruske umjetnosti u Nju Džersiju i Državnom univerzitetu "Grand Valley". Živi i radi u Sankt Peterburgu i Tbilisiju.
